Praljak – Sokrat današnje Hrvatske

Pin It

Related image

Paul Chadwick je Slobodana Praljka poistovijetio s Goeringom jer nema centar vrijednosti, koji nedostaje i današnjim elitama, koje se imenuju Europom, a s njom u smislu njezine tradicije, intelektualizma, filozofije i umjetnosti, nemaju veze. Praljak je, za razliku od Hermana Goeringa, predstavnik žrtve: branio je svoju domovinu, jer Bosna je uvijek bila kolijevka Hrvata. Zato ga se može usporediti samo sa Sokratom, koji je ispio otrov jer je bio osuđen nedužan

Paul Chadwick, novinar britanskog Guardiana napisao je da je čin Slobodana Praljka bio isti činu Hermana Goeringa, uzimajući u obzir različite vremenske prilike. Članak sam morao pročitati nekoliko puta kako bih u potpunosti mogao shvatiti njegovu aberaciju. U njemu se odražava main stream današnjeg mišljenja u medijima, što dovodi do potpune relativizacije svake vrijednosti, osobnosti ili nečega sličnog. Europski čovjek sustavno gubi tlo pod nogama.

O Hermanu Goeringu se precizno izrazio njegov šef – Adolf Hitler, u nezaboravnom filmu Der Untergang: imenovao ga je ocem korupcije u Trećem Reichu i proglasio ga morfinistom. Ako je najgori čovjek u povijesti imao tako loše mišljenje o svom šefu zrakoplovstva, koliko je loš Herman Goering bio u stvarnosti? Krao je umjetnička djela ubijenih i deportiranih Židova, prisvajao njihov novac i izigravao hohštaplera bez unutarnje orijentacije, kao Josip Broz Tito. Svi sa trbuhom i u bijelim uniformama. Povijest ostavlja neizbrisive informacije o tome da se odmah nakon kapitulacije Njemačke htio približiti Amerikancima, iako je njegova Luftwaffe bila odgovorna za smrt deset tisuća savezničkih pilota u ratu u Europi (1941. – 1945.). Zapravo, ubijanje savezničkih aeronautičara bio je glavni posao Hermana Goeringa. I nije mu bilo za nekoliko mjeseci strano pokušati sklopiti savez sa svojim najgorim protivnikom. Amerikanci su predvidjeli njegove nakane i poslali ga na sud u Nueremberg. Kada je Herman Goering izgubio sve izglede za mogućnost nastavka karijere, počinio je samoubojstvo. Iza njega, osim činjenica o kojima pišemo, nije ostalo ništa.

Paul Chadwick je Slobodana Praljka poistovijetio s Goeringom jer nema centar vrijednosti, koji nedostaje i današnjim elitama, koje se imenuju Europom, a s Europom u smislu njezine tradicije, intelektualizma, filozofije i umjetnosti, nema veze. Slobodan Praljak je, za razliku od Hermana Goeringa, predstavnik žrtve: branio je svoju domovinu, jer Bosna je uvijek bila kolijevka Hrvata. Moglo bi ga se usporediti samo sa Sokratom, koji je ispio otrov jer je bio osuđen nedužan. Djelo Slobodana Praljka je temeljna cenzura sadašnje ‘Europe’. Kakav je sada ugled suca u kojemu je optuženik počinio samoubojstvo u njegovoj nazočnosti? Koja je važnost takvih sudova?

Čin Slobodana Praljka se značajno razlikuje od djela agresora u BiH i Hrvatskoj. Usporedite Mladića, Miloševića, Šešelja ili Karadžića. Oni su se na sudu zabavljali (Šešelj pogotovo) jer ga nisu ozbiljno shvaćali. Klasični serijski ubojice, poput Ratka Mladića, čak su ga proklinjali. Slobodan Praljak ga je shvatio apsolutno ozbiljno, kao i svoju domovinu Hrvatsku. Rješenje dileme koja je bila pred njim – tj. poštivati autoritet suda ili autoritet svoje ljubavi prema domovini – vidio je kao Sokrat. Zato njegova smrt znači preokret u temeljnog odraza koji ‘Europa’ želi i kamo ide. Totalitarizam koji se danas preko EU nameće je mekši, ali ništa manje solidaran.

Ne možemo previdjeti povijest našeg prostora. Roman Leljak je upravo objavio film i knjigu: Maribor, najveće stratište Hrvata. Sadrži odlomak koji posebno preporučujem:

»Uz aerodrom Nijemci su imali vrlo čvrsta skloništa. Bili su to golemi armirani podzemni bunkeri za ljude i tehniku. U najveći se moglo smjestiti na tisuće vojnika. Netko od partizanskih oficira došao je na ideju kako ih iskoristiti kao tvornice smrti. Gole zarobljenike nagurali su u takav veliki bunker. Moglo je tu biti oko sedam tisuća ljudi. Ovo doista sada prvi put govorim javno. Bilo je strašno, to sam sanjao mjesecima. U bunker su ranije nagurali nešto eksploziva. On je trebao pobiti te jadnike. Druga, veća količina eksploziva stavljena je izvana. Ona je u skršenom betonu i čeliku zauvijek pokopala sve te bezimene jadnike, većinom sasvim nedužne domobrane. Zamislite, oko sedam tisuća ljudi ubijeno i pokopano u jednom bunkeru«.

Komunisti i nacisti su bili isti tip ljudi. Domovina im nije značila ništa, mislili su samo na ideologiju, u čije su ime počinili najstrašnije zločine. Nema razlike između plinskih komora u Auschwizu, Birkenau, Treblinki i gore opisanim. No, između Goeringa i Slobodana Praljka razlika je značajna. U njoj se krije temeljna analiza o tome gdje je ‘Europa’ danas ili na kojem je putu – u propast. Kada upalimo svijeću na glavnom hrvatskom trgu, osjetit’ ćemo razliku.  

prof. dr. Boštjan TURK/7dnevno