Kamo ideš Domovino ….????

Pin It

Bez imalo lažne skromnosti ali i pretjerivanja možemo reći da živimo u najljepšoj zemlji na svijetu. Kako su stvari krenule pitanje je samo , dokad. Po nekakvim procjenama stručnjaka Hrvati kao nacija nestati će u sljedećih sedamdeset godina , hmm možda i bolje jer će valjda ove prostore naseliti narod koji će znati cijeniti i čuvati ovu zemlju bolje nego mi.

Svugdje u svjetu ima lijepih zemalja , krajeva , kulturnih i povijesnih znamenitosti ali baš nigdje ih nema toliko na ovako malom prostoru kao u Hrvatskoj. Za obići Ameriku ili Kinu , Francusku u kojima se nesumnjivo ima što vidjeti potrebni su mjeseci i deseci tisuća pređenih kilometara, Hrvatske ljepote međutim možemo obići prilično kvalitetno za dva tjedna. Ne zato što ih nema već zato što nije potrebno putovati tisućama kilometara od jedne do druge , sve je na dohvatu sat- dva vožnje automobilom.

Od mora i pješčanih plaža, jadranskih gradova krcatih poviješću preko šuma Gorskog Kotara do zagorskih kleti i dvoraca , od istarskih vinskih transferzala i konoba do slavonske ravnice i vinskih podruma sve u tren oka.

Uništena industrija , zagađivači od željezara , do koksare sada ispadaju naspram „razvijenom“ svijetu komparativna prednost koju ne znamo iskoristiti. U usporedbi sa Europom u koju nas tako revno guraju naši politički moćnici mi smo zelena oaza u sred Evrope , čist zrak, more , obilje čistih vodotokova koji su ogroman resurs za budućnost. Rekao bi čovjek raj na zemlji , okruženje u kojem čovjek ne može živjeti loše.

Bez prevelike stručnosti kojom se hvale naši ministri bivši i sadašnji mirne duše mogu ustvrditi da bi Hrvati trebali živjeti jako dobro. Turizam svih vrsta , poljoprivreda u Lici i Slavoniji , stočarstvo dovoljni su za bogat život četiri miliona ljudi na ovom prostoru. Međutim kriza i siromaštvo u kojem živimo prilično nam jasno govore da tome nije tako , a sigurno je da će biti i gore. Samo ovaj mjesec blokirano je novih 13 tisuća računa građana što znači da novih tridesetak tisuća ljudi živi ispod svih granica egzistencije.

Činjenica je da mi volimo živjeti preko mogućnosti, potrošačko društvo u koje su nas pretvorili šoping centri i lukavi bankari sa dostupnim kreditima za sve osim za posao koji vode u dužničko ropstvo uzimaju danak. Svake godine iz Hrvatske se odljeva ogroman novac koje banke u stranom vlasništvu kroz dobit plasiraju van , naš novac. To je otprilike kao da čovjeku otvore venu i neprestano uzimaju krv , koliko će živjeti ? Ne dugo, a tako i naša zemlja kojoj strani i domaći vampiri liberalnog kapitala neprestano sišu krv.

Izraelci navodnjavaju pustinju i sade naranče a mi nismo u stanju niti obraditi plodnu slavonsku ravnicu. Pored silnih stručnjaka i njihovih studija razvoja koje masno plaćamo hrvatska država i gospodarstvo propada. Već bi i idiotu bilo jasno da tu nešto smrdi. Istina je prilično jednostavna .

Našu zemlju vode u posljednjih dvadeset godina ljudi koji su u stanju rođenu mater prodati za sto eura a kamoli državu koju vode. Štetočine svih vrsta mile ministarstvima , javnim poduzećima , i svim drugim tijelima državne uprave , gdje god se može nešto ukrasti. Tolika hrpa lopova koji bi trebali služiti narodu i državi i svojim radom doprinositi njenom prosperitetu vjerojatno se nije okupila nigdje u povijesti čovječanstva , i godinama se smjenjuju na funkcijama sjaši Kurta da uzjaši Murta te nastavljaju svojim lopovskim poslom, besramnim grabežom i bogaćenjem na uštrb hrvatskog naroda i države.

Eto ovih dana smo čuli kako ministri u komunističkom komitetu koji su od hrvatske vlade napravili Milanović i njegovi pripuzi , rade za vladu. Kako sam bedast a ja sam mislio kako bi oni trebali raditi za narod koji ih je izabrao. Osnovna referenca ove vlade je partijska podobnost, rođačka i druga povezanost a kriteriji poput stručnosti i znanja su misaona imenica. Svi oni rade za sebe i jedan za drugoga i u tom i takvom radu narod uredno izvlači deblji kraj. Sve krađe, dubioze i krive poteze plaća uredno narod i plaćati će još godinama i desetljećima. I šuti….

Do kad pitam se ? Koliki je prag tolerancije hrvatskog naroda na glupost, obezvređivanje, siromaštvo i bezperspektivnost a to je jedino što nam nudi političarska stoka na vlasti. I ovi sada i oni prije njih. Nije da se situacija ne može promijeniti, naravno da se može, samo ne postoji kako se to danas kaže politička volja. Ma hajte kakva politička volja ne postoji pošten političar koji je spreman služiti ovom narodu , svi oni ulaze u politiku samo zbog novca. Sama definicija političara kao izuzetno ambiciozne i upravo proporcionalno nesposobne i pokvarene osobe više nego dobro oslikava sve naše nazovi političare.

To je jedna banditska skupina udružena u zločinački projekt organizirane pljačke hrvatskog naroda. Imaju neki i ideološke motive poput ovih današnjih kukurikavaca ali zajedničko im je ipak ljubav prema hrvatskom novcu, u što većim količinama i u što kraćem roku. Desni, lijevi, centar ili kako se sve ne određuju hrvatske stranke , sve je to igrokaz za raju, puštanje balona i spinova kojima se zabavlja narod i odvraća pozornost od sveopće otimačine. Nema niti jednog ni lijevog ni desnog koji svoju fotelju ne bi stavio ispred dobrobiti hrvatskog naroda i sve dok je tao neće biti bolje.

Mediji , zakonodavstvo sve je u službi moćnika , oblikuju javno mišljenje i manipuliraju gladan narod koji živi sve gore i na kraju ispada da je narod kriv za sve. U biti to i je točno jer upravo narod je taj koji bira lopove ili ne bira jer mu je teško izaći na izbore pa nam posljednih nekoliko izbora manjina od dvadesetak posto bira vlast. Komotni smo, neodgovorni i ljeni , sve je tuđa briga a ne naša a onda kukamo. Onog trenutka kad se odlučimo da je ovo ipak naša zemlja, domovina, i da nemamo rezervnu ni bolju. Kad shvatimo da mi sami odlučujemo o svojoj sudbini i sudbini naše djece a ne nekakvi Sanaderi, Linići, Čačići i Pusićke biti će bolje. Provesti ćemo sveobuhvatnu deratizaciju države od štakora koji ju grickaju , nacionalizirati rasprodane banke i ostala nacionalna bogatstva i postati ponosan narod u bogatoj državi. Pitanje je samo hoćemo li….živi bili pa vidjeli

 

Popaj