Daran Bašić: Lažeš, Efendija

Pin It

 Image result for efendija cerić

Napisao bih ja tebi efendija ovo pismo sa mnogo više poštovanja no ti ga efendija poradi svojih  besramnih laži koje si izrekao u svom pismu /pamfletu i poradi nepoštivanja  predsjednice Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović  ne zaslužuješ . Pišeš pismo obraćajući se predsjednici kao kočijaš  iz nekakove  srpske palanke  a kako nisi iz palanke pišeš kao mahalaš iz  bosanske mahale

Pišeš efendija i lažeš li ga lažeš namjerno zaboravljajući mnoge stvari . Jer nisi ti glup efendija no bezobrazan i lažac .I ne bih ja tebi pisao pismo samo poradi  predsjednice Kolinde pa i prvo joj je putovanje bilo u BiH to si zaboravio .Otišla je i uzeti povelju Isa Bega Ishakovića  od nekakove opskurne udruge. Napravila gaf u odnosu na Hrvate jer to nije nikakav “gradonačelnik”  i   osnivač Sarajeva kako ga vi predstavljate no prije svega  Turčin osvajač najpoznatiji po tome što je klao i na kolac nabijao  kršćane i surovo ih progonio

Znam da je tebi brat kao i svi Turci pa sam si to više puta naglasio ti čak ne razlikuješ Turčina i Bošnjaka .Ok na koncu imate to pravo valjda ali i ja imam pravo reći da su Turci ovdje bilo strano tijelo osvajači  .Unatoč raznoraznim adhnamama  koje su eto pisali.

Ali se ja i nadam da je i  Kolinda Grabar Kitarović naučila lekciju tko ste i što ste velikom većinom tako da je njen pokušaj zatopljenja odnosa Hrvata i Bošnjaka samo nemoguća misija bila .Kao i odlazak u Srebrenicu i poklanjanje žrtvama genocida  . Naravno opravdano se poklonila  to ne sporim

Samo kako joj to vraćaš prvi ti efendija. Ne čudi mene pa ja vas većinu jako dobro poznam čitav život ovdje živim.

Spočitavaš ti efendija predsjednici Kolindi Grabar Kitarović Dragana Čovića  .A zašto efendija pa nije ga ona birala birali smo ga većinom glasova mi Hrvati .I odgovoran je nama a ne nekomu iz Hrvatske.Samo nama Hrvatima BiH.

Spočitavaš ti  efendija i Draganu Čoviću da sa Miloradom Dodikom  rastače BiH . A namjerno zaboravljaš koliko su samo susreta  imali tvoji bošnjački čelnici sa tim istim Dodikom.Ali i sa čelnicima Srbije njima se čak Bakir i ispričao za zločine. Samo se nikada  nije ispričao Hrvatima  za zločine koje su počinile elitne jedinice njegovoga babe Alije .Ali i tvoji su to

Nisi tada pisao pisma .Nisi pisao pisma ni Zlatku Lagumdžiji kada je potpisivao sporazum o suradnji Federacije i  Republike Srpske .Tada ti je to odgovaralo  jer u tom sporazumu niti jednom riječju nisu spomenuti Hrvati  ,Hrvati koji su obranili Herceg-Bosnu i  Daytonom je poradi mira  integrirali u Federaciju.I bila je veća od komada “Bosne ” koju ste vi obranili.

Jedan je dio te Herceg-Bosne efendija ustupljen Srbima  ponajprije u zamjenu  za teritorij oko Sarajeva . Sjećaš se valjda efendija  da je RS i na Grbavici i na Otesu i na Ilidži bila  a Sarajevo čitav rat “blokirano” .Navodno blokirano postojao je tunel , istim tim tunelom ste poslali najelitnije jedinice da udare na Hrvate  1993  . Poslali ste sve od odreda Zulfikar do  Lasta .a i švercalo se tim tunelom sve i svašta ali pod kontrolom najviših vlasti u Sarajevu . Samo plati  i sve možeš imati ,možeš putovati  . I putovalo se kroz tunel pa  preko  Herceg-Bosne sve do sukoba .Mnogi i nisu  išli dalje od Herceg-Bosne no bi se tu snadbjevali kupovali sve po normalnim cijenama i nosili natrag svojima prodajući po višestruko većim iznosima.I nisu to činili Hrvati pa kako su i mogli no tvoji Bošnjaci .

