Zašto se Ratku Mladiću nije sudilo za masakr u Škabrnji?

Pin It

Masakr u Škabrnji, zločini i uništenja na zadarskom i šibenskom području, Kijevo, Vrlika, topnički napadi na Šibenik, Zadar, Sinj samo su neka od ratnih pustošenja i zločina u Hrvatskoj za koje snosi odgovornost, nakon kojih su uslijedila i sva ona u Bosni i Hercegovini, s vrhuncem u Srebrenici.

Iako Mladić, koji je zapovijedao snagama JNA, snosi odgovornost za masakr u Škabrnji, čijih smo se žrtava prisjetili prije samo nekoliko dana, a također i za nebrojena razaranja i topničke napade u Hrvatskoj, ti događaji nisu bili niti razmatrani na Haškome sudu.

Haška presuda: kriv za genocid u Srebrenici, ali ne i za genocid u šest općina u istočnoj BiH, zločini u Hrvatskoj se uopće ne spominju

Mladić je proglašen je krivim za genocid u Srebrenici, za progon, istrebljenje, ubojstva, deportacije i nečovječna djela kao zločine protiv čovječnosti te za ubojstva, teror, nezakonite napade na civile i uzimanje pripadnika UN-a za taoce kao ratne zločine.

Istovremeno, oslobođen je odgovornosti za prvu točku koja ga je teretila za genocid u šest općina istočne BiH jer je, tvrdi sud, „vijeće utvrdilo da zločini počinjeni u tim općinama ne predstavljaju genocid“.

Zločini su se događali na području BiH od 1992. do 1995.

Zapovjednik obrane Škabrnje Miljanić: “Za Škabrnjane ova je presuda žalost!“

Ratni zapovjednik obrane Škabrnje Marko Miljanić izjavio je u srijedu da presuda haškog suda o doživotnom zatvoru za ratnog zločinca, zapovjednika JNA, Ratka Mladića, kod Škabrnjana samo izaziva žalost što Mladić nije osuđen za zločine u Hrvatskoj, a pogotovo u Škabrnji.

“Doživotni zatvor Mladiću ne znači mi ništa. Za nas u Škabrnji ona je žalost, žalost još veća nego prije jer mu se nije sudilo za zločine u Hrvatskoj, za zločine u Škabrnji”, prokomentirao je Miljanić za Hinu presudu Raspravnog vijeća Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju kojom je Mladić proglašen krivim za genocid u Srebrenici, za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine u BiH, te osuđen na doživotnu kaznu zatvora.

Kazao je kako suosjeća sa žrtvama Srebrenice i drago mu je da su barem oni na taj način dobili zadovoljštinu, ali nikada neće moći shvatiti zašto nijedna hrvatska Vlada nije ništa učinila da se Mladića procesuira za zločine počinjene na hrvatskom tlu.

“Žalosno je da nijedna Vlada, naše pravosuđe i diplomacija nisu učinili ništa da se podigne optužnica za Mladićeve zločine počinjene na zadarskom i šibenskom području. Je li bilo teško sastaviti optužnicu za sve što je učinio u Hrvatskoj? Pa on je ovdje ispekao zanat, za zločine u Hrvatskoj nagrađen je generalskim činom, ovdje je sve počelo”, rekao je ogorčeni Miljanić.

Naše pravosuđe je kontaminirano i nije se puno promijenilo od vremena iz bivše države, prije 1990. godine. Hrvatska ovako ne može dalje, uvijek nam je netko drugi kriv, a krivi smo si sami. Ovo je dno dna, ustvrdio je Miljanić.

Osvrnuo se i na ponašanje Ratka Mladića u sudnici prilikom izricanja presude ocijenivši ga “arogantnim balkanskim mentalitetom”.

Poruka iz Škabrnje 2011: „Nadamo se da će optužnica obuhvatiti sve zločine koje je Mladić zapovjedio“

Prisjetimo se, Mladić je uhićen 2011. u selu Lazarevo kraj Zrenjanina nakon 16 godina bijega, od trenutka podizanja optužnice 1995.

