Antalogija gluposti: Izjava istaknutog hrvatskog političara paradigma je nakaradnog socijalističkog mentaliteta

Pin It

„Ajmo polako, ako projekcija kaže da će u sljedećih deset godina Hrvatsku napustiti 500 tisuća koji uplaćuju iz svojih plaća u taj sustav, što ćemo?“ – postavio je Šterc novo pitanje. Umirovljenik Hrelja spremno je odgovorio: „Ostalo će morati nadomjestiti država kao dug tim građanima koji su godinama ostvarivali svoje pravo“. Na Štercovo pitanje „otkud?“ Hrelja ponovno spreman kao puška na gotovs ispaljuje: „Pa iz poreznih prihoda, ljudi! Zato postoji država

Jedna od češćih mantri koje su obilježile vrijeme komunističke Jugoslavije bila je proklamirana borba protiv „etatizma“, kao dijela socijalističke doktrine „odumiranja države“.

U stvarnosti etatizam je predstavljao bitno obilježje bivšeg sustava: kroz birokratski aparat država nije kontrolirala samo ekonomsku djelatnost u državi (tzv. planska privreda), nego je nastojala ostvariti potpuni nadzor nad cjelokupnim društvenim sustavom („sistemom“), što je bitna odlika totalitarnih sustava. Hrvatska je nakon 1990. formalno odbacila plansku privredu i prihvatila kapalistički sustav i ideju slobodnog tržišta. No, postavlja se pitanje koliko je ta transformacija iz socijalizma u kapitalistički sustav bila uspješna, posebno kad su u pitanju mentalitet i navike hrvatskih građana, a još više političkih tzv. elita?

Ako političare uzmemo kao ogledalo društva (što oni i jesu, jer svaki narod – protivno mitu o dobrome narodu i pokvarenim političarima - uistinu ima vlast kakvu zaslužuje) onda jedna izjava koju smo pred nekoliko dana mogli čuti od određenog političara može poslužiti kao paradigma nakaradnoga socijalističkog mentaliteta koji i dalje živi u mnogim glavama u Hrvatskoj.

Antologija hrvatske političke gluposti

U emisiji „Otvoreno“ u srijedu se tako raspravljalo o (ne)drživosti mirovinskog sustava u Hrvatskoj. Demograf doc. dr. sc. Stjepan Šterc postavio je zdravorazumsko pitanje „što će se dogoditi ako 500 tisuća ljudi koji rade i koji održavaju mirovinski sustava iseli?“. Najpoznatiji hrvatski umirovljenik Silvano Hrelja ponudio je sljedeći „mudar“ odgovor: „Pa ostvarit će mirovinu u Njemačkoj. Tamo ima milijun otvorenih radnih mjesta“. „Ajmo polako, ako projekcija kaže da će u sljedećih deset godina Hrvatsku napustiti 500 tisuća koji uplaćuju iz svojih plaća u taj sustav, što ćemo?“ – postavio je Šterc novo pitanje. Umirovljenik Hrelja spremno je odgovorio: „Ostalo će morati nadomjestiti država kao dug tim građanima koji su godinama ostvarivali svoje pravo“. Na Štercovo pitanje „otkud?“ Hrelja ponovno spreman kao puška na gotovs ispaljuje: „Pa iz poreznih prihoda, ljudi! Zato postoji država. Iz poreznih prihoda, za to služi država. Ovo je socijalna država, nije liberalna država“.

Navedena izjava pripada samome vrhu antologije hrvatske političke gluposti, i pokazuje toliku ekonomsku nepismenost i odsutnost elementarnoga logičkog zaključivanja dotičnog gospodnika - saborskog zastupnika da je mnoge ljude na trenutak vjerojatno istinski  bilo sram što s istim dijele državljanstvo. Ako jedan saborski zastupnik, koji se k tome predstavlja kao glas umirovljeničke populacije, ne zna da radno aktivno stanovništvo puni proračun i da se odlaskom toga istog stanovništva u inozemstvo gubi baza za financiranje mirovinskog sustava (tzv. međugeneracijska solidarnost), onda to svjedoči da smo dotaknuli samo dno.