Tražiš efendija  da predsjednica Kolinda Grabar Kitarović  podrži  stvaranje nacionalne države.A čije nacionalne države nije valjda nacionalne države Bošnjaka a  Hrvati da se asimiliraju pa i oni budu Bošnjaci katoličke veroispovijesti samo poradi toga  jer je Bošnjaka 50 %. Efendija ponovno  malo prekopaj po tome  kako je nastala Federacija.Nastala je tako što su Hrvati unijeli u nju Herceg-Bosnu  koju ti zoveš paradržavom  ili takozvanom. Kako ćemo nazvati onda onaj manji dio koji ste vi unijeli u Federaciju. A ne zaboravi efendija da bi ta vaša paratvorevina koju vi zovete “Bosna”  bila još i mnogo manja a vaše žrtve veće da Vashingtonskim sporazumom  Hrvatska Vojska nije ušla u BiH legitimno i krenula u oslobađanje  velikog dijela bih da bi završnom operacijom Južni Potez HV i  HVO  došli nadomak Banja Luke ali i   spojili se sa %.Korpusom Armije BiH i tako deblokirali i Bihać koji bi u suprotnom bio nova Srebrenica.

Hrvati su efendija konstitutivan narod sa svojim teritorijem tu postotci u udjelu  stanovništva u BiH ne igraju nikakovu ulogu.

Spominješ efendija i pravo na jezik  kukajući  kako se džamijski dokumenti ne mogu pisati na bošnjačkom. Efendija  Bošnjaci su u Hrvatskoj nacionalna manjina a koliko ti možeš biti licemjeran govori i to da si se prvi ti  propeo na zadnje noge  kada si čuo hrvatsku  riječ rujan  na Javnom servisu  U BiH. Izmislio si i nenu koja se čudila toj neprihvatljivoj riječi na TV  koja je trebala biti zajednička.No nije, poradi toga Hrvati i ne žele plaćati pretplatu

I to si efendija “zaboravio ”

Spominješ efendija i Ahmiće i Srebrenicu  kako bi ustvrdio da tamo nije bilo radikalnog islama.Možda i nije u Ahmićima ali jeste samo malo dalje po čitavoj  srednjoj Bosni.Sjeti se samo odreda El  Mudžahid ako ne možeš evo jedan podsjetnik iz vaših bošnjačkih izvora

Snimci odreda “el Mudžahid” – snimci odreda u srednjoj Bosni 1993

Ima toga još pregršt efendija

Prvi teroristički napad u neovisnoj Bosni i Hercegovini dogodio se u Mostaru. Osim napada u Mostaru, gdje su počinitelji bili državljani Sudana i Bahreina, svi ostali napadači dolaze iz BiH ili iz neposrednog okruženja i bili su pod utjecajem radikalnih islamista, odnosno, ideološko-vjerskih pobuda.

1. Mostar, rujan 1997.

 mostar_bomba3

Teroristički napad u Mostaru izveden je 18. rujna 1997. U napadu je bilo teže i lakše ozlijeđeno 29 osoba, a uništeno je 120 stanova i 120 automobila. Napad su izveli islamski ekstremisti za osvetu Hrvatskom vijeću obrane. Teroristički napad u Mostaru bio je prvi islamistički napad u Bosni i Hercegovini.

Teroristički napad autobombom dogodio se u zapadnom dijelu Mostara, u Splitskoj ulici, ispred zgrade Policijske uprave Mostar i zgrade bivšeg MUP-a Herceg-Bosne, 18. rujna 1997. u 23:40 sati. U napadu je bilo teže i lakše ozlijeđeno 29 osoba, među kojima je bilo i troje policajaca. Na mjestu eksplozije nastao je krater širine 240 cm i dubine 85 cm. U eksploziji je bilo uništeno 120 stanova, od čega 56 potpuno, te 120 automobila, od čega 46 potpuno.

