Vjerska i ćudoredna policija u EU: Govor mržnje je nova riječ za blasfemiju

Pin It

Image result for eu terror

Vijest ste čuli: Njemačka će od ove godine drastično kažnjavati tzv. “govor mržnje” na društvenim mrežama, ali i dosta toga drugog – “lažne vijesti”, na primjer, a to su sve one koje dolaze iz izvora koji nisu pod kontrolom “zapadnih demokratskih institucija”, koje bi zapravo trebalo zvati zapadnim demagoškim institucijama.

Francuzi su još izravniji: Emmanuel Macron izjavio je u srijedu da predložiti zakonsku regulativu za borbu protiv “lažnih vijesti” koje se šire društvenim mrežama i za koje kaže da su “postale prijetnja liberalnim demokracijama.” A posebno je imenovao ruski RT, koji je inače zadnjih godina uspješno razotkrivao upravo laži zapadnih medija o koječemu, naročito o ratu u Siriji. “Ako želimo zaštititi liberalne demokracije, moramo imati snažno zakonodavstvo,” izjavio je Macron. Dakle: Macron najavljuje žestoku cenzuru medija u svhu zaštite liberalnog poretka!

Kakve su to liberalne demokracije koje se moraju štititi cenzurom, kontrolom toga što tko govori i piše??? Tko ima pravo odrediti koje su vijesti “lažne”; Centralni komitet liberalne demokracije?? Radi se, više nego očito, o cenzuri nalik nekadašnjoj sovjetskoj ili nacističkoj. Režim kojem sloboda govora predstavlja opasnost nije liberalan ni demokratski, već u suštini fašistički, htio on to priznati ili ne, pozivao se na antifašizam ili ne. Protiv laži se bori istinom, ne cenzurom! Tko kaže da se mora braniti cenzurom od laži, jednostavno laže.

Antifašizam tako zatvara puni krug: logičan sljedeći korak je spaljivanje knjiga – osobito onih povijesnih, a potom spaljivanje “hejtera” u konc logorima. Uostalom, i Židovi su paljeni temeljem toga što mrze Nijemce, bar je tako tvrdila propaganda. Dobro, ovaj put možda ne tako doslovno: prije ćemo umjesto barbarske lomače na kojoj se spaljuju knjige – iako smo i to nedavno vidjeli na “liberalnom” Berkeleyu – imati računalno brisanje iz povijesti osoba i knjiga koje se ne uklapaju u katekizam političke korektnosti, i krivotvorenje povijesti. Koje je uostalom već dugo i masovno na djelu, inače ovo ludilo ne bi niti doguralo do ovdje. A ljude možda nitko neće paliti doslovce, ali će se naći načina da ih se preodgoji u stilu “Paklene naranče”.

Stvar nije neočekivana: “Zukunft kommt”, kako kaže naslov knjige odličnog austrijskog filozofa Konrada P. Liessmana, podnaslovljena “O sekulariziranim očekivanjima spasenja i razočaranju u vezi s tim”. Budućnost dolazi! Ali je zabrinjavajuća! Orwellov novogovor očito je postao stvarnost gora od literarne distopije. Paradoksalno: dok u Iranu sve više ljudi ne želi vjersku policiju za vratom, koja im govori što smiju a što ne govoriti i misliti – iako je Iran u većini stvari koje nisu posve efemerne liberalniji od današnjeg zapada – te prosvjeduje protiv vladajuće mulokracije, mi uvodimo nove standarde ćudoređa na društvenim mrežama! Iskreno, ako bi se usvojili i dosljedno provodili takvi zakoni kakve danas na zapadu guraju “liberali”, većina bi vas već trebala služiti doživotnu robiju jer uopće čitate dnevno.hr, a mene bi spalili na lomači.

No kako uopće definirati “govor mržnje”, je li to svaki govor koji vrijeđa nečije osjećaje? Ili osjećaje neke skupine, nacionalne, vjerske? Izgleda da jest – ali zavisi prije svega o tome protiv koga je uperen, je li taj izlistan na popisu PC svetaca, žrtava opresije, a ne od toga što je rečeno! Princip bi trebao biti da se o svemu može otvoreno raspravljati  – otvoreno, argumentirano, kulturno i bez vrijeđanja. Ali u praksi postoje tabu teme od imigracije do homoseksualnosti, od rase i nacije do spola i “seksualne orijentacije”, od “socijalne pravde” do lakih droga o kojima se u stvarnosti ne smije promišljati, niti iznositi činjenice, statističke podatke, rezultate znanstvenih studija, ili bilo kakav stav drukčiji od liberalnom vjerom propisanog.

