Prekrajanje povijesti u režiji HTV-a....!!!!

Pin It

Prije nekoliko dana nedužno gledajući glavnu informativnu emisiju hrvatske televizije bio sam zajedno sa milijun i sitno Hrvata koji još imaju želudac slušati laži naše dalekovidnice svjedok prekrajanja povijesti u režiji urednika iste emisije i njihovih nalogodavaca u Banskim dvorima, Pantovčaku, Briselu , Beogradu i svim znanim i neznanim mjestima iz kojih dolaze informacije kojima HTV posljednjih godina obasipa hrvatski puk i za isti posao još i ubire popriličan danak u vidu HRT pretplate.

Drugim riječima plaćamo da nas lažu…

Naime rječ je o vijesti da je umro general Imra Agotić. Vijest ko vijest i ništa tu nebi bilo čudno da nije rečeno da je taj hrvatski general, prvi zapovjednik ratnog zrakoplovstva i savjetnik predsjednika Mesića jedan od najvećih heroja Domovinskog rata. Kroz glavu mi je proletjelo pet godina rata , moje skromne spoznaje o istoj temi , ratni zapovjednici i mnogi prehrabri , danas nažalost pokojni ljudi koje ja osobno smatram herojima Domovinskog rata i baš nikako među te ljude ne mogu svrstati generala Imru Agotića .

O pokojnicima sve najbolje ali…. Ipak nemojmo pretjerivati , dotični general je prešao u HV u činu pukovnika JNA , kao i mnogi sa većim ili manjim činovima , Bobetko, Tus, Ademi, Domazet, braća Stipetić itd. E sad uvažavajući njihov doprinos u domovinskom ratu kad je Hrvatska bila bez vojno obrazovanih kadrova sposobnih za osmišljavanje i provođenje kakve takve obrane od velikosrpske agresije devedeset i prve godine prošlog stoljeća ipak pokušajmo trezveno analizirati povjesni trenutak kao i osobne motive tih oficira Jugoslavenske vojske pri prelasku u sastav hrvatske vojske.

Prerastanjem JNA u ono što je oduvjek i bila a to je garancija srpske dominacije u Jugoslaviji i sasvim otvoreno nastupajući kao instrument za ostvarivanje ciljeva velikosrpskih težnji mnogi oficiri JNA tada sa visokim činovima bili su u situaciji da moraju odlučiti kako dalje. Svi oni su do posljednjeg mogućeg trenutka ostajali na svojim dužnostima u JNA , kalkulirali su i došli do jedinog mogućeg zaključka. Kao nekakvi Hrvati u sastavu tada otvoreno velikosrpske vojske dobro su znali da njima u toj i takvoj vojsci nema mjesta, budućnost i karijera , egzistencija njihovih obitelji i sam fizički opstanak bili su više nego upitni.

Na drugu stranu otvarala se mogućnost prelaska u sastav Hrvatske vojske tada u nastajanju kao i država uostalom. I tu nije bila sjajna situacija i neizvjesna perspektiva ali u svakom slučaju izglednija od ostanka u JNA i iščekivanja metka u potiljak od dojučerašnjih drugova. Moramo biti svjesni da je velika većina tih oficira JNA prelaskom na hrvatsku stranu uglavnom ne zadržala postojeći status već napredovala nekoliko stepenica u vojnoj hijerarhiji, dakle još i poboljšala svoj materijalni status uključujući sve moguće benificije koje uz visoki vojni čin idu a rizik je bio poprilično mali. Naime gotovo nitko od tih ljudi nije bio uključen u stvarna borbena djelovanja i život im nije bio u opasnosti.

Uz časne iznimke poput Velikog Jastreba i nekolicine njemu sličnih , ti školovani i obučeni oficiri nastavili su ratovati iz debele pozadine i sigurnosti raskošnih ureda u Ministarstvu obrane i raznoraznih zapovjedništava daleko od ratnih zbivanja.

To je samo jedan aspekt mog viđenja tih ljudi , Hrvata , sa visokim činovima u JNA. Vratimo li se malčice u onu Titovu Jugoslaviju za koju manje-više svi znamo kakva je bila i kako se odnosila prema nacionalno osviještenim Hrvatima , o tome bi možda više mogli reći bivši predsjednik Mesić , ili otac sadašnjeg predsjednika koji je takve Hrvate „vaspitao“ na Golom otoku. Meni je simptomatično a i malo čudno da su ti silni Hrvati u JNA osjetili prigovor savjesti , i zov domoljublja tek u trenutku kad je došla u pitanje njihova egzistencija, narodnim rječnikom kad je njihova guzica došla pod znak pitanja.

