Zadnji komentari

Konačno rješenje Nenada Stazića

Pin It

Bez obzira koliko će Ustavni sud odgoditi ili onemogućiti referendum, jedan veliki cilj već je dostignut – razotkrivena je dogovorna vladavina udbaša i komunjara. Kako suzbiti direktnu demokraciju, kako prirodno referendumsko odlučivanje o najznačajnijim pitanjima svesti na besmisleno referendumsko odlučivanje o marginalnim problemima? Naravno da banda mora mijenjati Ustav RH

"Izgleda da u svibnju 1945. posao nije obavljen temeljito" - napisao je Nenad Stazić, prvak one iste stranke koja predlaže onemogućavanje referenduma za važnija pitanja, što je ismijavanje direktne i svake druge demokracije.

Širenje nacionalne nesnošljivosti dolazi od osoba koje se prezentiraju kao antifašisti i zaštitnici ljudskih prava – ako ne stvore neku incidentnu situaciju, njihova uloga društvenih arbitara postaje nepotrebna. Proklamirana dermokracija to ne može promijeniti jer se realizira kao vlastita suprotnost. Tranzicija je zapravo Hegelova psudomorfoza. Komunistički jednopartijski sistem popunjava višestranački okvir, a protuhrvatska sadržina ostaje. Ove će se godine konačno razotkriti da HDZ i SDP vladaju u okvirima tajne “velike koalicije”. Kao što to naglašava Vinko Vukadin, Hrvat ostaje zarobljenik svog prvog glasovanja, jer ne želi priznati da je već tada postupio krivo. Svatko želi da je dao neki pozitivan doprinos, pa sam sebe nadrogira da je stranka kojoj je neoprezno dao svoj glas spasila zemlju.

Više smo puta čuli žalopojke lažnih antifašista što nisu do kraja proveli genocid nad Hrvatima. Plač vodećeg SDP-ovca Nenada Stazića za tim što 1945. nije provedeno konačno rješenje, izazvao je zaprepaštenje svih dobronamjernih stanovnika Lijepe naše. Šef SDP-ovog kluba zastupnika Arsen Bavk ničim nije pokazao da ga smeta Stazićevo prolijevanje žuči. Naprotiv, na licu “matematičara” Bavka moglo se iščitati zadovoljstvo. Ima taj svoju računicu. Bavk povremeno koristi rječnik Voje Šešelja, pa nam tako udbaše HDZ-a podmeće kao ustaše. Jeste li se ikada zapitali zašto prividnom kroatiziranju HDZ-a pridonose komunjare? Što takvi poput Nenada Stazića misle o tome da se konačno rješenje provede nad njihovim nacijama ili na razini identiteta ili interesne skupine kojoj oni pripadaju? Slijedom takve logike, manjinske zastupnike Srba u Hrvatskom saboru možete jednostavno ukinuti tako da zamolite sve Srbe da napuste Hrvatsku. Tako nam s grbače možete skinuti i mnoge “socijaldemokrate”.

