Najljigavci 2017

Pin It

Donosimo listu 10 najvećih ljigavaca koji su obilježili 2017.godinu u hrvatskoj politici. Definitivno ta je lista daleko veća od brojke 10 i na njoj su se mogli naći još mnogi likovi iz tužne hrvatske svakodnevice no mi smo se odlučili za ovih deset.

1.DON ANEMIO PLENKOVIĆ

Premijer koji je puno obećavao a malo ispunjavao!

O Andreju Plenkoviću se u HDZ-u nešto ozbiljnije počelo razmišljati, nakon što je njegov sadašnji savjetnik Vladimir Šeks gostujući kod Aleksandra Stankovića u emisiji ‘Nedjeljom u dva’ u veljači 2016. godine žestoko opleo po tadašnjem predsjedniku HDZ-a Tomislavu Karamarku a nahvalio Andreja Plenkovića.

Rekao je da o Plenkoviću ima vrlo visoko mišljenje, da je riječ o političaru i profesionalcu velikog kalibra i europskog kova. “Vrhunski hrvatski političar, uz to i moj veliki prijatelj. Prepuštam njemu da vam kaže koji su njegovi planovi. Mislim da bi on bio dobar predsjednik HDZ-a”, kazao je tada Šeks. Mnogi su se tada pitali je li Šeks konzumirao neku žesticu, prije nego li je ušao u studio, jer njegove riječi da bi Plenković bio dobar predsjednik HDZ-a, pored živog Karamarka, u tom trenutku djelovale su više provokativno nego li realno.

Ipak nekoliko mjeseci poslije, nakon što je Oreškovićeva vlada doživjela fijasko, a Karamarko pritisnut brojnim kritikama i medijskim aferama podnio ostavku na mjesto predsjednika HDZ-a, počele su se obistinjavati riječi Vladimira Šeksa. Na izborima za predsjednika HDZ-a 17. srpnja 2016. godine Plenković je kao jedini kandidat izabran za predsjednika stranke dobivši čak 5000 glasova više od svoga prethodnika Karamarka. Zanimljivo je da je tri mjeseca ranije, točnije 17. travnja 2016. godine na redovitim izborima za predsjednika HDZ-a, Karamarko kao jedini kandidat izabran za predsjednika stranke, a jedini koji ga je tada kritizirao bio je upravo Plenković. To se nekima u HDZ-u nije svidjelo, pa je bilo i onih koji su htjeli tući Plenkovića koji se usudio kritizirati tadašnjeg predsjednika Karamarka. Od tog trenutka Plenkoviću je sve išlo od ruke. S HDZ-om je odnio trijumfalnu pobjedu na izvanrednim izborima u rujnu 2016. i tada je slavodobitno izjavio: “Siguran sam da smo nakon ovakve pobjede danas sutra stranka koja će imati privilegiju da formira stabilnu buduću Hrvatsku vladu za sljedeće četiri godine!” Osim parlamentarnih HDZ je s Plenkovićem dobio i lokalne izbore. No, na nacionalnoj razini HDZ-ova koalicija s Mostom pukla je 27. travnja 2017. godine kada je Plenković na sjednici vlade razriješio trojicu Mostovih ministara jer su se usudili glasovati protiv ministra financija Zdravka Marića. Od tada vlast mu na svakom glasanju u Saboru visi o koncu, a u najdramatičnijim trenutcima Plenkovića je na vlasti spasila ruka svojedobnog miljenika bivšeg SDP-ova premijera Zorana Milanovića, Tomislava Sauche. U ljeto ove godine Plenković u svoje koalicijsko jato zove Vrdoljakov HNS i zahvaljujući toj vječnoj trgovačkoj stranci uspijeva na dulji period kupiti mir i stabilnost svojoj vladi. A kada se podvuče crta ispod onoga što je do sada kao premijer napravio sa sigurnošću se može reći da će on ostati upamćen kao premijer koji je puno obećavao a malo toga i ispunjavao. Njegov dosadašnji mandat bi se mogao usporediti s poslovicom ‘drži vodu dok majstori odu’, jer stječe se dojam da bi Plenković samo održavao postojeće stanje sve do kraja mandata. A nakon toga ga i tako čekaju briselski hodnici, prijatelj Juncker i njegovo nježno štipkanje po Plenkijevoj stražnjici.

