Žao mi je Marxa, žao mi je petokrake...

Pin It

Image result for vukovar petokraka

Pravdati petokrake "kontekstom", "antifašizmom", činjenicom da petokraku na Zapadu imaju radnički pokreti, da postoje komunističke partije, i presudama europskih sudova je cinizam, jer većina EU zemalja nisu iskusile teror petokrake, pa niti one u Vukovaru devedesetih koja sjajila na čelu Šljivančanina dok je ranjenike i civile poklane i pobijene bacao u jamu na Ovčari

Stipe Mesić zvan Cementara često je govorio kako se nacifašizam i komunizam ne mogu izjednačiti jer, unatoč zločinima, komunizam je imao plemenite nakane. To je falsifikat samih izvornih Marxovih i Engelsovih "plemenitih" nakana koje "Komunistički manifest" opisuje slijedećim "plemenitim" riječima: "Komunisti s prezirom odbijaju skrivanje svojih pogleda i namjera. Oni otvoreno izjavljuju da se njihovi ciljevi mogu postići samo nasilnim obaranjem cijelog dosadašnjeg društvenog poretka. Neka vladajuće klase dršću pred komunističkom revolucijom."

Uistinu, jako plemenita ideologija koja poziva na nasilje, na ubojstva, na "revolucionarni terorizam", kako je zagovarao Engels, pod stijegom sa petokrakom i srpom i čekićem. Zato zaključci "Plenkovićeve komisije", kada je komunizam u pitanju, protuzakoniti su, jer prema važećim hrvatskim zakonima huškanje na nasilje je kazneno djelo. Komunistički manifest i sukladna ideologija koju simbolizira zvijezda petokraka to jesu u svojoj srži, kroz cijelu povijest do dana današnjeg.

'Ideal sreće'

Kako je pisao Ernst Nolte, nacifašizam i komunizam u jednom su isti, obje su "ideologije čistki". Prvi u ime čiste rase, drugi u ime pravednijeg društva. No u čemu je komunizam gori, pa onda i zvijezda petokraka? U djelu "Komunizam i nacizam" (str. 49 - 51) Alain de Benoist tvrdi kako činjenica da je nacizam (nacional – socijalizam!) želio usrećiti samo dio čovječanstva, njemački narod, dok je komunizam želio usrećiti cijelo čovječanstvo, ne ide mu to u prilog, jer kada netko želi isključivati i "čistiti" iz samo jedne nacije tada taj može isključivati samo iz te nacije. Za razliku od ovog zla, komunizam kao univerzalistički, globalistički pokret želi očistiti - cijelo čovječanstvo! Na osnovi vlastitih monstruoznih pretpostavki nacizam je neke svoje protivnike mogao opisati kao "podljude", dok je komunizam na temelju svojih načela iz čovječanstva isključivao i isključuje sve svoje neprijatelja, sve koji se protive njihovoj "obnovi". "Kada se borimo za čovječanstvo, piše Claude Polin, borimo se protiv neprijatelja čovječanstva - dakle, protiv bića koja njemu ne pripadaju." Ili, kako je pisao sovjetski propagandist Arošev oslanjajući se na Komunistički manifest, da je neprijatelj komunizma i da ga treba likvidirati, svatko tko se ne slaže, odnosno još gore, "za koga se čini" (!?) da se ne slaže s komunističkim idealom sreće. Prema tim postulatima može biti uklonjeno cijelo čovječanstvo, a komunistički univerzalizam, osim što pojačava totalitarizam, on cijeli svijet pretvara u ratno polje, u rat svih protiv svih. Baš zbog težnje da se bori u ime čovječanstva, komunizam je svoj destruktivni značaj proširio na cijelo čovječanstvo.

Hitler je mrtav, kao i Mussolini, no Marx, Lenjin, Che Guevara i Staljin i danas žive, od Latinske Amerike do Sjeverne Koreje. Upravo je prošli tjedan u Južnoafričkoj Republici na inicijativu marksističkog političara Juliusa Maleme izglasano nasilno oduzimanje zemlje bijelcima u kontekstu obrnutog apartheida koji se provodi pod zvijezdom petokrakom.

Komunistička želja za emancipacijom cijelog svijeta ne pretpostavlja prepreku teroru, već suprotno, pruža mu veće opravdanje. Braniti jedan apsolutni ideal, kao komunizam, opravdava, na tragu samog Marxa i Engelsa, i apsolutna sredstva. Tako 1919. godine u Kijevu, u komunističkom glasilu "Crveni mač" komunisti pišu: "Naš je moral bez presedana, naša čovječnost je apsolutna jer počiva na novom idealu: uništenju svakog oblika potlačenosti i nasilja. Nama je sve dopušteno jer smo prvi u svijetu podigli mač, ne da bismo ugnjetavali i prisiljavali na ropstvo, nego da bismo čovječanstvo oslobodili okova. A krv? Pa krv neka teče u potocima!" Eto, teče do dana današnjeg pod lijepom petokrakom na stijegu... 

Planetarno zlo

Pravdati petokrake "kontekstom", "antifašizmom", činjenicom da petokraku na Zapadu imaju radnički pokreti, da postoje komunističke partije, i presudama europskih sudova je cinizam, jer većina EU zemalja nisu iskusile teror petokrake, pa niti one u Vukovaru devedesetih koja sjajila na čelu Šljivančanina dok je ranjenike i civile poklane i pobijene bacao u jamu na Ovčari. Od 45. preko Domovinskog rata petokraka je simbol zločina. Njeno zlo i dan danas, još od Komunističkog manifesta, ima planetarne ambicije.

"Plenkovićeva komisija" za suočavanje s prošlošću suočila nas je s - glupošću. Laprdajući o dijalogu, uvrijedila je i samog Engelsa koji u nacrtu za Komunistički manifest zvan "Ispovijesti komunističke vjere" jasno kaže da ne želi dijalog: "Mi smo uvjereni da su sva sporazumijevanja ne samo beskorisna, već i štetna." "Plenkovićeva komisija" falsificirala je i samog Marxa i Engelsa koji su prije rektora Tanjića, još u 19. stoljeću, napisali svoje "izdvojeno mišljenje" govoreći jasno što je petokraka - nasilje, teror, likvidacija svih neistomišljenika i odbijanje bilo kakvog dijaloga u provođenju revolucije. Žao mi Marxa, žao mi petokrake, ostali su neshvaćeni.

Ivica Šola/S.Dalmacija