Kad se, međutim, malo bolje razmisli - zapravo nije nikakvo čudo što smo navedenu stupidnu izjavu dobili upravo od Hrelje. Naime, dotični gospodin je postao predsjednik Hrvatske umirovljeničke stranke (HUS) s navršenih 45 (riječima: četrdeset i pet) godina, u razdoblju kad je većina ljudi u najproduktivnijem razdoblju života. Kao takav on je upravo vjerna slika, paradigma sustava koji karakteriziraju negativna selekcija i poticanje neradništva, uhljebljeništva i parazitizma. Omjer radno aktivnog stanovništva i umirovljenika već je danas na neodrživoj razini 1,2: 1. Prema procjeni ekonomskog analitičara Željka Karduma ove godine nedostaje 16 milijardi u mirovinskome sustavu Republike Hrvatske kako bi se isplatile mirovine. Taj minus će svake godine bivati sve većim, a ako se ostvare crne prognoze o odlasku pola milijuna ljudi iz Hrvatske nije isključeno kako ćemo već unutar deset godina svjedočiti potpunom kolapsu mirovinskog sustava. No, svi ovi podatci i ekonomsko-logička predviđanja potpuno su nepoznati Silvanu Hrelji, čiji je um ostao petrificiran i duboko ukorijenjen u razdoblju socijalizma i socijalističkih mitova.

Država može postati hladna neman ako promaši svoje osnovne funkcije

U znamenitom djelu „Tako je govorio Zaratustra“ njemački filozof Friedrich Nietzsche piše kako je država „najhladnija od svih hladnih nemani“. Osobno se ne bih složio s tom konstatacijom jer smatram da je suverena država najprirodniji okvir za razvitak političkih, kulturnih, gospodarskih i dr. potencijala jednog naroda. No, ako jedna država promaši svoje osnovne funkcije, onda se zaista može pretvoriti u neman koja uništava jedan narod i sprječava ga u njegovu svekolikom razvitku. A taj slučaj imamo danas u Hrvatskoj, koja u ekonomskom pogledu i dalje duboko živi u vremenu jugoslavenskog socijalizma.

Ako kao bitne funkcije države uzmemo područje obrane i sigurnosti, a na pravno-ekonomskom planu stvaranje zakonodavnog okvira za normalno funkcioniranje gospodarstva prema postulatima zdrave poslovne konkurencije i slobodnog tržišta, onda kod nas možemo vidjeti potpunu inverziju u tom smislu: kod nas država nema novca za obranu i sigurnost, ali se bavi zapošljavanjem (u pravilu najgorih mediokriteta, za razliku od, primjerice, Njemačke gdje poduzeća koja su u državnom vlasništvu vode uspješni manageri) iako bi njezina primarna funkcija na ekonomskom planu trebala biti stvaranje uvjeta za razvijanje privatne poduzetničke inicijative. Kod nas se vode demagoške rasprave o tome trebamo li moderno borbeno zrakoplovstvo, iako je upravo obrana bitna funkcija države, a zrakoplovstvo elita svake vojske. Kod nas navodno nema novca za moderno opremanje vatrogasnih službi iako i vatrogastvo pripada domeni državne sigurnosti.

Imamo promašena očekivanja od države

No, za što ima novca? Novca uvijek ima za uhljebljivanje partijskih drugova po državnoj upravi, državnim poduzećima i kojekakvim agencijama nadležnima za prodaju magle. A kako bi se „drugare“ moglo uhljebiti i plaćati često izmišljena radna mjesta povećavaju se porezi i administrativne barijere. Rezultat? Stvaranje poslovne klime u kojoj ne postoje uvjeti za razvoj poduzetništva koje je temelj ekonomskog uspjeha svake ozbiljne države. Riječ je o začaranome krugu koji ljude tjera izvan granica Republike Hrvatske i dugoročno dovodi u pitanje sam opstanak hrvatske države. Funkcija države je da građanima olakša život i učini ga jednostavnijim, a kod nas kao da se sustavno radi na tome da političari građanima otežaju život i otjeraju ih u inozemstvo. A, nažalost, i mnogi od građana i dalje žive u vremenu socijalizma i imaju posve promašena očekivanja od države. I dalje smo zarobljeni mentalitetom u kojemu se od države očekuje da nas zaposli umjesto da shvatimo kako smo mi ti koji bi trebali stvarati radna mjesta i od države zahtijevati da se što manje miješa u privatne poduzetničke inicijative.

Američki predsjednik John F. Kennedy autor je poznate izjave: „Ne pitaj što tvoja zemlja može učiniti za tebe - pitaj što ti možeš učiniti za svoju zemlju“. U Hrvatskoj vrijedi obrnuto pravilo i dok je god tako, dok ne dođe do zaokreta u mentalitetu ljudi i djelovanju političkih elita, uživat ćemo u „blagodatima“ socijalističkog mentaliteta i kumsko-rodijačkog kapitalizma. A plodove takvog sustava (iako kod iseljavanja dijela ljudi ima i doze pomodarstva) vidimo najbolje u Slavoniji i punim autobusima za Njemačku. Car je u Hrvatskoj odavno gol, no postavlja se pitanje jesmo li se navikli na golotinju? Ili je ipak u Hrvatskoj stasao naraštaj spreman na promjene?

Davor Dijanović/direktno.hr