Šarengradska ada je hrvatska, bila i bit će !!

Pin It

ŠARENGRADASKA ADA UMJETNI JE OTOK

U svom toku između Opatovca, Mohova i Šarengrada  korito Dunava  ima petlju (meandar) radi čega se na tom dijelu matica stalno premještala i napravila naplavine pijeska koje su otežavale plovnost, osobito u vrijeme niskih vodostaja.

Shvativši kako će s vremenom na tom mjestu plovidba biti potpuno nemoguća 1892. Austrougarska odlučuje  prokopati spoj krajeva petlje i tako zauvijek osigurati plovnost na tom mjestu. Kako je na ovom području tlo stjenovito probijanje je obavljeno uporabom velike količine  eksploziva. Godine 1897. Dunav je pušten u  svoje novo korito. Na taj način stvoren je umjetni riječni otok koji je zajedno s Haglom upisan je u katastarsku općinu Šarengrad pa tako i nosi ime Šarengradska ada. Prokopani dio novog korita u Šarengradu zovu Novi Dunav, a dužine je oko 5,16 kilometara.

 

Prokopano novo korito Dunava dužine je oko 5 kilometara

VELIČINA ŠARENGRADSKE ADE 

Sama Šarengradska ada veličine je 999 hektara tako da s Hagelom, koji je veličine 500 hektara, zajedno iznosi oko 1500 hektara. Ada je okružena pješčanim sprudovima, a pokrivena je travom i šumom. Na mjestima postoje manja jezera u kojima je voda zbog svoje topline vrlo podesna za mrijest ribe koja odakle odlazi u Dunav. Kako je Šarengrad smješten uz južnu obalu Dunava i okružen obroncima Fruške gore u samom mjestu i okolici ne postoje pašnjaci za stoku pa je takao upravo Ada oduvijek bila  mjesto ispaše šarengradske stoke.  U vrijeme rasta trave stoka (krave, konji i svinje) odvozili su se skelama u adu i puštali na slobodnu ispašu. Vlasnici stoke dolazili u obilazak svoje stoke i donosili su joj dodatnu prehranu. Kako su uvijek dolazili u isto vrijeme i na isto mjesto njihova stoka ih je nakon nekog vremena gotovo uvijek čekala na mjestu dodatnog hranjenja. Pred zimu stoka se vračala u selo. Za vrijeme ispaše krave su se znale oteliti, kobile su se oždrijebile, a svinje oprasile.  Ponekad je bio problem tu novu stoku staviti na skelu, a isto tako i staru koja ih je štitila  te i sama radi slobode postala nešto divljija. Upravo zbog ove slobodne ispaše za stoku Šarengradska ada je za sam Šarengrad značila život. 

Unutar područja Ade i Hagela  nikle su tako kolibe u kojima su vlasnici stoke boravili u slučaju potrebe. Vlasnici tih koleba (kako kažu u Šarengradu) bili su:  Viktor Telarović, Josip Đaković, Pero  Đaković, Branimir Đaković, Damir Đaković, Ivan Đaković, Stipe Đaković, Jocan Štivić, Ivan Štivić, Pepa Štivić, Krunoslav Štivić, Mijo Francuzević, Pero Francuzević, Lazo Francuzević, Emanuel Tončević, Pavo Palinkaš, Pišta Vidaković, Tuna Tomičić, Pero Osuski, Luka Osuski, Mika Maričić, Željko Sabo,  Julius Sabo, Anka Kuručević, Tuna Komarčević, , Mica Peričić, Đuro Antolović, Pepa Antolović, Mirko Stražić,  Lojza Dorušić, Jakob Til, Mica Bodalija, Nova Malivuk, Jožika Lilih, Rade Lukić, Iva Janković. Svi navedeni vlasnici koliba su mještani Šarengrada. Općina i šumarija imale su svoje kolibe. Šumarska koliba bila je podignuta na stupovima, a nalazila se dijelu koji se zove Selište. 

Preslika iz knjige „ADA ŠARENGRADSKA“ autora Vladimira Zobundžije 

GDJE JE GRANICA IZMEĐU HRVATSKE I VOJVODINE (SRBIJE)?

