Kada mjeru određuju ljudi, nostalgično po južini ….

Pin It

Kažu da je nostalgija bol.

Ono kada odeš iz svoga mjesta , zemlje i presadiš se negdje dalje.

U novu zemlju,

saksiju,

ili odrežeš korijen i staviš se u vazu.

Ti sam, ili ti to drugi naprave.

Donesu odluku u tvoje ime.

O tome koliko ti je dubok korijen ovisi

koliko ćeš grančica sasjeći

pri presađivanju.

I koliko čvrsto ćeš se primiti tamo gdje se presađuješ.

Kažu da je nostalgija plač gena

za mjestom sa kojeg su odnešeni.

I da prestaje kada ponovo prepoznaju poznate slike, okuse i mirise.

I boju zemlje u kojoj su ukopani njihovi pretci.

Zato meni ova Domovina nikako nije

Sabor, ni novine ni TV.

Na njih gledam

kao na meteorološku pojavu.

Ono, za južina se svašta svakome opraštalo.

Jer kažu da južina zamantra čovjeka

pa kaže i učini

što po buri ne bi.

I tako jučer čujem da jedan čovjek

nikako ne može biti savjetnik nikome.

Eto, ne može.

Jer da spada u neka prošla stoljeća po svojem svjetonazoru.

Jer je katolik koji prakticira svoju vjeru.

Jer vjeruje da je ljudsko tijelo

Hram Duha Svetoga

i poziva na njegovo poštivanje.

Upozorava eto dični Peđa,

da je Ladislav iz nekog prošlog vremena.

A Peđa i presvučeni komunisti

su iz 21. stoljeća!

Napredan svijet, nema šta!

Izvadili neki dan crveni barjak usred Zagreba i slave Oktobarsku revoluciju!

Udarila ih brate, nostalgija.

Puca u D molu.

Baš u taktu sa južinom.

Za onim danima kada se mogli što su htjeli.

Kada su bili prijeki sudovi,

pa onda odvođenja na prisilni rad,

pa Gradiška i Goli otok ,

pa centralni komiteti, pa komesari, pa sekretari i drugovi.

Kada nitko pisnuti nije smio

a spomenici herojima iz basne

nicali u svakom parku .

Koja su to vremena bila!!!!

Oni su mislili za sve.

I bili direktori i milicija i zakon.

Nema veze što je civilizirani svijet osudio komunistički totalitarizam.

On još živi u genima i prenosi se.

I nostalgično boli

za zemljom koje više nema.

Boli za Jugom.

Pogotovo za južine.

I tako, taj mentalni sklop te uvjerava

da je on napredan, a ti spadaš u neka prošla stoljeća.

Jer on kao danas dozvoljava

sve što prije nije.

Postao je odjednom liberalan i moderan!

Po njemu možeš biti i srednji rod

samo da si crven.

On to zove slobodom.

Jer on ni ne zna što je to biti sputan.

On je oduvijek bio slobodan raditi što hoće.

To mu je dala Oktobarska.

Da krade, pljačka, ulazi u tuđe stanove i kuće.

I slobodno odlučuje što je to sloboda.

I tako, dok udara južina, puca ekipu nostalgija.

Za vremenom kada su ljudi poput njih,

bez otpora

krojili zakone po svojoj mjeri .

A ljudska mjera

opravdava baš svaki režim.

Baš svaki koji je čovjek

u danom vremenskom razdoblju

prilagodio sebi.

Bez razlike.

Ljudska mjera opravdava svaki režim

Zločinačkih umova.

Razlika je tek u boji njihovih zastava.

I oznaka.

Sa druge strane postoji samo Križ.

Onaj koji je sve stvorio

na svoju sliku i priliku …

i nostalgiju koja ga traži u putovanju prema Njemu ….

Naći ga može tek

od svojom mjerom određenih sloboda

oslobođen Čovjek.

Dr. Gordana Zelenika/narod.hr