Odvjetnik Pavlović o Vladinom prijedlogu Zakona o arhivima: Dosjei mnogih koji su surađivali s Udbom neće biti dostupni!

Pin It

To znači da se bez objašnjenja neki podaci koji ne odgovaraju nekoj vlasti mogu proglasiti podacima od nacionalnog interesa.

– S ovom izmjenom otvara se mogućnost da nikada ne dođete do određenih podataka, ako to Vlada ne želi. To znači da će lijeva Vlada objavljivati podatke o desnima, desna o lijevima, a štitit će podatke o svojima – navodi Pavlović.

Bitka za dostupnost arhivskog gradiva iz komunističkog vremena, posebice onog vezanog uz djelovanje Udbe i dalje se nastavlja.

Vlada je nedavno usvojila prijedlog novog Zakona o arhivskom gradivu i arhivima, kojega je pripremilo Ministarstvo kulture te će on uskoro biti pušten u saborsku proceduru.

Prema informacijama koje Siniša Pavlović, odvjetnik Gizele Đureković u procesu protiv Josipa Perkovića u Münchenu, ističe za Jutarnji list čini se kako ovaj prijedlog zakona u mnogim segmentima predstavlja korak unazad u odnosu na Mostov zakon kojega je Sabor izglasovao u svibnju.

Rasprave o Zakonu o arhivima

Podsjetimo, Zakon o arhivima na dnevni red stavio je Most, odlučno zahtijevajući otvaranje arhiva i dostupnost građe iz komunističkog vremena, donijevši prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o arhivima i arhivskom gradivu iz 1997.

Ovaj prijedlog nije prošao bez “bure” u Saboru, unatoč proklamiranoj tvrdnji svih stranaka da nemaju što skrivati i da arhive treba otvoriti.

Na Mostov prijedlog premijer Plenković je poručio kako bi se prijedlogom Zakona trebala baviti Vlada, te najavio kako Ministarstvo kulture priprema potpuno nov, “cjelovit” zakon o arhivima i arhivskom gradivu.

Unatoč svemu, zastupnici Mosta vrlo su energično pristupili radu na svom prijedlogu zakona, a među aktivnostima bilo je i organiziranje okruglog stola na kojemu je provedena rasprava o njemu.

Detaljniju analizu Mostovog prijedloga tada je iznio odvjetnik Siniša Pavlović za Narod.hr.

Mostov Zakon konačno je i izglasovan u Hrvatskom saboru, neposredno prije dramatičnih kriza i “preslagivanja” u Saboru nakon kojih je Mostov Božo Petrov podnio ostavku na mjesto predsjednika Sabora. Zakon je na snagu stupio 20. svibnja.

No, ovih će se dana u saborskoj proceduri naći potpuno novi prijedlog Zakona pripremljen u Ministarstvu kulture.

Radi li se o tome da je Mostov prijedlog, kako su to tvrdili iz Vlade, bio “nedorečen” i “parcijalan”, ili se ovim Vladinim prijedlogom ponovno, kako je to tvrdio zastupnik Grmoja, iz straha pred informacijama koje bi izašle u javnost, ide u “smjeru zatvaranja arhiva”?

Uspoređujući zakon iz svibnja i prijedlog kojeg je donijela Vlada, odnosno Ministarstvo, komentirao je promjene odvjetnik Pavlović, u razgovoru za Jutarnji list.

Produljuje se rok za dostavu dokumenata Hrvatskom državnom arhivu

Između ostalih problema spomenimo odredbu o roku u kojem su institucije stvarateljice dokumenata, a koje po Zakonu pripadaju Republici Hrvatskoj, dužne dostaviti te dokumente Hrvatskom državnom arhivu. Radi se primjerice, o arhivskom gradivu Saveza komunista Hrvatske koji Zakonom pripada Republici Hrvatskoj, a danas se nalazi u posjedu SDP-a. Prema Mostovu Zakonu, dakle, onome koji je trenutno na snazi, rok za dostavu te građe Hrvatskom državnom arhivu je 1,5 godina dok će, prihvati li se Vladin prijedlog, taj rok biti produljen na 10 godina.

Podsjetimo, nedavno je u razgovoru za Narod.hr povjesničar Mato Artuković progovorio upravo o tom problemu, koji mu je u velikoj mjeri otežavao, a djelomično i onemogućavao istraživanja. Istaknuo je kako je čudno da SDP “danas ima pravo vlasništva nad građom jedne totalitarne partije za koju tvrdi da nije njezin sljednik“. Među ostalim, naveo je:

“Kad sam istraživao sudske progone komunističkog režima nad doktorom Markom Veselicom, nisam mogao dobiti mnoge tražene dokumente (samo da spomenem npr. Izvještaj o razvoju hrvatskog nacionalizma u Savezu komunista Hrvatske, koji je podnesen 8. svibnja 1972. na 28. sjednici Centralnog komiteta SKH. Izvještaj je podnio drug Ante Josipović), jer da nisu “deklasificirani”. Odgovor je potpisao g. Dragovan, tada tajnik SDP-a. Čudno je da nasljednica jedne totalitarne partije, koja se pokazala zločinačka svugdje u svijetu pa tako i u Jugoslaviji i Hrvatskoj, uopće ima pravo vlasništva nad građom partije za koju kaže da nije njezin sljednik, i čak određuje što će se deklasificirati tri desetljeća nakon sloma komunističkog režima.”