2.JANDROKOVIĆ – UVLAKAČ BROJ 1

Njonjo, Njonjo dobri moj Njonjo…

Kada ste javna osoba i k tome još političar i javnost vam jednoglasno s vremenom nadijene kolokvijalni nadimak ‘Njonjo’ – onda bi se čovjek zaista trebao zamisliti.

Dakle, aktualni predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković koji je u kolovozu ove gpodine napunio 50 godina života imao je pravi SKOJ-evski politički uspon. Kalio se u politici od učlanjenja u HDZ – naravno ne 1989. nego tri godine kasnije, kada je agresija na RH već završila i postalo jasno da je Hrvatska demokratska zajednica najača politička snaga u Hrvatskoj. Već 1994. dolazi u Granićevo Ministarstvo vanjskih poslova, a slijedeće godine je na sveučilištu u Roterdamu završio tečaj „Issues in Market Economies“ te poslijediplomski tečaj „European and Worlds Affairs“ na Netheralnds Institute of International Relations „Clingendael“. Rekli bi ‘Trc-prc!’

Na preporuku jednog kolege, potkraj 1997. počinje raditi u Uredu zamjenika ministra vanjskih poslova Ive Sanadera. Bio je njegov šef kabineta. Nakon poraza HDZ-a na izborima 2000. dvije je godine radio kao menadžer u poduzeću „Stanić“. Onda se uvalio Sanaderu nakon povratka HDZ-a na vlast. Na Šeksovu intervenciju postao je šef Bjelovarsko-bilogorskog HDZ-a, pa ulazi u Sabor iz iz kojeg je izašao samo da bi postao ministar vanjskih poslova od 2008. do 2011.

Služio je Sanaderu, Kosorici, pa Karamarku i na kraju Plenkoviću. U međuvremenu je našao vremena biti i predsjednik Gradskog odbora HDZ-a grada Zagreba. Sa šogorom Zoranom Milanovićem sukobljavao se često u Saboru, ali su onda na zajedničkim obiteljskim ručkovima te razmirice brzo znali izgladili. Kao i svaki pošteni političar u Hrvatskoj živi u elitnom zagrebačkom dijelu, Šalati u dvoetažnom stanu od 150 četvornih metara, u urbanoj vili koju je izgradio zajedno sa svojim prijateljem bivšim nogometašem Tomislavom Butinom. Većinski je vlasnik poduzeća u Bjelovaru koje se bavi građevinom i upravljanjem stambenim zgradama. Hobi su mu tenis, nogomet, čitanje i ‘uvlačenje’.

3.PUPOVAC – ZA OTADŽBINU SPREMAN

Vječiti ‘Srbin po profesiji’

Već četvrt stoljeća profesor filozofije i lingvistike Milorad Pupovac ima najbolji posao na svijetu. Kao ‘Srbin po profesiji’ u hrvatskom parlamentu zastupa srpsku nacionalnu manjinu i kao dugogodišnji šef stranke koju su osnovali ratni zločinci Stanimirović, Hadžić i ostali već skoro dva desetljeća kao član vladajućih koalicija ‘vedri i oblači’ hrvatskom politikom.

U politiku je ušao još 1989. kada se angažirao u Udruženju za jugoslavensku demokratsku inicijativu, pa osniva Ligu socijaldemokrata, pa u srpnju 1991. u Lipiku okuplja četrdesetak srpskih intelektualaca i osniva Srpski demokratski forum. Početkom 1991. kritizira odluku Milana Babića o organiziranju referenduma o uspostavi srpske paradržave. Početkom 1995. osniva Samostalnu srpsku stranku. Uoči izbora priključuje se Akciji socijaldemokrata Hrvata i s njihove liste ulazi u Sabor. Poslije je prešao u Samostalnu demokratsku srpsku stranku (SDSS) Vojislava Stanimirovića, gdje je bio potpredsjednik. S njihove liste bio je u više mandata član Sabora. 1997. je u prostorijama „Prosvjete“ osnovao Srpsko narodno vijeće (SNV), kao neku vrstu krovne udruge Srba u Hrvatskoj. Bolje je odnose imao s HDZ-om nego s lijevim stranka, a njegovi protivnici iz srpskih organizacija prozvali su ga „Tuđmanovim Srbinom“.

