Koji su to hrvatski premijeri željeli pokloniti Sloveniji ono što pripada cijelom hrvatskom narodu?

Pin It

Političke igre koje se vode oko rasprave arbitražne presude Slovenije i Hrvatske, svakim danom se više zaoštravaju. Za sada se još ne nazire kraj raspravama, a iz Slovenije stalno dolaze prijetnje zbog toga što Hrvatska ne želi priznati već odavno kompromitirani arbitražni postupak. Slovenski premijer Miro Cerar govori da će inzistirati na implementaciji arbitražne presude, a od Europske komisije očekuje potporu.

Cerar je također rekao da bi Hrvatska u novim pregovorima vjerojatno zahtijevala više nego što je “dobila” arbitražnom presudom. Za Sloveniju je to, neprihvatljivo. Ovih dana se oglasio i zamjenik pomoćnog američkog, državnog tajnika za Europu i Aziju; Hoyt Yee koji se rekao da Sjedinjene Države neće zauzimati strane u graničnom sporu Hrvatske i Slovenije jer su dvije zemlje sposobne to riješiti same.

Slovenska politika za prioritet si je postavila provedbu arbitražne odluke o granici s Hrvatskom, te je Cerar opet zaprijetio svim pravnim sredstvima ako Hrvatska bude ignorirala presudu.

Prisjetimo se događaja koji su bili najznačajniji u pokušaju “rješenja” problema od sporazuma hrvatskog premijera Račana i slovenskog kolege Drnovšeka iz srpnja 2001. godine.

Sporazum Račan – Drnovšek

Sporazum je bio parafiran, ali ne i ratificiran, a tadašnji premijeri dviju država su složili sporazum prema kojem bi 80% Piranskog zaljeva pripalo Sloveniji, te bi Slovenci dobili pristup međunarodnim vodama, a Hrvatska bi morsku granicu s Italijom zadržala.

Slovenski policajci su hrvatskim ribarima branili aktivnosti, jer su smatrali da prema Sporazumu taj dio pripada Sloveniji. Incidenti su kulminirali u ljeto 2002. godine i došlo je do prijetnji uporabe oružja.

Tu se može vidjeti kako je tadašnji premijer Račan podilazio Sloveniji, a na to se osvrnuo i kolumnist Nino Raspudić.

“Zašto je Račan išao na ruku slovenskim zahtjevima ni do danas nije jasno. Bio je velikodušan kao da časti svojim privatnim morem, a Slovenci se otad neumorno pozivaju na taj pravno neobvezujući paraf, i ne žele odstupiti od tadašnje najave poklona, koju Sabor nije prihvatio. Do ulaska Hrvatske u EU Slovenija je bila u poziciji da joj postavlja uvjete. Danas Hrvatskoj takvo što ne pada na pamet u pogledu Srbije ili BiH, i to ne samo za eventualno ostvarenje neke bilateralne koristi, već ni za ispunjavanje općih europskih standarda”, napisao je Raspudić u kolumni.

Dogovor Janša – Sanader

Na Strateškom forumu na Bledu koji je bio 26. kolovoza 2007. godine, slovenski premijer Janez Janša i hrvatski premijer Ivo Sanader, dogovorili su se o načelnom rješenju spora na nekom međunarodnom sudu.

Tada su slovenski mediji izvještavali da se radi o “intenzivnim i tajnim diplomatskim kontaktima” i da će Slovenija u slučaju arbitraže inzistirati na načelima “stanja od 25. lipnja 1991” i odbijati da se mogu priznati “jednostrani koraci” na granici. Tada su se pozvali da na međunarodno pravo uzmu u obzir “načelo pravičnosti” i “povijesne okolnosti”.

Prije tri godine, (2015.), tadašnju aktualnu situaciju komentirao je i admiral Davor Domazet.

“Optužujem Ivicu Račana, Ivu Sanadera i Jadranku Kosor jer su dio hrvatskog akvatorija prepustili svjetskim moćnicima iza kojih stoji politika Velike Britanije. Optužujem ih jer su pristali arbitrirati o nečemu što je naše. No, želim naglasiti da ništa nije obvezujuće, pa ni odluka Arbitražnog suda, premda ni jedna strana nema pravo žalbe na odluku tog suda. Jer pravna agresija se ne smije priznati. Postoji hrvatski narod koji o tome mora odlučivati na referendumu”, rekao je admiral Davor Domazet-Lošo za dnevno.hr, te dodao da “Jadranku Kosor treba odmah uhititi i optužiti za veleizdaju, jer je ona dala arbitrirati nešto što je naše, premda za to nije imala ovlasti ni hrvatskog naroda, ni Hrvatskog sabora!”

Sporazum Kosor – Pahor

Tadašnja hrvatska premijerka Jadranka Kosor i slovenski premijer Borut Pahor, te u nazočnosti švedskog premijera i predsjedatelja Europskog vijeća Fredrika Reinfeldta,  potpisali su 2009. godine sporazum o arbitraži u Stockholmu, i to pred arbitražnim sudom u Haagu, a ne pred Međunarodnim sudom za pravo mora u Hamburgu. Sporazum je potpisan nakon što je bio odobren od zastupnika u Hrvatskom saboru te suglasnosti članova slovenskog Odbora za Vanjsku politiku.

Taj je sporazum predviđao uspostavu međunarodnog arbitražnog suda koji je trebao odrediti granicu na kopnu i moru, a za određivanje granične crte, arbitražni sud je trebao primijeniti međunarodno pravo i to prema načelu pravičnosti i dobrosusjedskih odnosa.

“Pristali smo na to u strahu da nam Slovenija ne bi pravila probleme pri ulasku u EU, raj na zemlji u kojem živimo već četiri i pol godine i za kojeg je, eto, vrijedilo sve žrtvovati.

No nakon što su Slovenci ulovljeni u muljažama, (teška kompromitacija slovenskog člana arbitrarnog suda Jerneja Sokoleca), Hrvatska je, obvezujućom jednoglasnom odlukom Sabora, opravdano izašla iz arbitraže i tu je priča o njoj trebala biti završena”, piše u Raspudićevoj kolumni Kako smo kapitulirali pred slovenskom barkom.

Nakon što se doznalo za muljaže u arbitražnom postupku, tada je bivši premijer Milanović rekao kako je čudno da nakon opravdanog istupanja u Hrvatskoj uopće postoji ikakav interes za tu temu.

Izvor: narod.hr