Dokumenti od 30. svibnja 1990. do 22. prosinca 1990. neće biti dostupni!

Kao što navodi Jutarnji list, jedna od bitnijih razlika u odnosu na Mostov zakon, je odredba po kojoj je javnosti otvoreno gradivo do 30. svibnja 1990. (prva sjednica višestranačkog sabora), dok je u Mostov zakon javnim propisao sve gradivo nastalo do 22. prosinca 1990. (Božićni Ustav RH).

To znači da će prema vladinom prijedlogu javnosti biti potpuno nedostupna dokumentacija iz razdoblje tranzicije vlasti iz komunističkog poretka u demokratski ustroj države.

– Mostova ideja je bila da bude dostupno gradivo do formalnog nastanka moderne Hrvatske, a to je dan donošenja novog Ustava, a ne dan izbora. Sada nećemo moći znati kako je tekla primopredaja vlasti, kako se formirala vlast, tko je ostao od starih struktura, što su predali, što se dogodilo s oružjem Teritorijalne obrane, zašto je baš Stipe Mesić išao u Beograd, s kojim uputama… – nabraja Pavlović za Jutarnji list.

Osim ovog problematičnog stavka, novi zakon u odnosu na Mostov zapravo štiti one osobe koje su surađivale s Udbom.

Suradnici Udbe

Tako je Mostov zakon donio odredbu da se tajnost podataka ne može tražiti za osobe koje su do 22. prosinca 1990. bile dužnosnici ili zaposlenici tijela ili organizacija iz tog doba ili onih osoba koje su surađivale s nekim od tijela tako da su sudjelovale u kršenju ili ograničavanju ljudskih prava i temeljnih sloboda trećih osoba.

Novi pak Zakon u samo jednoj rečenici zapravo to sve derogira, pa u Vladinu prijedlogu stoji odredba da se ne štite osobni podaci za osobu koja je obnašala javne dužnosti te bila pripadnik ili suradnik službe sigurnosti. Naime, “osobe koje su surađivale” s Udbom i “suradnici” nisu ista stvar.

Suradnici su bili formalno na zadatku, ali postojali su i oni koji su surađivali s Udbom, ali nisu bili suradnici. Postojalo je nešto što se zvalo prijateljska veza (to je onaj koji poznaje suradnika pa mu dostavlja podatke), zatim društvena veza (predsjednici Komiteta za općenarodnu obranu u poduzećima) i operativna veza (ljudi koji su u pripremi da postanu suradnici).

– Time su automatski zatvorili dosjee za ogroman broj ljudi koji su surađivali s Udbom, a nisu bili suradnici – upozorava odvjetnik Pavlović, ali ipak i napominje pozitivnu izmjenu da osobni dosjei ovim prijedlogom, u odnosu na Mostov, postaju dostupni s danom smrti osobe, a ne 10 godina nakon smrti.

No, postoje i još neki sporni detalji. Mostov Zakon tako je odredio da Vlada odlukom može propisati rokove dostupnosti za gradivo koje isključivo sadrži projektnu i tehničku dokumentaciju štićenih i vojnih objekata, industrijskih postrojenja, infrastrukturnih objekata i slično ili podatke o prirodnim i strateškim bogatstvima Hrvatske. Sadašnji prijedlog Vlade navodi sve to, ali s bitnom izmjenom – i “druge podatke od nacionalnog interesa”.

To znači da se bez objašnjenja neki podaci koji ne odgovaraju nekoj vlasti mogu proglasiti podacima od nacionalnog interesa.

– S ovom izmjenom otvara se mogućnost da nikada ne dođete do određenih podataka, ako to Vlada ne želi. To znači da će lijeva Vlada objavljivati podatke o desnima, desna o lijevima, a štitit će podatke o svojima – navodi Pavlović.

Što će se nakon digitalizacije dogoditi s originalnim dokumentima?

U istom članku 17., u stavku 3. stoji također da gradivo koje sadrži klasificirane i “druge tajne podatke” (ne postoje drugi tajni podaci ako nisu klasificirani!) dostupno je po isteku roka od 40 godina od nastanka, što je dobro, ali “isključivo uz provedenu deklasifikaciju”

– Nigdje u Zakonu o tajnosti podataka ne piše kada se mora provesti deklasifikacija, što znači može, ali i ne mora, a ne vidim razloga zašto je onda stavljen ovaj rok od 40 godina – upozorava Pavlović.

Mostov zakon je propisao i da u roku od godinu i pol stvaratelji gradiva moraju predati sve u Hrvatski državni arhiv, a sadašnji zakon navodi rok od 10 godina za digitalizaciju, odnosno 11 godina od donošenja Pravilnika. Nije ni jasno što će se dogoditi s originalnim dokumentima, nakon što se digitaliziraju, pa postoji bojazan da će se uništavati.

– Uništavanje originala arhivskoga gradiva opasna je praksa, jer sam se u svom radu susretao s kopijama koje nisu odgovarale originalu, ili su nedostajale stranice, zaključuje Pavlović za Jutarnji list.

Izvor: narod.hr