Svađao se i sa Josipovićem i sa Račanom (koji ga je potpuno marginalizirao dok je bio na vlasti) i sa Milanovićem, a danas je presudni čimbenik uz Vrdoljakove ostatke-ostataka HNS-a u očuvanju Plenkovića na vlasti.

Preko tjednika ‘Novosti’ koje izdaje Srpsko narodno vijeće a koji financiraju hrvatski građani iz proračuna, obračunava se sa svim hrvatskim vrijednostima i nitko mu ništa ne može.

4. PIJ MALO, PIJ DOBRO – DALIĆ

Oj Ivice jel’ ti žao – Agrokor se razj.bao

Pedesetogodišnjoj doktorici ekonomskih znanosti Martini Dalić rođenoj Štimec protekla će godina ostati upisana kao jedna od ‘najplodonosnijih’ u karijeri i životu. Osim što se uspjela ‘uvaliti’ Andreju Plenkoviću za ministricu gospodarstva i potpredsjednicu Vlade, Daličeva je bila jedna od najaktivnijih osoba u izradi zakonskog rješenja za uništenje Ivice Todorića i njegovog poslovnog carstva kojeg smo poznavali pod imenom ‘Agrokor’. Potpomognuta Antom Ramljakom oteli su “Velikom Gazdi” apsolutno sve što je imao i što je gradio zadnjih 30-tak godina.

Iako neki tvrde da ne može bez pomoći raznih stimulansa – krutih i tekućih, mora joj se priznati da očito ‘zna znanje’. A imala je i gdje naučiti. Počela je učiti još od Borislava Škegre devedesetih, nastavila je kroz uglavnom ministarstva financija u vladama Ive i Jadranke, a stjecala je iskustva i u Bruxellesu. Očito je, barem prema njenom današnjem statusu da Plenković bez nje ne može zamisliti svoj kabinet.

Ne smeta joj ni činjenica da je u HDZ formalno ušla tek krajem 2003. a iz njega je izašla 2012. godine nezadovoljna Karamarkovim vođenjem stranke, pa je potpuno nejasno je li ona danas nestranačka osoba u vladi A.P. ili se ipak potajice ponovno učlanila u HDZ.

Tvrde mnogi da je izuzetno neugodna kao osoba i suradnik, a nakon razje…. Agrokora slijedeći je plijen INA oko koje se vode borbe između Mađara i hrvatske Vlade a u Ininoj upravi sjedi nitko drugi nego Martinin suprug Niko, koji će (ako bude trebalo) podmetnuti leđa u nekoj novoj podjeli plijena u Ini. Toliko puta već viđeno, a opet svaki nam puta serviraju nešto novo…..

5. MAMINJOOOOOOO

Ajmooooooooo……

Zdravko Mamić kvalificirao se u samoj završnici godine u finale najljigavaca 2017. Laskavu titulu zaslužio je svojim urbi et orbi na Badnju večer. Kao i lani, Mamić je složio scenu u svome golemom dnevnom boravku, gdje zavaljen sjedi ispred zamamnoga bora, sam poput duha, posve u neskladu svega onoga što Božić jest – blagdan radosti, života i obiteljskoga zajedništva. Za potrebe što dojmljivije scenografije na stolu ispred Mamića adventski je vijenac sa četiri svijeće, no vidi se da su one prigodno zapaljene sve istodobno, a ne onako kako duh tradicije i običaja nalaže da se pale prva za drugom, pa treća i naposljetku četvrta u četiri nedjelje došašća.

No, lako za scenu, ali posve je nakaradna ta potreba da Božićnu poslanicu, kao da je kardinal glavom i bradom, ima svijetu i narodu odaslati jedan notorni prekupac i ucjenjivač mladosti, inkvizitor talenata koji ne pristaju pristupiti u njegovu štalu gdje se antidatiraju ugovori i iznuđuju golemi postoci od budućih transfera i zarada, atentator na fair-play nogometnog sporta i radost navijačkoga pokreta, taj necivilizirani huškač što proklinje neistomisleće na Božić… Mamićev ego nadilazi i Crkvu i običaje, veći je od kupole Sv. Petra i Himalaja, pa tako i sadržaj njegove Božićne poslanice posve odudara od Isusova učenja, niti je krotak, niti poniznoga srca, umjesto sebedarja posvemašnje, nepodnošljivo sebeljublje u kojem Mamić sebe opet poistovjećuje ne samo s Dinamom nego i s Domovinom.

