Banski dvori bez vizije razvoja

Pin It

Image result for hrvatska pad

Nije niti neobično što nema inozemnih investitora koji bi uložili kapital u zemlju u kojoj se zakoni mijenjaju sukladno

partikularnim interesima, u kojoj su porezna opterećenja velika, ali se porezni prihodi ne vraćaju gospodarstvu, već služe hranjenju sve većega državnog aparata. Sama porezna politika ne služi ničemu osim punjenju državnoga proračuna i uz ovakve političare nema smisla nadati se uspjehu

U zadnjem je tromjesečju 2017. godine rast BDP-a usporio na dva posto, što je znatno ispod očekivanja i daleko od predviđenoga i potrebnoga rasta od preko tri posto na kojoj je pretpostavci hrvatska vlada temeljila državni proračun. Najveći utjecaj na sporiji rast imalo je usporavanje rasta osobne potrošnje, što i ne bi trebao biti zabrinjavajući podatak s obzirom na to da uvozimo većinu roba koje se troše. Mnogo je važnije od samog postotka proučiti koja se sastavnica BDP-a ponaša u skladu s ekonomskim politikama i željama jedne države.  Turizam i potrošnja ionako su preveliki te je važnije kretanje industrijske proizvodnje i izvoza. A upravo je rast izvoza znatno usporio s 12,6 na 7,4 posto. Istodobno je uvoz snažno rastao, tako da je na razini cijele 2017. godine trgovinski deficit porastao za tri posto, odnosno za 1,6 milijarda kuna. Industrijska je proizvodnja pak potpuno zaustavila rast u zadnjem tromjesečju.

Rast javnoga duga

To su poražavajuće brojke koje su dosad bile zamaskirane relativno zadovoljavajućim rastom BDP-a, ali i rastom koji na dulji rok nije bio održiv budući da se nije stvarala proizvodna baza iz koje se onda mogu ostvarivati još bolji rezultati u budućnosti. Za razliku od Slovenije i Mađarske, naših najbližih susjeda iz Unije čija gospodarstva rastu po godišnjim stopama od pet posto, Hrvatska evidentno nije iskoristila priliku koja se već godinama pruža kroz labavu monetarnu politiku Europske unije te kroz rast njezina gospodarstva i opće potražnje.

Nakon duljega razdoblja smanjivanja, sada je počeo rasti i vanjski dug. Još užasniji podatak je onaj o rastu javnoga duga i to za 3,7 posto na godišnjoj razini te je prijeđena granica od 300 milijarda kuna. Komentar predsjednika Vlade Andreja Plenkovića na usporavanje rasta BDP-a kako se radi o “nešto malo nižem rastu od njegovih očekivanja” i kako se nije osjetilo na proračunu, a u stvari će se tek osjetiti, samo pokazuje da je Vlada potpuno izvan ekonomskih zbivanja u državi.

Gubitak stanovništva

Poljoprivredna je proizvodnja u slobodnom padu, a po analizama uglednoga demografa Stjepana Šterca, Hrvatska je u 2017. godini izgubila blizu devedeset tisuća stanovnika, uglavnom iz Slavonije. Petrokemija je pred kolapsom, gasi se rafinerija nafte u Sisku, Uljanik je pred stečajem. Osim turizma, kojem se maksimalno pogoduje kako bi Europljani imali gdje odmarati, i manjih kompanija koje ne ovise o državi, poput specijaliziranih proizvođača i IT kompanija, veliki sustavi u potpunoj su paralizi. Poljoprivredna je politika besmislena i usmjerena na uništenje domaćih proizvođača pa će tako, očito, biti lakše iznajmiti zemlju multinacionalnim kompanijama, ne postoji niti smislena industrijska politika, u stvari ne postoji nikakva vizija niti plan razvoja gospodarstva u Banskim dvorima.

Vlada se ne miješa u gospodarstvo, osim kada treba učiniti  štetu zakonskim rješenjima poput Lex Agrokora. Istodobno se u Srbiji planira otvaranje njemačke tvornice elektromotora za automobile. Još i plivamo dok je situacija u okruženju idealna. Kada dođe do pogoršanja u okruženju u kojem se na relaciji EU-SAD priprema trgovinski rat, Hrvatska će očito predvoditi druge države u padu.

Agrokor bez scenarija

Kriza u Agrokoru još uvijek nije značajnije utjecala na kretanje BDP-a, a hoće, što je trenutačno i najveća prijetnja ekonomiji u cjelini. Najvjerojatniji scenarij budućeg oblika te kompanije trebao je biti zacrtan u Vladinim projekcijama, koja pak nije razradila nikakav scenarij. Kako god da se razriješi, bit će evidentirani zasad odgođeni značajni gubitci i otpisi brojnih kompanija i kooperanata, a tisuće ljudi moglo bi ostati bez posla, naravno osim ako vlastodršci ne odluče unedogled razvlačiti stečajni postupak i svake godine imenovati novoga izvanrednog povjerenika sličnoga pedigrea po modelu: kralj je mrtav, živio kralj, a samo Agrokor je vječan.

Nije niti neobično što nema inozemnih investitora koji bi uložili kapital u zemlju u kojoj se zakoni mijenjaju sukladno partikularnim interesima, u kojoj su porezna opterećenja velika, ali se porezni prihodi ne vraćaju gospodarstvu, već služe hranjenju sve većega državnog aparata. Sama porezna politika ne služi ničemu osim punjenju državnoga proračuna i uz ovakve političare nema smisla nadati se uspjehu. Stoga je rast BDP-a od dva posto godišnje naša dugoročna realnost i ne treba se čuditi padu potrošnje, kada imamo sve manje stanovnika koji će trošiti. Čekat ćemo ih i ugostiti kada dođu ljeti iz Njemačke.

Marijan Jović/Hrvatski tjednik/hkv.hr