Privid aktivnosti

Pin It

Kako funkcionira Krešimir Macan

Angažman Krešimira Macana, uzaludan je pokušaj stvaranje nove slike, o karakteru i ličnosti premijera Andreja Plenkovića. U medijima se Macana predstavlja kao vrhunskog stručnjaka, iako on to zapravo nije.

Macanov uspon prema hodajućem sinonimu za odnose s javnostima, klasična je hrvatska priča o umrežavanju, odnosno korištenju brojnog poznanstva s utjecajnim pojedincima, radi prisutnosti u medijima i rastu nekakovog imaginarnog stručnog rejtinga. Macan je više vješt i lukav, nego uistinu stručan. Uostalom, radi se o inženjeru elektrotehnike, koji nije diplomirao komunikacijske i informacijske znanosti, niti je ikada dulje vrijeme rukovodio čitavim sektorom komunikacija nekog velikog sustava. Isto tako, u biznisu, navodno nije uvijek diskretan savjetnik pa se tako može reći kako ima ozbiljan problem s lojalnosti prema klijentima. U njegovom slučaju, sve se svodi na računicu, koja ne mora  biti kratkoročna. S druge strane, mora mu se priznati kako je prirodno talentiran za obavljanje ovakvog posla u Hrvatskoj jer tu vrijede pravila koja nisu u skladu s etičkim, praktičnim i teorijskim kriterijima, općenite struke odnosa s javnostima.

Plenković je beživotni političar

Puno korisniji od teorije, stvarnog rada i znanja su spretnost, prepredenost i neka vrsta nihilizma, relaitivizacija političkih pobjeda i poraza kroz takozvane „spinove“. Nakon što je predsjednik Vlade Republike Hrvatske pred novinarima zavapio, i javno postavio pitanje kako je njemu, mogli smo očekivati nastavak humanizacije, ovog poprilično beživotnog političara. Ono što je uslijedilo, ipak prelazi granice dobrog ukusa. Preko Jutarnjeg lista, koji zbog financijskih teškoća, mora biti korektan prema Vladi, plasirana je priče o brižnom premijeru koji spava u Klaićevoj bolnici s bolesnim sinom koji je tamo morao ostati nekoliko dana. Što se tom objavom trebalo postići, ostaje nejasno. Prosječni građanin ove zemlje, ne može se nikako poistovjetiti s Andrejem Plenkovićem. Istina, svi smo mi ljudi od krvi i mesa, ali tu prestaju sve sličnosti između običnog svijeta i briselskih odaja,  hodnika i restorana u kojima vladaju beskarakterni likovi, cinici i bjelosvjetski prevaranti. U takvo društvo, savršeno se uklapa Andrej Plenković i možda bi umjesto traženja empatije od napaćenog naroda, trebao okrenuti broj Junckera, ili nekog drugog prijatelja iz struktura famozne Europske Unije i od sebi sličnih tražiti razumijevanje.

Dvije varijante ciljeva istog plana

Nakon što je u prvom koraku htio smanjiti udaljenost između sebe i građana, koristeći se pritom žalopojskom o tome kako mu je teško, na koju se nadovezala briga za dijete u bolnici, danas je otišao u snijeg zatrpane Delnice, glumeći tobože brigu zbog vremenskih prilika. Kaže, pratit će vremenske prilike, i svi koji trebaju, pomoći će lokalnom stanovništvu. Priliku je iskoristio i za najavu novog zakona o  brdsko-planinskim područjima, koji će ići u vladinu proceduru, u drugom kvartalu godine. Dobro, barem nije poput Bandića izjavio kako će pojesti sav snijeg, a nije se ni spotaknuo na ledu. Zasad. Macanov plan, u stvari, ide odlično. Taj plan ima dvije varijante a jedna mora uspjeti. Prva ideja, koja je ipak nemoguće, oslanja se na promjenu javnog imidža Andreja Plenkovića kroz humanizaciju njegove ličnosti. Teške brige na poslu, bolesno dijete, a možda u međuvremenu umre i neki rođak, s kojim je bio blizak, pa ga snime na sprovodu kako tuguje zbog velikog gubitka. Ok, možda malo pretjerujem, ali poanta je očita. Otvaraju se vrata njegovog privatnog svijeta i intime kako bi se građani bavili njegovim privatnim životom, umjesto njegovim radom. Taj cilj, neće moći ispuniti zbog već spomenutih razloga. Jednostavno, u Andreju Plenkoviću nema trunke autentičnosti i spontanosti, koja bi mogla opustiti ili nekako omekšati građane i stoga sve te aktivnosti te iluzija brige za građane, postižu samo jedan, ali veoma značajan cilj ove Vlade. Umaraju nas, slabe i čine inertnima te nezainteresiranima za politiku. Taj rat za pranje mozgova, vodi se na duge staze i pitanje je samo tko će se prvi umoriti i odustati, dići ruke od svega. Plenković od folirancije, ili mi od njegovog foliranja?

Autor: Marin Vlahović/dnevno.hr