“Vidite da sam pritisnut sa svih mogućih strana, ali to nije samo pritisak na mene nego na naš Dinamo i na našu Domovinu. Međutim, izdržali smo i Dinamo i ja puno težih trenutaka od ovih koje smo proživjeli ove godine”, vapi za sućuti sa svog Facebook profila čovjek kojemu se sudi za izvlačenje 116 milijuna kuna iz Dinama, a na potvrdu čeka i nova optužnica za izvlačenje 144 milijuna kuna iz kluba koji tobože obožava. Ni traga skrušenosti, kajanju i traženju oprosta.

6. ŠUKERIJADA

Prodao dušu Mamiću (vragu) svome

Davor Šuker je oduvijek bio samoživ i neotesan, ali nebo mu je podarilo božanski golgeterski instinkt i čudesnu ljevicu, pa se kao igrač izvanrednošću u 16-ercu iskupljivo za svoju ljudsku drugorazrednost izvan terena. Navijačka tribina koja ga danas prezire, jednako kao i on navijačku tribinu i njezine poslanike utjelovljene u novinarima, ushićeno je pljeskala najvećem centarforu najveće generacije hrvatskih nogometaša, a njegova Slavonija, koja ga se već odavno odrekla, pratila ga je glasom i transparentima od Palerma do Japana.

Davor Šuker bio je predodređen da u našoj kolektivnoj memoriji bude upamćen kao nogometni velikan, ali onda se odlučio za “nogomet” poslije nogometa, i to za “Mamićev nogomet”. Nitko mu ne bi zamjerio da je i poslije karijere igrao na kartu vlastite veličine, ali – jaooo… Kad je iskoračio iz 16-erca, shvatili smo da Davor Šuker ne postoji izvan 16-erca! I ne bi smio postojati. Ne na način na koji si je dopustio da postoji! Bog se uvijek pobrine za ravnotežu, a u Šukerovu slučaju učinio je to drastično: koliko mu je dao u nogama i instinktu, uzeo mu je u glavi i karakteru! Pa se tako Šuker dao upregnuti u vražja kola Zdravka Mamića, i eto ga već pet godina stoluje HNS-om i, jednako danas kao i prije pet godina, odašilje prema javnosti samo odioznost i punokrvni prijezir. Nigdje radosti, uvažavanja, poštovanja, otvorenosti i preuzimanja odgovornosti. Samo prijezir i – gramzljivost. I dok je u 16-ercu gramzljivost bila na neki način i vrlina tako rasnog strijelca, gramzljivost Šukera prati, na žalost, i u svim njegovim post-igračkim danima. Ali, mnogo manje je tu karaktera, a puno više patologije notornoga kockara, koji je kao predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza u posljednjih pet godina puno više dana proveo u kockarnicama diljem SAD-a nego u svom mega-raskošnom uredu u Kući nogometa i na stadionima diljem Hrvatske. Odavno je već prokockao svu slavu kojom se nogometom okitio, a samo kamatari, a možda i neki u računovodstvu HNS-a, znaju koliko je potonuo za kockarskim stolom. Pa ipak, jedino što Šuker priznaje su tapšanje, podilaženje i – lova! U inat svima i unatoč svemu!

7. MOJ MILANE JABUKO SA GRANE

Idemo ‘delati’ i dijeliti

Ljeto je Gospodnje 2017. Građani hrvatske metropole žive u Zagrebu iz snova! Da, daaa… u Zagrebu iz snova Milana Bandića, “stoljetnoga” gubernatora hrvatske prijestolnice. Tramvajska pruga, što ju je prije tri godine potegnuo od Kvaternikova trga do Zagrebačke zračne luke, samo što nije stigla do nove impozantne zgrade aerodroma koji odnedavno nosi ime Franje Tuđmana. Nedostaje još nekoliko stotina pragova i tri, četiri stanice, no već 2018. godine Zagrepčani i njihovi gosti moći će izravno iz ZET-ova tramvaja u – avion!