Krivac za teroristički napad bio je Ahmed Zuhaira Handal, inače iz Sudana. U javnosti je njegovo ime iznio glasnogovornik vehabijske zajednice u BiH Alu Husin Imad, pod nadimkom Abu Hamza, koji je rekao da vehabijska zajednica “ne opravdava, ali razumije zločin”. Handala je zajedno sa suradnicima teroristički napad izveo zbog osvete Hrvatskom vijeću obrane.

Sudski postupak protiv Ahmeda Zuhaire Handale i njegovih petorice pomagača započeo je u svibnju 1998. Handala je u odsutnosti (u bijegu) osuđen na kaznu zatvora od 10 godina. Sudionici terorističkog napada, Ali Ahmed Ali Hamad (iz Bahreina) i Nebil Ali Hil, zvani Abu Jemen, dobili su osam, odnosno pet godina zatvora.

2. Travnik, lipanj, 1998.

 ubojstvo policajca Perice Bilića

ubojstvo policajca Perice Bilića 

U Travniku je 12. lipnja 1998. ubijen policajac Perica Bilić, hrvatski povratnik. Ubijen je od podmetnute eksplozivne naprave pod osobni automobil u dvorištu obiteljske kuće u naselju Lovrići, nadomak Travnika. Eksplozivna naprava koja je usmrtila Bilića, ranila je njegovog kolegu Almira Melića.

3. Travnik, srpanj, 1998.

  Ubojstvo policajca Ante Valjana

Ubojstvo policajca Ante Valjana

 

Policajac travničke Policijske uprave Ante Valjan poginuo je, a jedna je osoba lakše ozlijeđena od podmetnute eksplozivne naprave u 5.55 sati u Travniku. Eksplozivna naprava eksplodirala je na parkiralištu u neposrednoj blizini zgrade PU-a u Ulici Lukačka, pri povratku Valjana s posla kuci. Nedugo nakon eksplozije Valjan je preminuo u travničkoj bolnici.

Pri eksploziji je lakše ozlijeđen Muhamed Gajić, stanar obližnje zgrade. 

4. Sarajevo, ožujak, 1999.

 Atentat na Jozu Leutara

Atentat na Jozu Leutara

Atentat na zamjenika ministra unutarnjih poslova Federacije BiH Jozu Leutara, dogodio 16. ožujka 1999. godine u saraevskom naselju Ciglane i do sada nije rasvijetljen. Leutar je čitavu karijeru proveo radeći u policiji, a nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma (1994.) i uspostavljanja Federacije BiH imenovan je za zamjenika ministra unutarnjih poslova u Vladi FBiH, gdje je radio do atentata u kojem je teško ranjen, nakon čega je je preminuo u sarajevskoj bolnici Koševo 28.03.1999. godine. Istraga u kojoj je sudjelovao i američki FBI, pokazala je da je u njegov automobil bio postavljen eksploziv. Još nisu pronađeni nalogodavci i izvršitelji ovog krivičnog djela.

5. Kostajnica, prosinac, 2002.

 Islamski radikal Muamer Topalović

Islamski radikal Muamer Topalović

U Kostajnici kod Konjica Muamer Topalović, tada 37-godišnjak, izvršio je svirepo, trostruko ubojstvo hrvatskih povratnika, Anđelka (68) i njegovih kćeri Mare i Zorke, a teško ranio sina Marinka. Ovaj teroristički napad iz isključivo ideološko-vjerskih pobuda, Topalović je izvršio na Badnju večer 2002. Topalović je osuđen na 35 godina zatvora.

6. lipanj, 2010.

 Haris Čaušević -Bugojno

Haris Čaušević -Bugojno

Haris Čaušević 27. lipnja 2010. godine izvršio je bombaški teroristički napad na policijsku postaju u Bugojnu. Čaušević je postavio bombu koja je ubila policajca Tarika Ljubuškića i teško ranila policajku Edinu Hindić, a pet policajaca je zadobilo lakše ozljede. Pričinjena je ogromna materijalna šteta na zgradi policijske postaje, parkiranim vozilima u blizini, kao i obližnjim objektima. Čaušević je osuđen na 35 godina zatvora.