Velika koalicija udbaša i komunjara

Već četvrt stoljeća bezuspješno uvjeravam Hrvate da je tranzicija laž, da u SRH/RH vlada tajna “velika koalicija” udbaša i komunjara, odnosno da su HDZ i SDP dogovorno stvorili privid višepartijskog sustava. Hrvata je nemoguće uvjeriti u bilo što. Morate ga ubijediti!Tranzicija je ostala u okvirima Hegelove psudomorfoze. Prikriveni jednopartijski sistem mijenja svoje pojavne oblike, a protuhrvatska sadržina ostaje. Najave HDZ-a i SDP-a da će pojednostavniti svoju vladavinu kroz otvorenu “veliku koaliciju” može im donijeti probleme, jer se izigrani lijevi i desni glasači mogu u još većem postotku okrenuti Živom zidu i Mostu. Dakle, potvrđuje se istina frankera Bože Ivoševića da i manjkav aktivizam donosi pozitivne promjene. Bez obzira koliko će Ustavni sud odgoditi ili onemogućiti referendum, jedan veliki cilj već je dostignut – razotkrivena je dogovorna vladavina udbaša i komunjara. Kako suzbiti direktnu demokraciju, kako prirodno referendumsko odlučivanje o najznačajnijim pitanjima svesti na besmisleno referendumsko odlučivanje o marginalnim problemima? Naravno da banda mora mijenjati Ustav RH, što se može provesti samo uz dvotrećinsku podršku u Saboru, pa će se tako razotkriti zločinački poduhvat Ivice Račana i Franje Tuđmana iz 1989/90. u smislu opstrukcije tranzicije. Divlji kapitalizam pokazao se gorim od komunizma. Takozvana “Tuđmanova pomirba” zapravo je maska Labradora. Hrvati su zaboravili da je šef Partijske škole Ivica Račan obavio posao 1972. godine, nakon gušenja Hrvatskog proljeća, a general JNA Franjo Tuđman bio je jedan od onih koji su obavili posao iz svibnja 1945. Najveći hrvatski domoljubi smaknuti su 90-ih u okvirima takvog “državotvornog” pokreta. Hrvati su nasjeli na priču da se na hrvatskom državnopravnom prostoru može formirati neka druga država, onako kako su nakon obavljenog posla u svibnju 1945. odvojene “Sovjetska Slovenija” i “Sovjetska BiH”, a kasnije unutar BiH nekakva Republika Srpska. Posao iz svibnja 1945. obavljen je jako temeljito, ali su ubojice morale formirati bilo kavu hrvatsku republiku, na koju se Jugoslavija državnopravno naslanjala. Većina Hrvata drži se svojih predrasuda o samostalnoj srpskoj državi utemeljenoj na Beogradskom pašaluku. U Europi je najstarija hrvatska državnost, Hrvati su najstarija europska nacija, i to je jedini razlog zašto posao iz svibnja 1945. nije obavljen još temeljitije. Posve znakovito, u Zagrebu je samo zapovjednik HOS-a Ante Paradžik smaknut kao četnik.

Drugarsko neuvažavanje drukčijeg i Drugog

Kako spodobe poput Nenada Stazića onemogućiti da uđu u “naš” parlament, gdje godinama prolijevaju svoju žuč i svoje osobne frustracije, moguće i one obiteljske ili tu negdje. Otvoreno obnavljaju komunističku psihozu straha. Šlampavo je obavljen posao iz svibnja 1945. godine, koja još uvijek traje upravo zato da se posao temeljito dovrši. Kako naplatiti ljetovanje nekome tko vam prijeti s konačnim rješenjem? I sve je to jedna ista mišolovka za Hrvate. Naši nas neprijatelji prisiljavaju da stalno brojimo krvna zrnca i tako izazivamo podozrenje svjetske Javnosti. Ne dopuštaju da Lijepa naša bude sanjana oaza uvažavanja drukčijeg i Drugoga. Odnosi stoje još gore: moramo voditi računa o nacionalnosti i vjeroispovijesti članova šire porodice i/ili šire intersne skupine nekog dužnosnika, pa tako zaviriti i u nacionalnu strukturu njegove šire bande, a na kraju nam o glavi radi i nekakav masonski Borg, pretežito popunjen Hrvatima s dugim hrvatskim korijenjem, sve pod sumnjivim opravdanjem da je bolje da nas kradu Hrvati nego Srbi. Kvaka je u tome da to ruši kvalitetu života i za Srbe u Hrvatskoj, ali to mnoge Srbe ne smeta, jer uglavnom imaju negativan odnos prema svemu hrvatskom – svaka krađa slabi Hrvatsku i poništava samu ideju hrvatske države kao socijalne i svake druge pravde.