Ledina na kojoj se poigravaju mlazovi prvih Bandićevih fontana, između Nacionalne sveučilišne knjižnice i gradske uprave, oplemenjena je u petom Bandićevom mandatu velebnom zgradom Hrvatske opere, a tek nekoliko stotina metara sjeveroistočno restauriran i konzerviran mitski Paromlin postao je dom središnje gradske knjižnice. Napokon je, nakon desetljetnih najava i odgoda, nadomak Mimare i hotela Westin niknuo reprezentativni kongresni centar. Živnule su i gradske spavaonice, stanovnici Dubrave i Španskog dobili su bazene, pa se Zagreb sa sramotnih četiri i pol bazena podigao na malo manje sramotnih šest i pol. Samo od 2013. do u osvit novih izbora za gradonačelnika Zagreba, metropola je izgradila 20 novih staračkih domova te obnovila i(li) izgradila 20 osnovnih škola! Bandić-grad je stalno i uvijek uz najranjivije i najpotrebitije.

Napokon je deniveliran i dramatično opasan rotor na Jadranskoj aveniji kod Remetinca, pa se brže i sigurnije stiže do Arene, jer valja što većem broju građana na kritičnoj točki sačuvati glavu kako bi Grad (čitaj građani!) lakše otplaćivao kredit od 50 milijuna kuna na godinu (od 2008. i tako još 20 godina) za velebno sportsko zdanje kojeg sport koristi 20 dana godišnje.

I maksimirski stadion izašao je, Bandiću hvala, iz faze “jugoslavenskog svemirskog programa” te je s natkrivanjem sjeverne i zapadne tribine napokon, 20 godina od prve lopate u fazi obnove i gotovo milijardu uzidanih i isisanih kuna, počeo dobivati završne konture. Osim na tribine, noga sad sama opet beži i na Sleme, potpomognuta obnovljenom žičarom koja je na ponos Zagrepčana vozila od 1963., a onda je 2007. stala, činilo se u jednom trenu i zauvijek.

Da, to je Zagreb iz snova, sazidan na lažnim obećanjima Milana Bandića, po kojima ćemo ga uglavnom i najviše pamtiti. Nasuprot Bandića i njegovih lažnih obećanja stoji stvarni Bandić i stvarna korupcija, nepotizam, klijentelizam, kriminalne pogodbe, prgavi karakter, diktatorska samovolja, demagogija, populizmom, sitnije i krupnije afere i skandali, istrage i optužnice. U Bandićevu slučaju, „Trofej ljiga godine“ prilično je laskava titula.

8. MAJA ŠUP(LJ)E

Ljiga koja je oslobodila ljigu

“Ovo nije nikakva sprdačina, mi radimo ozbiljan posao. Pokušavamo utvrditi činjenice na valjani način, da bi sudsko vijeće moglo donijeti odluke u ovom postupku. Ne da se govori da su hrvatsko pravosuđe i sudac Maja Šupe cirkusant. Ja ne bih voljela da to tako stoji u medijima, na portalima – da je hrvatsko pravosuđe cirkus i da Maja Šupe radi cirkus”, revoltirano i uzbuđeno držala je tijekom procesa Horvatinčiću sutkinja kaznenog odjela šibenskoga Općinskog suda, Maja Šupe, lekcije novinarima i javnosti. A onda se delegitimirala skandaloznim oslobađanjem svake krivnje Tome Horvatinčića, čiji je gliser izvan kontrole masakrirao talijansku jedrilicu i na mjestu usmrtio dvoje talijanskih supružnika.

Ni oko čega se u posljednjih 20-ak godina Hrvatska nije tako čvrsto ujedinila kao u zgražanju nad oslobađajućom presudom Horvatinčiću, a ne jedan sudac otvoreno je priznao da se srami biti dijelom profesije u kojoj pravdu dijeli sutkinja Maja Šupe. Neki su presudu proglasili nacionalnom sramotom te pozvali da se sutkinju Šupe zauvijek izbaci iz pravosuđa. Naša novina je otišla najdalje, razotkrili smo da su „službe“ koje su radile tajni nadzor nad sutkinjom Šupe utvrdile su da je šibenska sutkinja primila dva milijuna eura mita da u ponovljenom sudskom postupku oslobodi Tomislava Horvatinčića. Operacija „Hoto mito“ dogovorena je posredstvom treće osobe sa sutkinjom Majom Šupe u restoranu ‘Zlatna ribica’ u uvali Brodarica, pet kilometara udaljenoj od Šibenika, a navodno je posredovao jedan od odvjetnika iz poznatog šibenskog odvjetničkog ureda. Novac nije bio namijenjen samo sutkinji Šupe, već da se osigura proces do kraja, dakle svojevrsnim paket aranžmanom treba pokriti i drugostupanjski i Vrhovni sud, sve koji bi mogli utjecati na odluku o Horvatinčićevom trajnom oslobađanju.