Principe smo očito odbacili – principe, razum, činjenice, i logiku. Principe koji su omogućavali svakom jednako: princip slobode govora, princip ravnopravnosti pred zakonom, princip slobode udruživanja. Umjesto principa uveli smo “liberalne vrijednosti”, koje se mijenjaju kako se kome svidi. Među tim vrijednostima su “tolerancija” i “nediskriminacija” kojom smo suspendirali slobodu, ali i vrijednosne kriterije bilo koje vrste – sve vrijedi jednako, i krađa i težak rad, i štednja i rasipnost, i umjerenost i obijest, i primitivizam i kultura, i požrtvovan uzoran obiteljski život i sebičan i promiskuitetan i narkomanski “lifestyle”. To su po novom tek stilovi života, ne vrline ili mane.

Vaša sloboda govora danas prestaje tamo gdje počinju osjećaji onog kome se obraćate – ili čak, još gore, bilo koga tko vas je “čuo” na društvenoj mreži. Iako možda vaše riječi nisu bile namijenjene toj osobi. Problem je tu očit: nemoguće je definirati što bi nekog smjelo, a što ne vrijeđati. Tko će o tome odlučivati? Vlasnik mreže posve arbitrarno? Što štiti vašu slobodu govora, zajamčenu Ustavom i poveljom UN? Ništa! U praksi, ako vas ušutkaju, možete se žaliti upravi vodovoda. Uvijek mogu izreći mantru PC puritanaca, “mi jesmo za slobodu govora, ali govor mržnje nije sloboda govora”. Laž!

Sloboda govora upravo jest sloboda da govorite ono što kod nekog proizvodi nelagodu, da govorite ono što nije “društveno prihvatljivo”, što će “društvo” odnosno vlast kategorizirati kao herezu, blasfemiju, veleizdaju, “fake news”, govor mržnje”, “crimethink”. Da ne bude zabune, “Govor mržnje” i jest “zločin mišljenja”, kako je ga Orwell i opisao, a ovaj zakon nije ništa drugo nego uspostava “Ministarstva istine”, zastrašujuće tajne policije iz 1984. koja se bavi manipuliranjem masama. Sloboda govora je da govorite ono što ne odobrava baš nitko i što vrijeđa baš svačije osjećaje, dok god je izgovoreno na pristojan način i naročito ako je racionalno argumentirano i logički ispravno. Uostalom, ništa ne vrijeđa ljude toliko koliko gole činjenice.

Mreže su pored “crimethinka” obavezne i uklanjati “lažne vijesti” u roku od 24 sata – a kako će znati koja je lažna?? Pa o najvećim stvarima u povijesti su se vodile polemike godinama! Da je Galileo živ i da je rekao da se zemlja vrti oko Sunca, a ne obratno, bi li to po današnjim zakonima značilo da ta objava mora biti uklonjena u roku od 24 sata jer je, prema tadašnjim saznanjima i opće prihvaćenoj mudrosti i prema svim tadašnjim znanstvenicima to bila – lažna vijest! Imao je sreće što je živio u vrijeme kad mu je zbog toga samo bilo zabranjeno naučavati svoj nauku, i umro u svom krevetu u dubokoj starosti. Danas vjerojatno ne bi tako lišo prošao, a primjer je Nobelovac James Watson koji je u najboljoj namjeri upozorio da politike prema Africi ne daju rezultata jer su temeljene na neutemeljenim pretpostavkama o jednakosti intelektualnih kapaciteta tamošnjih ljudi s Japancima, Židovima ili bijelim Europljanima dok stvarni znanstveni podaci i mjerenja intelektualnih sposobnosti kazuju nešto drugo. Posve je ušutkan i izbačen sa svih sveučilišta jer je ukazivao da politike vođene srcem a ne razumom, politike građene na bijegu od neugodne i politički nekorektne stvarnosti i rasističkih, homofobnih i seksističkih činjenica u ugodnu romantiziranu laž u konačnici najviše štete donose onima kojima bi, kao, htjele pomoći. Zapravo samo pomažu onima drugima da se bolje osjećaju u svojoj koži.

Obaveza uklanjanja “lažnih vijesti” vrijedi za sve mreže – YouTube, Facebook, pa i ruski VK. Kako će Njemačka utjerati eventualne kazne od kompanija koje nemaju nikakav ured u Njemačkoj ostaje drugo pitanje. No rješenje očito postoji. A za kažnjavanje samih govornika problema nema! Tako je već kažnjena Beatrix von Stroch, jedna od čelnica AfD-a, zbog tweeta koji kaže: “Što se dovraga događa u ovoj zemlji? Zbog čega službeni policijski tweet na arapskom?”, i komentara kako policija pokušava “smiriti barbarske silovateljske muslimanske horde muškaraca”. Twitter je blokirao njezin račun na neko vrijeme zbog kršenja “pravila glede rasističkog sadržaja”. Odnosno, ispada da je Taharush nešto kao stari katolički običaj koji su eto muslimani usvojili kad su došli u Europu. Reći “silovateljske horde muškaraca je OK, ali ako specificirate o kojim se muškarcima točno radi, to je rasizam iako  je istina, i iako je relevantno jer su ta silovanja kulturološki fenomen vezan za konrketnu religiju, što se zamagljuje pričama da i bijeli ljudi siluju i da je to mogao počiniti svatko. Je, mogli su i Francuzi spaljivati Židove u Asuhwitzu, ali nisu. Mogao sam i ja ubiti ljude u saobraćajki i pobjeći, ali nisam, Horvatinčić jest.