7. Sarajevo, listopad, 2012.

 Mevlid Jašarević

Mevlid Jašarević

Mevlid Jašarević iz Novog Pazara, krajem listopada 2012., izvršio je teroristički napad na američko veleposlanstvo u Sarajevu, prilikom kojeg je ranjen policajac Mirad Velić. Zbog ovog sumanutog napada i Jašarevića koji se s kalašnjikovim šetao ispred zgrade američkog veleposlanstva pucajući, glavni grad BiH bio je blokiran nekoliko sati. Jašarević je zbog ovog napada osuđen na 15 godina zatvora.

 

8. Zvornik travanj, 2015.

 Zvornik

Zvornik

Nerdin Ibrić, rođen 1991. godine, povratnik u mjesto Kučić Kula u općini Zvornik izvršio je napad na policijsku stanicu u Zvorniku, te je usmrtio policajca Dragana Đurića, a još dvojicu ranio. Nešto kasnije, u okršaju sa ostalim policajcima, ubijen je i sam napadač. Čin Nerdina Ibrića proglašen je terorističkim, a sam napadač povezan je s vehabijskim pokretom u Bosni i Hercegovini. Prema prvim informacijama koje su se pojavile u javnosti, Ibrić je za vrijeme svog napada na policijsku stanicu uzvikivao “Allahu ekber”, pa je i zbog toga povezan s terorizmom. U međuvremenu su se u javnosti pojavile i informacije kako su oca  Nerdina Ibrića početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu strijeljali upravo pripadnici zvorničke policije i drugih paravojnih jedinica iz Srbije, pa su se mnogi zapitali je li čin Nerdina Ibrića ipak lična osveta, a ne terorizam?

Sarajevo

Enes Omeragiću  pucao iz strojnice na vojnike u jednoj kladionici u naselju Rajlovac da bi potom izrešetao i gradski autobus .Tom prilikom Enes Omeragić je   ubio vojnike Armina Salkića i Nedeljka Radića.Enes  Omeragić je nakon toga pobjegao u obiteljsku kuću u obližnjem naselju Sokolje gdje ga je locirala i opkolila policija, a on je tamo počinio samoubojstvo.

Želiš li ti meni reći  efendija da ovo nisu dijela pripadnika   radikalnih islamističkih skupina .Ako nisu čija su to djela  valjda “Dobrih Bošnjana ” na koje se ti pozivaš ?

Egzodus Hrvata iz 12 općina Srednjobosanske županije još uvijek traje. Povratak Hrvata u općine ove županije obilježen je sporošću, raznim opstrukcijama, ali i ubojstvima. S druge strane, skoro nikakvih smetnji povratku u općine u kojima su Hrvati većina, nije bilo. Najbolji primjer kako silom zaustaviti povratak Hrvata je Travnik. Povratak na svoje u ovaj grad životima je platilo osmero hrvatskih povratnika i policajaca.

Počinitelji i nalogodavci nikad nisu otkriveni, ali svoj su cilj ostvarili. Želja Hrvata za povratkom sasječena je u korijenu! U Travniku je, prema popisu stanovništva iz 1991., živjelo više od 26.000 Hrvata. U ratu ih je protjerano oko 16.000, u Travnik se dosad vratilo tek desetak tisuća Hrvata.

S poražavajućom statistikom, kad je o povratku Hrvata riječ, suočava se i Bugojno. Hrvati koji su, prema popisu iz 1991., činili 34% stanovništva u drugoj općini po broju stanovnika u SBŽ-u danas čine manje od 10%.  Od blizu 16.000 Hrvata koliko ih je prije rata živjelo u Bugojnu, njih 15.000 u ratu je protjerano. – Za povratak u Bugojno prijavilo se nešto više od 10.000 Hrvata. No, istinskih povratnika je samo 3 do 4 tisuće.razlozi su ubojstva i napadi na hrvatske povratnike i njihovu imovinu, ali i činjenica da je pravosuđe u slučaju zločina Armije BiH nad bugojanskim Hrvatima potpuno zakazalo. Hrvatske stradalničke udruge stalno upozoravaju da su na slobodi još uvijek glavni kreatori zločina Dževad Mlaćo i Selmo Cikotić, dok je nestanak 20 bugojanskih Hrvata iz logora još uvijek misterij. Živjeti uz ratne zločince, kaže jedan od preživjelih logoraša, realnost je s kojom se suočavaju Hrvati u Bugojnu, a s tim je mnogima nemoguće živjeti.

