“Zašto se Vukovar stidi Tomislava Merčepa?”

Pin It

Zar nas je doista sram naših heroja ili nas ne zanimaju povijesne činjenice tko je stajao na liniji velike Srbije, tko je tu liniju spriječio (Merčep, Glavaš, Brodarac, Milanković, Hrastov, Norac i drugi)? Zar su ratni zločinci oni koji su spriječili stvaranje velike Srbije na tlu Hrvatske? Kakav smo mi to narod kada progonimo te heroje?

Prije 27 godina Tomislav Merčep stao je na branik svoje domovine, okupio oko sebe mlade i stare koji su se osjećali Hrvatima, a to je u Vukovaru tada bilo neznatnan broj koji su se priključili, koji su bili i ostali Hrvati, dok su ostali Hrvati šutjeli, možemo reći i skrivali se.

Činjenica je da u Vukovaru sada ima više vojnih mirovina nego 1990./91. godine onih koji su stali na branik domovine. Da nas je toliko bilo u obrani grada, ne bi nam trebali dolaziti branitelji sa strane, u šali bismo rekli “s tim snagama došli bismo do Zemuna.”

Svojim radom za dobrobit hrvatske države i za hrvatski narod, Merčep je dao cijeloga sebe . Svojom aktivnošću spriječio je da Vukovar ne bude srpski grad već sredinom 1991. godine. 

Svojom odlučnošću i razumnim odlukama kontrolirao je stanje u gradu. Osim političke bore, borio se za ekonomsko i sigurnosno stanje. To tvrdi u svojoj knjizi ” S obe strane pakla” Borbin novinar Branislav Gulan, Srbin koji je bio cijelo vrijeme 1991 g . u Vukovaru, koji je također napisao da mu je bilo sigurnije u štabu Tomislava Merčepa negoli u štabu ratnoga zločinca Gorana Hadžića.

Tomica je nacionalist, ali nije šovinist. On je odan narodu koji mu je važniji od svega. 

Zanimljivo kako nitko nije rekao da je Merčep spasio pun autobus srpske djece iz sela Trpinje. Mnogo se piše i priča o obrani Vukovara, ali nitko ne spominje da je obranu postavio Tomislav Merčep i da se tako ustrojena održala sve do pada 18. studenoga. 

Mile Deadaković i Branko Borković došli su na postavljenu obranu koja je izdržala tri mjeseca. Mi, koji poznamo Merčepa i koji smo s njim od prvih dana, tvrdimo da se s Vukovarom ne bi dogodilo ono što se dogodilo s Borkovićem jer bi Merčep mudrim odlukama spasio mnogo toga u gradu, dao bi svoj život za spas ljudi, ne bi bilo Ovčare i Velepromet jer on ne bi napustio Vukovar kada je trebalo imati odlučnosti, mudrosti i razuma.

Žalosno je da se Merčep ne spominje ni na jednom obolježavanju u Vukovaru. U Vukovaru ima još heroja osim Blage Zadre i Marka Babića koji su heroji Trpinjske i Borova, a gdje su heroji ostalih dijelova Vukovara? 

Najveći je junak Vukovara i istočne Slavonije Tomislav Merčep, ali mnogi ga ne žele spomenuti jer bi umanjili svoju samoljubivost i svoje veličanje. Kao što jedan državni dužnosnik sebe veliča da je bio zapovjednik obrane Sajmišta, što je čista laž, sto puta ponovi laž ljudi će ti povjerovati.

Mnogi su brzo zaboravili ono što je Tomislav Merčep napravio za Vukovar i Hrvatsku.

Prošlo je četvrt stoljeća od rata, a mi se moramo pitati koja država na svijetu svoje junake progoni. Jesu li ljudi koji su se borili i oslobodili zemlju od agresije, postali teret?

Zar nas je doista sram naših heroja ili nas ne zanimaju povijesne činjenice tko je stajao na liniji velike Srbije, tko je tu liniju spriječio (Merčep, Glavaš, Borodarac, Milinović, Hrastov, Norac i drugi)? Zar su ratni zločinci oni koji su spriječili stvaranje velike Srbije na tlu Hrvatske? Kakav smo mi to narod kada progonimo te heroje?

Kako očekujemo da buduće generacije znaju i cijene žrtve za njihovu slobodu kada mi to ne činimo?

Humanitarno kulturni braniteljski centar Vukovar

predsjednik udruge  Nikola Tarle

kamenjar.com