Aktualnoj srbijanskoj politici još samo nedostaju vojna granatiranja

Pin It

U Srbiji je već neko vrijeme najaktualnija „politika moratorija“. Koncepcija čekanja: malo mi „popričekamo“, pa kad uskoro, ne će dugo potrajati, još ojačaju Rusija i Kina, i oslabi Amerika, ter se raspadne Eunija, još i Turska pripomogne - eto Srbije na Kosovu opet i u „Staroj Srbiji“ (Macedoniji).

Crna Gora je ionako srpska, uz mali problem, jedan od njih - dužine „butne kosti“ Crnogoraca i Srbijanaca, nu on bi se mogao i „medicinski“ riješiti. Il' jednima skratiti, što je vjerojatno jednostavnije, il' drugima produžiti „butnu kost“. Republika srpska je to kako se i naziva, Vojvodina je etnički, konačno većinski srpski pokorena... Kad se sve prethodno složi i Karlobag, i Pag, će pasti. Konačno. To je „narativ“, politički strateška jezgra srbijanske politike, a na tom tragu je i prijedlog našega budućeg visokoga gosta Aleksandra Vučiča.  

Predlaže srbijansko-hrvatski, kako sam razumio, šestomjesečni „moratorij na teme iz prošlosti“. Unutar „strateškog moratorija“, čekanja, Vučić sada lukavo nudi i mali taktički, relativno kratki  „povijesni moratorij“ s Hrvatskom. Da je Vučić izdao zapovijed o jednostranom, srbijanskom moratoriju na te teme, znači jednostrani prekid „granatiranja s prošlosti“, bez vremenskog ograničenja, pozdravio bih tu zapovijed. Osobito stoga što srbijansko „granatiranje“ s tim temama, jednom iz bliže povijesti - „granatiranje“ Domovinskog rata - i drugom iz daleke - granatiranje s Jasenovcem - traje već poduže, a on je vrhovni zapovjednik i ovih, propagandnih, sada govore „hibridnih“, ratnih aktivnosti.

Ovdje treba uočiti neobičnu, na prvi pogled, kontradikciju: s agresijom na Hrvatsku Srbija nema ništa, osim kuknjave o žrtvama, te izmišljanje, najkraće rečeno, tzv. aktualne ustašizacije, dok s Jasenovcem eto ima sve, pa se i pomoću tog mita kao i uvijek smišlja - reustašizacija. I onih koji se još nisu rodili. Za Hrvatsku, izmišljena, aktualna ustašizacija plus reustašizacija (geni!) jednako smrt. Rekla bi srbijanska narodna: „,Od izvora dva putića vode“, ali oba na istu stranu. Kud god krenuo, uvijek nabasaš na ustašu. Srbija je inače „čista“: agresija je bila „građanski rat“, a četnici, nedićevci, ljotićevci, o predratnim fašistima, pa i cijelih političkih stranaka i pokreta da i ne pišem, su rehabilitirani. Još do prije neku godinu sudski ih je takvih i sličnih rehabilitirano poimenično preko četiri tisuće, a procesi traju. Tako se to tamo vidi i radi. Pisali smo ovdje: čekamo još samo rehabilitaciju Puniše Račića. S te „čistine“ onda idu ova „granatiranja“. Ona su pak tipična srbijanska nacional-socijalistička iz sredine osamdesetih, propagandna, a od početka devedesetih i vojna. Aktualnima, istina, nedostaje ta vojna komponenta. Takav je „narativ“, ako to netko ne vidi nema mu pomoći.

Mato Dretvić Filakov/Hrvatski-fokus.hr