Novi Travnik prije rata je imao 30.713 stanovnika. Najbrojniji su bili Hrvati kojih je, prema popisu iz 1991., bilo 12.162. Bošnjaka je bilo 11.625, a treći po brojnosti bili su Srbi. Njih je u ovom gradu nekad živjelo 4097. – U proteklom ratu iz Novog Travnika je protjerano pet tisuća osoba, 80 posto prognanih bili su Hrvati, 99 posto prognanih Bošnjaka dosad se vratilo na svoje, dok je među 1350 prijavljenih za povratak najviše Hrvata, čak 95%. Srbi se nisu vraćali niti pokazuju interes za povratak, . Inače, povratak u ove dvije općine odvijao se bez većih izgreda. Tiho i bez pompe Busovača i Novi Travnik promijenili su nacionalnu strukturu, a najveći gubitnici i ovaj put su Hrvati čiji egzodus, uglavnom zbog ekonomskog stanja i neriješenog političkog uređenja, i dalje traje…

 

Na opasnost od islamskog terorizma u BiH upozoravao je i  jedan od vodećih stručnjaka u oblasti borbe protiv terorizma na području Balkana Vlado Azinović nakon napada u  Bruxellesu i Parizu.

“Bilo bi jako neodgovorno da se ponašamo kao da se to ovdje ne može dogoditi. Potrebna je jedna doza opreza kada je u pitanju ponašanje agencija, ali i nas građana prema tome. Ona naravno postoji i mislim da agencije koje se brinu o ovakvim sigurnosnim izazovima to rade na vrlo kompetentan i odgovoran način. S druge strane ne treba izazivati paniku niti strah”, rekao je tada  Azinović na konferenciji koju je u Konjicu organizirala misija OESS-a u BiH, upitan o mogućnosti izvođenja velikih terorističkih napada u BiH.

Pri tome je pojasnio da se i puno organiziranije države nisu u stanju suprotstaviti novim sigurnosnim iskušenjima budući da su počinitelji terorističkih djela osobe koje nikada nisu bile zabilježene u policijskim dosjeima. 

“To naravno nije slučaj samo u BiH. To je fenomen s kojim se bore i ne uspijevaju izaći na kraj čak niti puno kompetentije, bolje opremljene, ustrojenije i hijerarhijski bolje postavljene države. To postaje globalni fenomen”, ocijenio je Azinović. 

Naveo je i da je UN od ranije imao podatak po kojemu je iz BiH 217 osoba otišlo boriti se na strani Islamske države. 

Profesor s Visoke škole CEPS-a i donedavni pomoćnik ministra sigurnosti zadužen za terorizam Vjekoslav Vuković upozorio je kako veliki sigurnosni problem predstavljaju borci povratnici s ratišta, posebno iz Sirije i Iraka čije je kažnjavanje tek s jednom godinom zatvora ocijenio lošom porukom u borbi protiv terorizma.

U više slučajeva Državno odvjetništvo BiH sklopilo je nagodbe da se ratnicima, povratnicima iz Sirije i Iraka, izrekne kazna zatvora od jedne godine zatvora.

Vuković je istaknuo kako je BiH prva donijela izmjene kaznenog zakona o služenju u paravojnim formacijama.

Teolog Muhamed Jusić istaknuo je da BiH prema teorijskome određenju ekstremista nije u prvoj skupini zemalja za izvođenje terorističkih napada ističući da je pogodna za novačenje sljedbenika.

Voditelj misije OESS-a u BiH Jonathan Moore ocijenio je iznimno važnom ulogu medija posebice stoga jer su i sami mediji bili žrtvama terorističkih napada. Naveo je da je iznimno važno da mediji pravilno prezentiraju opasnosti od terorizma, ali i izbjegavaju senzacionalizam. “Važno je da novinari shvate kakav utjecaj i kakvu odgovornost imaju u ovom kontekstu. Moraju uraditi sve kako bi smanjili doprinos terorističkoj propagandi tako što će smanjiti broj senzacionalističkih informacija”, pojasnio je Moore.