Sva ona desetljeća u bivšoj Jugoslaviji nije im smetalo baš ništa , dapače uživali su sve pogodnosti oficira Titove Jugoslavenske narodne armije i nije im smetao ni Goli otok , ni pogodovanje srbima u svim strukturama vlasti i gospodarstva . Jednostavno bili su podobni , svoje Hrvatstvo mjenjali su za povlastice i status sve dok im je to odgovaralo. Klasični praktični Hrvati rekao bih , a takvih je nemali broj u hrvatskom narodu i to i jeste osnovni razlog zašto nam je danas ovako kako već je.

Znate li kakav ste čovjek i naročito kakav Hrvat morali biti u onoj Jugoslaviji da bi došli do čina pukovnika ili generala. Vrlo, vrlo podobni, veći komunista od Tite i veći srbin od danas rehabilitiranog Draže Mihajlovića. Moram ponovo istaknuti čast malobrojnim pojedincima ali to je naprosto bilo tako ma što nam danas o tome govorile informativne emisije HTVa. Možda je isto tako simptomatično da izuzev generala Ademija nitko nije optužen niti osuđen od strane Haškog suda a sve su to bili visoko pozicionirani časnici. Jedina razlika je u tome da su Agotić, Tus, Stipetić i još nekolicina pripadali struji Jugoslavenskih oficira u Glavnom stožeru HVa u vječitoj konfrontaciji sa časnicima koje je iznjedrio sam Domovinski rat. Očigledno je podoban jednom , podoban uvijek.

Ma i to je možda razumljivo ali nemojmo danas, dvadeset godina nakon Domovinskog rata , herojem Domovinskog rata proglašavati čovjeka koji nije omirisao barut i rata praktično osim na TVu nije ni vidio. Imamo mi heroja koje naši „hrvatski“ mediji zaobilaze u velikom luku samo zato jer valjda nemaju veze sa jugoslavenstvom i partijom. Nisu bili podobni u Jugoslaviji pa je onda nekom izvrnutom logikom normalno da ne budu i u Samostalnoj i suverenoj Reoublici Hrvatskoj.

Pitam se zašto hrvatska dalekovidnica zaobilazi neosporne Vukovarske heroje , zašto Blago Zadro, Mirko Norac, Damir Tomljanović, Tomislav Merčep pa i Branimir Glavaš ne zaslužuju biti heroji Domovinskog rata a podobni pozadinci mogu , možda je najbolji primjer naš vrli ministar branitelja Rambo Matić Fred , mobilizirani jadničak kojeg će valjda proglasiti sljedećim herojem. Puno je i previše široj javnosti neznanih i nepriznatih heroja koji su u ratu govorili "za mnom" , ljudi bez klasičnog vojnog znanja i obrazovanja , ali ljudi koji su u rat krenuli bez kalkuliranja sa vjerom u Boga i Domovinom u srcu.

Stara srpska taktika koju su preuzeli „praktični Hrvati“ je da laž ponovljena puno puta postaje istina. Na taj način nam je država proglašena zločinačkom , dragovoljci i heroji ratnim zločincima a tako i danas HTV prekraja povijest i na svoju ruku proglašava pojedince herojima , pojedince podobne strukturi na vlasti koja se nimalo ne razlikuje od one koju smo imali prije tog nesretnog rata.

Stotinjak godina naše povijesti bespovratno je izgubljeno, gotovo cijelo prošlo stoljeće povjest hrvatskog naroda pišu svi osim njega samog, pisali su je mađari, talijani,srbi,komunisti i nakon tih povjesnih krivotvorina ovisno o tome koliko je kome odgovaralo danas imamo sliku hrvatskog naroda kao genocidnog, fašistoidnog ili kako naš predsjednik o svom narodu govori po svijetu zmijskog legla.

Narod bez povjesti ne može imati ni budućnost a na nama je da odlučimo hoćemo li dopustiti da nam djecu o našoj povijesti opet uče projugoslavenski ili otvoreno četnički orijentirani novinari i isto takvi ili još gori političari.

 

Popaj