Obzirom da Maju Šupe ne prati bajna reputacija na sudu, da se iza nje iz ranijih vremena vuku repovi nekih njenih presuda, DORH je naložio policiji da napravi izvide oko suspektne sutkinje, tim više što je bila angažirana u ponovljenom suđenju Tomislavu Horvatinčiću, pripadniku bogate i nedodirljive hrvatske kaste koja je i inače sklona korumpirati sve ne bi li postigla svoje ciljeve. A cilj vremešnog i dugo godina bolesnoga zagrebačkog poduzetnika svakako je proživjeti jesen života na slobodi, a ima i sredstva kojima svoj cilj može pokušati ostvariti. Premda je duboko i poslovno i financijski posrnuo, ljudi bliski Horvatinčiću tvrde da on još uvijek ima na strani nekih 20-ak milijuna eura, pa ga neće previše „boljeti“ tih dva milijuna uloženih u starost izvan ćelije.

Ljiga je oslobodila ljigu, a javnosti nikada nije odgovorila na teške inkriminacije povezane uz sramotnu oslobađajuću presudu. Uj fuj!

9. ŠEKSOVO BITI ILI NE PITI

Čovjek kojeg je preparirala Udba a balzamirao alkohol

U Hrvatskoj se produbljuju jazovi i podjele i na djelu je jedan verbalni građanski rat. Rastaču se tkiva koja su vezivala hrvatsko društvo. Ja sam jako zabrinut za sigurnost i stabilnost Hrvatske. Ja sam čovjek koji je stvarao ovu modernu hrvatsku. Dolazi do snažnog rasta uzajamnog neprijateljstva, rekao je Vladimir Šeks u veljači 2016. godine u emisiji ‘Nedjeljom u 2’, netom nakon što ga je s Pantovčaka najurila predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović zbog slučaja Goldberger, odnosno odluke Komisije za pomilovanja da se Šeksovom negdašnjem savjetniku Vanji Goldbergeru oprosti osam mjeseci zatvora. Šeks je, naime, utjecao na neke članove komisije za pomilovanja, što mu je predsjednica RH ozbiljno zamjerila i razriješila ga s dužnosti s mjesta posebnog savjetnika za ustavno-pravna pitanja. I kada se činilo da je to definitivni kraj njegove političke karijere Šeks je kod Stankovića djelovao čak relaksiranije nego inače i rekao je da se osjeća spreman dati prilog da se situacija svojevrsnog verbalnog građanskog rata zaustavi: “Borbeno sam raspoložen jer želim dati prilog rješavanju takve situacije”. Šeks je na pitanje novinara je li smjena iz Ureda predsjednice njegov konačni kraj u politici, rekao da su ga pokapali jako puno puta do sada, a on je još uvijek tu.

“Otpisuju me posljednjih 50 godina. Uskrsnuo sam devedesetih. Mnogi su me grobari pokapali u valovima. Moja karijera nije završena. Više se neću kandidirati za uloge u sudbenoj, izvršnoj ili zakonodavnoj vlasti. Pisat ću memoare i svoja sjećanja. Politikom se nastavljam baviti drugim sredstvima”, kazao je tada Vladimir Šeks. I doista svi oni koji su ga po tko zna koji put pokopali nakon što je odletio s Pantovčaka, kasnije su shvatili da su se grdno prevarili. Jer uskrsnuo je Šeks poput Feniksa čim je Plenković izabran za predsjednika HDZ-a, a mnogi i danas smatraju, i to veoma opravdano, da nije bilo Šeksa ne bi bilo ni Plenkovića, u ‘političkom obliku’ u kojem on sada djeluje. Naime, Šeks je odmah postao specijalni savjetnik aktualnog premijera i predsjednika HDZ- a Andreja Plenkovića što mu je, čini se, toliko godilo da se počeo samohvalisati kako je on de facto osoba koja iz sjene vuče sve ključne poteze na političkoj sceni u Hrvatskoj. To njegovo prekomjerno hvalisanje dozlogrdilo je i samom Plenkoviću, pa su se u medijima bliskim premijeru počele objavljivati informacije kako je Plenki ozbiljno ljut na svojega savjetnika. Slučajno ili ne, baš u to vrijeme počeli su se objavljivati i transkripti i tajni dokumenti o Šeksovoj povezanosti s Udbom, što su mnogi opet protumačili na način da bi to mogao biti konačni odlazak HDZ-ova patrijarha s političke pozornice u ropotarnicu povijesti. No, kad je Šeks u pitanju ništa nas ne smije iznenaditi, jer on je naprosto čovjek koji nikada ne želi postati eks političar. Uz sve to je veoma osvetoljubiv što su na svojoj koži do sada osjetili mnogi njegovi neistomišljenici i neprijatelji, a moć Šeksova malog prsta zasigurno će vječno pamtiti bivši premijer Ivo Sanader i bivši potpredsjednik Vlade Damir Polančec. Dakle, Šeksa nikada ne treba politički pokapati, pa ni sada, kada se u medijima objavljuju transkripti i tajni dokumenti u kojima se optužuje za suradnju s Udbom. Pogotovo Šeksa ne treba dirati kada je ranjen, jer ranjeni Šeks opasniji je i od ranjene zvijeri. A osobu koju je preparirala Udba a balzamirao alkohol, naprosto nikada ne treba podcjenjivati ni politički otpisivati.