S jedne strane, štititi zločince koji masovno siluju po Njemačkoj i Švedskoj tako što se neće spominjati što su, tko su i odakle su kako se time ne bi poticalo neprijateljstvo prema muslimanima je ne samo postalo, s društvenog gledišta, moralno ispravan postupak nego je postalo i zakonskom obavezom – što je zapravo “mržnja” spram domicilnog življa koji mora bježati u “sigurne zone” jer zemlja više nije sigurna. S druge strane, ono što je uvijek bilo moralna obaveza slobodno mislećih ljudi – objaviti sve relevantne činjenice, ne tajiti ništa, ne skrivati ništa u ime bilo vjere bilo humanizma, propitivati sudske presude i njihovu pravednost – je na društvenim mrežama zabranjeno u slučaju Praljka odnosno šestorice. Ovdje čak ni ono “o mrtvima samo dobro” nije važilo, iako je presudom jasno i nedvosmisleno osuđen cijeli hrvatski narod kao sudionik “udruženog zločinačkog pothvata”.

Opet, Hina donosi vijest kako je “pedofil i neonacist” Milo Yiannopoulos izazvao neki skandal. To je tipična lažna vijest i difamacija u naci-stilu – Milo, naravno, nije niti pedofil niti nacist, Milo je Židov u vezi s dečkom crncem. No kad biste stali u njegovu obranu, vjerojatno bi to bilo cenzurirano kao “lažna vijest”. Prošlih godina sve službene vijesti iz Sirije bile su lažne – dolazile su od jednog jedinog izvora, bivšeg terorista Al Quaide koji je osnovao neki svoj “Sirijski opservatorij za ljudska prava” u Engleskoj! Jasno je da je on zapravo samo bio ucijenjen od tajne službe da im služi kao “vjerodostojni” kanal za plasiranje dezinformacija o tome kako Rusi ruše bolnice u Aleppu, iako su jedinu u gradu raznijeli kamion bombom (i pobili osoblje, i to stavili na internet) pripadnici “umjerene oporbe”.

To je samo ilustracija: nemojte misliti da će ti zakoni štititi ikoga, najmanje muslimane ili homoseksualce, ne. Oni imaju drugu svrhu, a to je da dezinformacije mogu slobodno kolati a da se istinite činjenice i znanstveno dokazani i dokazivi podaci mogu zabraniti i cenzurirati jer – zakon o “govoru mržnje” nigdje ne govori o tome je li nešto točno ili ne, istinito ili ne, što bi trebao biti temelj za bilo kakvo sankcioniranje.

I tako smo dovedeni, prvi put nakon srednjeg vijeka, u položaj da moramo lagati. Svjesno. Da moramo lagati, da moramo pisati ono što znamo da nije točno, da nije istina, kako ne bismo završili prokleti od Facebooka, kako na nas ne bi bila bačena Fetva s YouTubea, i kako nas vlast ne bi proglasila hereticima, pedofilima, nacistima i osobama “koje mrze”. Jer, mržnja je jako fluidna optužba pa ako se zapitate neke posve logične stvari o tome bi li se možda Romima učinila veća usluga da ih se pusti na miru i da budu što jesu i što su oduvijek bili nego da ih se tjera u škole koje vrlo rijetko kad uspijevaju završiti ispada da vi njih “mrzite”. Zašto?

Osobno, laganje mi izaziva loš osjećaj u želucu. Lagati ne namjeravam zato jer je to profitabilno, popularno, i jer je imati uvjerenja postalo zakonom kažnjivo. No, samo kao podsjetnik: u Ustavu piše, iako je jasno da se nitko toga neće držati:

„Jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli. Sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja. Zabranjuje se cenzura. Novinari imaju pravo na slobodu izvještavanja i pristupa informaciji. Jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u

slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom. Jamči se pravo na ispravak svakomu komu je javnom viješću povrijeđeno Ustavom i zakonom utvrđeno pravo.”

Hrvatskoj, očito, treba zakon o zaštiti slobode govora koji će neustavnim proglasiti sve pokušaje EU da nas cenzurira pod firmom “govora mržnje”. No nekako sumnjam da će se to dogoditi, bar dok ne dočekamo nekog novog Tuđmana, ili bar svog Orbana.

Autor: Marcel Holjevac/dnevno.hr