Zadnji komentari

Detant u HDZ-u - prilika za razvoj unutarstranačke demokracije

Pin It

Image result for plenković

Druga slabost Andreja Plenkovića koja je dovela do detanta unutar HDZ-a je neshvatljivo inzistiranje na brzom usvajanju Istanbulske konvencije. Na ovoj temi je izgubio potporu mnogo važnijeg organizma od županijskih organizacija – običnog članstva. Mogli smo pratiti kako predsjednik HDZ-a obilazi županijske organizacije HDZ-a i kako ih redom lomi da prihvate Istanbulsku konvenciju

Izvještajni Sabor HDZ-a potvrdio je ono o čemu se u javnosti i unutar HDZ-a već dugo nagađa – Andrej Plenković ima ozbiljnu oporbu unutar stranke. Ta činjenica sama po sebi ne bi bila nikakva spektakularna informacija da kojim slučajem ne živimo u Hrvatskoj gdje oporba šefu i vođi stranke automatski ne znači ili je barem do sada značila, javnu egzekuciju iz političkog i javnog života, a često i sa radnog mjesta.

Sindrom ostracizma i egzekucije političkih neistomišljenika duboko je ukorijenjen u svim našim strankama. Primjerice, SDP je upravo izbacio čitav ešalon protivnika lika i djela Davora Bernardića.

No, Sabor HDZ-a se odvijao, kritičari (Stier, Maletić, Krpina, Kovač...) osuli su punu baražnu paljbu po Plenkoviću, on im je odgovorio i to je to. Je li zaista HDZ evoluirao do te mjere da može podnijeti unutarstranačke frakcije koje će iznositi različite vizije političkog rada stranke?

Treba svakako napomenuti kako Plenković njeguje europski imidž političara i kako pozicijom predsjednika vlade u RH ne namjerava završiti svoju političku karijeru. Stoga mu je važno da ga ne prati glas čovjeka koji se s političkim neistomišljenicima obračunava izbacivanjem iz stranke. Tolerancija, uvažavanje mišljenja, unutarstranači razgovor...to je slika koju Andrej Plenković o sebi pokušava projicirati u javnosti.

Međuti, ovakav proistup unutarstranačkoj opoziciji u direktnoj je korelaciji sa snagom samog predsjednika HDZ-a unutar stranke kojoj je na čelu. Zaista bi bilo interesantno vidjeti bi li se predsjednik HDZ-a ovako odnosio prema političkim protivnicima u svojim redovima da kojim slučajem njegovi zagovornici vladaju vertikalom stranke od općinskih organizacija preko županijskih do predsjedništva stranke. I upravo tu nailazimo na prvu slabost Andreja Plenkovića. Ne samo on već i Jadranka Kosor i Tomislav Karamarko stranku preuzimaju s vrha, a ne kroz strukturu stranke. To je svakako brži i bezbolniji način, ali dugotrajno znači propast svakog predsjednika.

Javna je tajna kako se struktura HDZ-a, na županijskim razinama, nije mnogo promijenila od vremena Ive Sanadera. Isti ljudi koji su dominirali strankom u vrijeme Sanadera i danas odlučuju o sadašnjem i budućem predsjedniku HDZ-a. U županijskim organizacijama je najveća snaga HDZ-a, a svaki predsjednik koji želi na čelo stranke doći „odozgo“ mora se doći pokloniti županijskim šefovima organizacija. I to je tajna opstanka županijskih šefova HDZ-a koji u svakom unutarstranačkom obračunu osluškuju do samog kraja da bi se potom „prešaltali“ izglednom pobjedniku. Nakon svakog unutarstranačkog prevrata oni su opet u prvim redovima i oni ponovno imaju – svoga predsjednika stranke. Tko god sutra bude na čelu HDZ-a, bio to Andrej Plenković ili neki od njegovih izazivača, ukoliko želi voditi politiku stranke, mora raspisati opće izbore unutar stranke i sa svojom listom ići od najmanje organizacije do predsjedništva stranke. Jedino na taj način moguće je razbiti složeni i zamršeni čvor odnosa na županijskim razinama stranke koji se nije mijenjaodesetljećima. To je potrebno uraditi i iz razloga što navedeni županijski karteli ne samo da su postali trn u oku glasača već i običnog članstva HDZ-a koje se teško više identificira sa okoštalim strukturama.

No, dok se to ne dogodi trenutni detant snaga unutar HDZ-a prilika je da se rasprave apsolutno sve devijacije koje godinama tište članstvo HDZ-a. Prilika je to da HDZ zaista zaživi na temeljnim demokratskim osnovama gdje više neće biti važno kojem klanu ili kartelu pripadaš već što znaš i koliko vrijediš u narodu. Davor Ivo Stier ne tako davno promovirao je svoju Novu Paradigmu (baš me zanima gdje je dobio inspiraciju za nju), u toj Paradigmi predviđeni su predizbori za sve funkcije unutar HDZ-a. Da bi se to dogodilo nužno je da zaživi princip jedan čovjek jedan glas za sve nivoe vlasti unutar HDZ-a. Samo sučeljavanje mišljenja oko najvažnijih tema, sudar intelekta a ne sile, može HDZ uvesti u 21. stoljeće.

Druga slabost Andreja Plenkovića koja je dovela do detanta unutar HDZ-a je neshvatljivo inzistiranje na brzom usvajanju Istanbulske konvencije. Na ovoj temi je izgubio potporu mnogo važnijeg organizma od županijskih organizacija – običnog članstva. Mogli smo pratiti kako predsjednik HDZ-a obilazi županijske organizacije HDZ-a i kako ih redom lomi da prihvate Istanbulsku konvenciju, međutim, u zraku je ostao neugodan osjećaj kako najvažniji organ stranke ne dijeli mišljenje predsjednika, a to je obično članstvo i glasači.

Koliko god Andrej Plenković bio na čelu stranke treba se potruditi da ga članstvo i glasači ne pamte samo po usvajanju Istanbulske konvencije već i po dubokoj demokratizaciji stranke. Prvi korak je napravljen demokratskom raspravom na Saboru HDZ-a, sada demokraciju treba spustiti iz Središnjice, preko županijskih, na lokalne razine.

Željko Primorac/HRsvijet