 

Granica između Hrvatske i Vojvodine (Srbije)

Granica između Hrvatske i Vojvodine, odnosno Srbije,  kako što je to vidljivo na detalju karte, obuhvaća ne samo Adu već i Hagel. Prilikom razdruživanja iz Jugoslavije sve republike sudionice razdruživanja složile su se s odlukom Badinterove komisije i potpisale kako granica ostaju onakvima kakve su zatečene u trenutku razdruživanja, Kako su u tom trenutku Hagel i Šarengradska ada bili upisani u Šarengradsku katastarsku općinu, oni prema tadašnjem stanju i prihvaćanju odluke Badinterove komisije ostaju u posjedu Hrvatske. Drugim riječima oko ove granice nije potrebna nikakva arbitraža. Pokušaj Srbije da nakon agresije na Republiku Hrvatsku i  okupacije Šarengradske ade i Hagela zadrži ovo područje nije ništa drugo do okupacija hrvatskog teritorija i kršenja međunarodnih dogovora.  

Tvrdnja kako granica ide sredinom Dunava, i to dijelom novo prokopanog riječnog korita, laž je i dokaz teritorijalnih pretenzija Srbije prema hrvatskom teritoriju. Granica je oduvijek išla sredinom starog Dunava. To je vidljivo iz niza karata koje su sastavni dio knjige „ADA ŠARENGRADSKA“ autora Vladimira Zobundžije, pribavljenih iz Bečkog i drugih arhiva. Ada i  Hagel nikada nisu bili njihovi što dokazuje i samo ime ovog umjetno stvorenog otoka – šarengradska ada. Da je bila njihova vjerojatno bi se zvala Mladenovačka ili Bukinska ada. Mjesto Mladenovo  više puta je mijenjalo ime. U 18. stoljeću imao je njemačko ime Bukin, a za vrijeme mađarske okupacije1941. zvao se Dunabökény, a za vrijeme kolonizacije 0d 1945. – 1948. preimenovano je u Mladenovo po dr. Mladenu Stojanoviću.  

GDJE SAZNATI VIŠE O ŠARENGRADSKOJ ADI

Mnogobrojne dokaze  o tome kako je Ada vlasništvo Šarengrada prikupio je i objavio u knjizi „ADA ŠARENGRADSKA“ gospodin Vladimir Zobundžija iz Osijeka. Danas pokojni gospodin Zobundžija bio je sudac Županijskog suda u Osijeku, vrlo obrazovana i pedantna osoba. Koristeći se svojim izuzetnim pravnim znanjem i sudačkim iskustvom pribavio je krucijalne materijalne dokaze u o Šarengradskoj Adi i njezinoj pripadnosti Šarengradu – Hrvatskoj. Kao šarengradski zet i strastveni ribić veći dio svog slobodnog vremena boravio je na Dunavu i to upravo u Adi loveći ribu. Sasvim sigurno ne postoji niti jedan ribar toga kraja koji nije poznavao  Vladimira Zobundžiju. Ovu knjigu napisao je još 1972. godine no zbog političkih razloga knjiga nije ugledala svijetlo dana. Svakako treba spomenuti i gospodina Damira Ižakovića koji je vrlo vrijednom crtežima i kartama upotpunio sadržaj knjige. 

Znaju li naši članovi Komisije za granice za ovu izuzetno važno knjigu? Ako ne znaju bilo bi dobro da ju što prije nabave jer pitanje ove granične crte je i dalje vrlo aktualno.

Da imam još jednu knjigu poslao bi ju predsjedniku Srbije gospodinu Aleksandru Vučiću kako bi mogao shvatiti da Šarengradska Ada nije samo upisana u katastar kao vlasništvo Šarengrada već o tome postoji i čitav niz drugih materijalnih dokaza koji ruše sve njegove „pravne „ teorije. Stoga gospodinu Vučiću poručujem:

ŠARENGRADASKA ADA JE HRVATSKA, BILA I BIT ĆE !!!

Zoran Čapalija - Čaplja