Efendija kao što vidiš nije predsjednica Kolinda Grabar Kitarović jedina koja je upozorila  da bi BiH  mogla biti siguronosni problem za sve .

No ti si efendija sve to iskoristio  za samopromociju i laži.

O nekažnjenim zločinima koje je počinila  Armija BiH  o logorima treba mnogo više prostora . Nikada ti te zločine nisi ni priznao  a ni ispričao se nisi nikome .S kojim onda pravom tražiš  da se bilo tko tebi ispričava i zašto ?

“Unatoč svemu, Bosna je sve nadživjela i ostala uspravna na svojim bosanskim nogama. Uistinu, Bosna je jedno veliko zemaljsko čudo zato što je uspjela, više od jednog milenija, i još uvijek uspjeva, da bude svoja na svome unatoč agresivnom ponašanju njenih komšija i s desna i s lijeva. Doista, nema zemlje na svijetu koja bi sve to izdržale kao što je Bosna izdržala, stojeći ponosno na svojim čvrstim bosanskim nogama.” 

Ne želiš mi valjda  efendija reći da je Bosna ostala svoja na svome zahvaljujući vama .Kako jadan efendija pa služili ste Turčina i prihvatili ga kao brata  .A kada su krenuli i oni  iz Srbije  u početku ste rekli da to nije rat vas  “Dobrih Bošnjana ”

No Srbima i niste baš dobri bili

Efendija nikada ne smiješ zaboraviti nešto ….

Hrvati su  tijekom devedesetih u Hrvatskoj pored 200 000 svojih prognanika  prihvatili i ogroman broj izbjeglica iz BiH većinom muslimana/Bošnjaka  koji su bježali pred četničkim nožem. Zbrinjavanje prognanika i izbjeglica zahtijevalo je ogromna financijska i materijalna sredstva, a to se danas olako zaboravlja. Stvoriti uvjete za koliko-toliko normalan život značilo je osigurati smještaj, hranu, odjeću, knjige… Uz sve to valjalo je obaviti i niz drugih poslova: organizacijskih, socijalnih, zdravstvenih, pravnih… Za ratom izmučenu i iscrpljenu Hrvatsku s razorenim gradovima, s preko 200.000 porušenih ili oštećenih stambenih objekata, s blokiranim prometnicama, s okupiranim dijelovima državnog teritorija, s velikim brojem nezaposlenih… bio je to veliki teret s kojim se uhvatila ukoštac i kojeg je uspješno riješila, i to prije svega na račun svog pučanstva. Širokogrudnost hrvatskog puka i vlasti očituje se i u tome što se Republika Hrvatska nastavila brinuti o izbjeglim bosanskohercegovačkim muslimanima/Bošnjacima  u vrijeme oružanih napada promuslimanske Armije BiH na Hrvate Bosne i Hercegovine. Sukobljavanja između zaraćenih strana u Bosni i Hercegovini ničim se nije odražavalo na status izbjeglica.

Prognanici i izbjeglice bili su smješteni u 416 izbjegličkih centara. Hrvatska je samo na njihov smještaj potrošila 1,4 milijarde USD. Hrvatska je na bosanske izbjeglice do 31.10.1993. potrošila 773 mil. USD, a Ujedinjeni narodi oko 400 mil. Ukupna pomoć svijeta Hrvatskoj za izbjeglice do kraja 1993. iznosila je svega 48,6 mil. USD, a Hrvatska je mjesečno trošila između 60 i 90 milijuna dolara. Međunarodna zajednica je snosila troškove izgradnje izbjegličkih naselja u Čepinu, Gazi kod Karlovca, Kutini, Lipovljanima, Rokovcima, Savudriji i Rokovcima. Troškovi zdravstvene zaštite su, za izbjeglice tijekom 1993. godine, bili 17,8 mil. USD. Najveći dio troškova snosila je Republika Hrvatska, a doprinos Međunarodne zajednice u pokrivanju troškova bio je 5 mil USD. Uz financijsku, Republika Hrvatska je primala i materijalnu humanitarnu pomoć koja je 1992. pokrivala 60 posto potreba prognanika i izbjeglica, a 1993. tek oko 30 posto.

Danas im ti  u svom pamfletu dijeliš lekcije

 

Daran Bašić/ Hrvatsko nebo