10. IVAN VRDO(B)LJAK

Patološki lažac koji obožava Todorićevu ‘Ledo škrinju’

Kada se spomene ime Ivana Vrdoljaka, predsjednika HNS-a, malo tko u Hrvatskoj, tko ga poznaje, ne osjeti mučninu u želucu. Također, rijetko kad se dogodi da naša cjelokupna medijska scena bude suglasna po pitanju tko je, apsolutno, najljigaviji političar u Lijepoj našoj. Bez sumnje Ivan Vrdoljak je najljigaviji političar ne samo u našoj zemlji nego i šire. A kada bi bilo natjecanje za izbor naj-ljige godine, uvjerljivu pobjedu, i po izboru specijalnog žirija ali i publike osvojio bi Ivan Vrdoljak. Još kada bi glavna nagrada za tu pobjedu bila Todorićeva Ledo škrinja, nitko sretniji od njega. Uz sve to Vrdoljak je i patološki lažac ali i glavni partner Plenkovićevu HDZ-u u održavanju vladajuće većine. Čak je puno važniji i od samog putnonalogopisca Tomislava Sauche. Vrdoljak se svojedobno divio svojim političkim idolima i učiteljima Radimiru Čačiću i Vesni Pusić, da bi ih poslije, hladno izbacio iz stranke. Ipak Vrdoljakov lik i (ne)djelo najviše će ostati u sjećanju hrvatske javnosti zbog činjenice da je početkom svibnja ove godine uvjeravao javnost kako nema suradnje niti razgovora s HDZ-om. Štoviše, kako bi Vrdoljak bio što uvjerljiviji i vjerodostojniji, pokrenuo je i pitanje nepovjerenja vladi. Onoj istoj vladi, kako su pisali mediji, koja je na kraju preživjela zahvaljujući glasovima Vrdoljakova HNS-a. U lipnju ove godine viđen je rijedak slučaj dosad. Naime, HNS u jutarnjim satima otvoreno se hvalio kako su tek sada postali velika stranka koja je odbila ogromne ponude HDZ-a te kako neće ući u vladu. Taj isti dan prihvatili su ponudu HDZ-a i spasili vladu Andreja Plenkovića za koju su samo dan prije tvrdili da je “Titanik”. Sada je Vrdoljak opet na čelu HNS-a i tvrdi da nema govora da on uđe u Vladu. Sudeći po dosadašnjim iskustvima to znači da će on sigurno ući u Plenkovićevu vladu. Dogodili se to, sa sigurnošću se može reći da veći politički ljigavac, lažac i prevrtljivac nije zakoračio u Banske dvore. No, Vrdoljaku puca prsluk zbog svega toga, jer itekako njegov obraz u političkom smislu manje je vrijedan od poderanih đonova cipela. Njemu je najvažnije da u koaliciji s Plenkovićevim HDZ-om uzme sve što mu Plenković pruži, jer HNS s Vrdoljakom na čelu na sljedećim parlamentarnim izborima nestaje s političke scene. Danas rejting toj stranci je nešto veći od jedan posto a do kraja mandata on će kliziti do same nule.

7Dnevno/

Ilustracije Stiv Cinik