SDP - stranka koju je pregazilo vrijeme!

Pin It

Kroz povijest smo svjedočili brojnim strankama koje su se ugasile, raspustili ili jednostavno iščezle bez previše objašnjenja jer je njihova uloga, iz nekog razloga, postala suvišna i nepotrebna na političkoj sceni. Socijaldemokratska partija Hrvatske, donedavno vladajuća stranka u državi, mogla bi poći putem bez povratka na grobište istrošenih političkih modela.

Kako se dogodilo da stranka koja je praktički do jučer vladala zemljom u tako kratkom vremenu postane suvišna na političkoj sceni?

Prije svega SDP razdiru unutarnji sukobi pristaša liberalnih ideja i tvrda struja ostarjelih stranačkih jastrebova mahom prvoboraca s izbora 2000. Ovi tvrdolinijaši neumorni su zagovornici jugoslavenskih ideja i svoju snagu crpe među starijom strukturom birača i članova SDP-a kojima su osnovna zvijezda vodilja i dalje Tito i Jugoslavija. Glavni predvodnici ove grupacije su Mirando Mrsić I Rajko Ostojić. Mlađa generacija SDP-ovaca nema izražen sentiment prema Jugoslaviji i tekovinama koje su sve donedavno mobilizirale SDP-ove birače, oni su više skloni liberalnim idejama i društvenim vrijednostima liberalno-hedonističkog društva. Ovu grupaciju predvodi trenutni predsjednik stranke Davor Bernardić. Generalni problem SDP je taj što ni jedni ni drugi nemaju puno doticaja sa samim pojmom i biti socijaldemokracije.

Sve dok je SDP bio na vlasti razdori između navedenih grupacija bili su slabo vidljivi, odnosno, nisu dospijevali u javnost. Vlast je vezivo tkivo koje veže i vatru i vodu. Međutim, onog trenutka kada je SDP sišao s vlasti svi dobro skriveni sukobi, godinama brižno pospremani pod tepih, izronili su na površinu. Pogotovo je to bilo vidljivo prilikom posljednjih unutarstranačkih izbora, ali i u događajima koji su se odvijali nakon njih. Tako danas imamo svojevrsnu pat poziciju u SDP-u, starija generacija teško će se odreći svog ideološkog jugoslavenskog bremena i prihvatiti neki liberalni obrazac djelovanja s hrvatskim nacionalnim okvirom i vrijednostima, a mlađa generacija zna kako s bremenom jugoslavenstva i partijskog nasljeđa više nikada neće prijeći dvadeset posto podrške birača. Ukratko, ne mogu jedni s drugima, a ne mogu niti jedni bez drugih.

Dok u SDP-u traje ovo odmjeravanje snaga frakcija, od kojih ni jedna nema snage za potpunu prevagu, biološkim slijedom događaja prazni se bazen potpore tvrdokornoj struji, a pristaše liberalne struje pronalaze neke nove političke opcije za djelovanje. Paradoksalno je da je jedan od glavnih frontmena tvrdokorne struje, Mirando Mrsić, u nedavno medijskom istupu upozorio kako SDP postaje stranka starih birača te kako birači SDP-a prelaze Živom zidu. Mrsić je ovdje u pravu, na ruševinama SDP-a izrasti će Živi zid, Pametno i Most! Zašto sam siguran kako će se SDP pretvoriti u marginalnu političku stranku na političkoj sceni?    

Razlog je jednostavan, SDP je potratio vrijeme u kojem se mogao reformirati te se repozicionirati na ideološkom i svjetonazorskom spektru- postati istinska socijaldemokratska stranka. Vrijeme mandata Zorana Milanovića bilo je vrijeme u kojem je tekao zadnji rok za repozicioniranje SDP-a. Međutim, umjesto ideološkog pročišćavanja i pomlađivanja stranke, dok još na sceni nije bilo stranka koje mogu preuzeti SDP-ov birački korpus i dok je postajalo ono zlatno vrijeme za toleranciju na potrese koje bi takvo repozicioniranje izazvalo, Milanović je jednostavno preuzeo Račanov ideološki okvir i dodao mu nešto mlađih snaga u stranci. Pokazalo se kako je to karta za izbornu pobjedu, olakšanu dramatičnim stanjem u HDZ-u, ali također i jednosmjerna karta u propast SDP-a. Tako danas imamo situaciju kako je potpuno irelevantno hoće li neće SDP postići unutarstranački dogovor, jer se ništa bitno neće dogoditi. Ne postignu li dogovor nastavit će se osipati i članstvo i birači, a dogovore li se to će morati biti teški kompromis – tipa Milanovićeve ere. Eventualnim dogovorom SDP će ostati na istim ideološkim pozicijama, a mlađoj ekipi na čelu s Bernardićem biti će dozvoljeno egzistirati. Takav SDP neće moći ponuditi nikakve nove ideje koje u međuvremenu već nisu ponudili Pametno i Živi zid, a neće imati niti mobilizacijski potencijal. Intelektualni dio mlađih generacija koje prirodno gravitiraju SDP-u prijeći će i prelazi u Pametno, a onaj anarhistički u Živi zid.

Koliko intelektualno i ideološko mrtvilo vlada u SDP-u najbolje pokazuje angažman Rajka Ostojića koji je od Sabora zatražio pokroviteljstvo nad 75. godišnjicom bitke na Sutjesci. Možda bi ovakva PR akcija i ubrala neke plodove 2000., ali danas, Hrvatska je potpuno drugo društvo, a Sutjeska, koliko god to Ostojiću i njegovim istomišljenicima smetalo, malo koga zanima u Hrvatskoj.    

Željko Primorac/HRsvijet