Tom prilikom tadašnji načelnik općine Škabrnja, Luka Škara, za Slobodnu Dalmaciju je kazao:

– Ljudi u Škabrnji su radosni što je konačno uhićen taj ratni zločinac, krvnik Škabrnje. On je prvi trebao doći iza haaških rešetaka. Međutim, žalosti nas činjenica da on nije bio tražen radi zločina u Škabrnji, zadarskom zaleđu i Hrvatskoj, nego samo radi Srebrenice.

Nadamo se da će optužnica obuhvatiti sve zločine koje je zapovjedio. Mislim da se i naša država treba više potruditi oko prikupljanja dokaza kako bi Mladić bio adekvatno optužen i osuđen. Naše mrtve nitko ne može vratiti, ali vapijemo makar za tračkom pravde.

Vrlika: „Mladić je selo nemilosrdno granatirao i otac je poginuo od krhotine granate gotovo na kućnom pragu“

U kolovozu 1991. Mladić je u uniformi pukovnika JNA započeo s artiljerijskim napadima na selo Kijevo, a zatim i na Vrliku.

Za Slobodnu Dalmaciju povodom uhićenja Mladića 2011., tih se dana prisjetila i kćerka Ive Lelasa, koji je tijekom Mladićevih napada izgubio život.

Slobodna Dalmacija piše: Ive Lelas bio je predsjednik lokalnog HDZ-a. Na svega stotinjak metara od njegove obiteljske kuće na Lelasovoj glavici 17. kolovoza 1990. godine na cesti Vrlika – Knin Srbi su postavili barikadu. Od toga dana Ive Lelas sa svoja dva sina, od kojih je mlađi bio maloljetan, bio je uključen u pripremnu obrane, što su njegovi susjedi Srbi, koji su se smjenjivali na straži barikada, dobro znali. Ivina kćerka Ivana, danas udana Klarić-Kukuz, sjećajući se toga za njenu obitelj presudnog dana, kaže:

– Ja sam bila u progonstvu kod obitelji ujaka Slavka Baturine u Sinju. Jezivo mi je i danas sjećati se toga dana. Moji mama i tata ostali su u selu s još nekoliko susjeda. Mladić je selo nemilosrdno granatirao i otac je poginuo od krhotine minobacačke granate gotovo na kućnom pragu. Premda sam bila dijete, prva vijest u Sinju bila je da nam je pogođena kuća. Ubrzo su nam došli javiti da je poginuo otac.

Pitala sam gdje mi je majka. Najprije su rekli da je ubijena, zaklana. Hvala Bogu nije tako bilo. Majka mi je kasnije ispričala kako je bilo. Mladić je ušao u selo šepureći se i počeo ih redom maltretirati. Što nije učinio on, dopustio je četnicima iz susjednih Civljana. Jedan od njih, koji je znao da mi je otac poginuo, posprdno je upitao moju majku: “Gospođo, đe ti je muž?”

Zatim ih je, dok je Mladić stajao sa strane, natjerao da uglas viču kako ih je oslobodila JNA, da kliču Jugoslaviji, morali su se penjati na stablo i stavljati jugoslavensku zastavu i slično. To je dan na koji najčešće pomislim i s tugom ga se sjećam. Zato sam danas, kada sam doznala da je taj monstruozni zločinac lišen slobode i da će stići pred lice pravde, zadovoljna i sretna – zaključuje Ivana Klarić-Kukuz.

Na kraju, upitajmo se kako je moguće da se neki od najstrašnijih ratnih zločina čak niti ne razmatraju na međunarodnom sudu koji je osnovan upravo iz tog razloga? Kolika je u tome uloga i odgovornost hrvatske države i hrvatskog društva i kako ćemo se za to, kao društvo, opravdati pred žrtvama, pred svojom savješću i pred budućim generacijama, pitanja su koja ostaju otvorena.

Mihaela Tikvica/narod.hr