Od Srba možemo pobjeći samo u budućnost

Zašto volim znanstvenu fantastiku? Pa, u onim inteligentnim pričama nema Hrvata i njihovog suicidnog prosipanja državnopravnih stečevina. Bonus je da u SF-ovima nema niti Srba. Lako za Hrvate, ali da nema Nebeskog naroda, to baš nije priča o prihvatljivoj vasioni, barem na razini obrnute diskriminacije u SRH/RH. Pošaljem prosvjedni hotmail autoru, a on mi daje razumno objašnjenje: Srba nema jer su otišli za Hrvatima! Da Hrvati presele na Mars, Srbi bi krenuli za njima, da ograde svoje. Nekako je šteta da u znanstvenoj fantastici nema Srba. Izostala je velika zabava. Zamislite da se na sve strane teleportiraju kosti Lazara i Rastka. Možete li zamisliti četvrti milenij, kada će čovjek kolonizirati Mars ili Veneru, a Srbi će i dalje s volovskom zapregom okolo vući svete srpske kosti. I vrebati ustaše. Apsolut čeka da se k njemu teleportiraju svi ti izabrani narodi, a oni se grčevito drže plijena na Zemlji. Doći će vrijeme da hrvatske kućanice neće gledati turske sapunice, nego turske SF-filmove, a Srbi će nas svejedno mučiti sa svojim znanstvenim istraživanjima poput onoga kako je Lazar stigao na Kosovo prije nego što se znalo da su Turci tamo. Seljačina uz Moravu nije imao niti konja. Morao se zaputiti mjesec dana ranije! Možda je teleportiran? Dakle, da se vratimo barem u tu SF-budućnost, da padne poneki bonus. Recimo, kako bi veličanstveno izgledala bitka hrvatskih i srpskih međuplanetarnih brodova iznad Beograda? Ode Ada Ciganlija u tri stričke pinine! A osobno sam tamo podigao spomen ploču grupi hrvatskih studenta iz prve Jugoslavije, koji su tamo mučeni obješeni za noge, ostavljeni da tako umru. Bojim se da će Hrvati tek u mileniju Apokalipse dočekati bojno polje u Srbiji. Bolje ikad, nego nikad. Makar i na Sudnji dan za sve nas. Eto, shvatili su Srbi da Kosovo nije njihovo, ali da su tamo Hrvati, tamo bi se vodio rat do istrijebljenja. Napredovali su znanost i tehnologija i u realnom životu, svaka nova podjela rada i nerada donosila je novu formaciju, dok su velike seobe naroda ubrzavale i usporavale civilizacijske procese, a kod nas se u osnovi ništa ne mijenja: Srbi nam dulje od jednog milenija parazitski ostaju za vratom, a njima se danas pridodaju orjunaši, komunjare, osobe iz promućkanih brakova i svi ti pojedinci bez jasnog identiteta na razini nacije, religije, rodne pripadnosti i svega drugog, ne i drukčijeg u civilizacijskom smislu, jer je istovremeno riječ o interesnim skupinama, okrenutim protiv sveukupnog boljitka svih stanovnika Lijepe naše, sve u službi naših neprijatelja u susjedstvu i na svjetskoj razini. Imajući u vidu podjelu rada i nerada, kao i raspodjelu moći i nemoći, nema šanse da zaustavimo snažno pokrenut proces ispražnjavanja Hrvatske od Hrvata. Da se ipak prijavimo za koloniziranje Marsa?

Kako se oteti tom smrtonosnom višemilenijskom zagrljaju srpstva i prilično upitnog agresivnog srpskog kršćanstva, koje zapravo kršćanstvo nije? Prema Srbima moramo zauzeti negativan stav već zbog činjenice da su mnogi Hrvati posrbljeni, pa tako Srbi ne mogu biti nekakva velika kvaliteta. Kuda pobjeći, kuda se skloniti? Jer, ako svi Hrvati odsele u Irsku, za njima će doći i Srbi, ograđivati što je njihovo, i živjeti ugodno kao lovci na hrvatski fašizam u Irskoj. Već smo kao antički fašisti Perzije za vratom imali slobodarsko tursko pleme Srba. Porfirogenetovo spominjanje Turaka u susjedstvu Hrvata razotkriva tajnu srpskog podrijetla. Ne odnosi se na Mađare, nego na Srbe. Hrvati Irana nisu mogli podnijeti nametnički karakter tadašnjih dalekoistočnih turskih antifašista, pa su se u stoljeću sedmom prije Isusa zaputili prema Haranu, koji je bio Njemačka tog vremena. Baš u Isusovo vrijeme pročulo se da Hrvati žive u zaleđu Ugarita i da su prevladali u okolici Damaska, pa su se u strahu da bi ta glasina mogla stići do turskih plemena sklonili u Kaspijski bazen. Kad tamo, Čobani iz Azije čekaju ih već nekoliko stoljeća. Prestravljeni Hrvati pobjegli su u Zakarpaće, a srpski Turci idu za njima. Hrvati se sklone u područje današnjeg Krakova (Hrvat), a Srbi uskoro u susjedstvu podižu svoje logore. Nisu Hrvati prihvatili poziv bizantskog cara Heraklija da potisnu Avare u Dalmaciji i Sclavoniji, kako piše njegov slijednik Porfirogenet, nego su pobjegli na jug, što dalje od Srba. Ali, evo Srba ponovno za Hrvatima, pa su se pastiri “žedni” soli zaletjeli sve do Soluna, koji u svojoj predaji brkaju sa Solinom i Tuzlom, i tako su Srbi počeli svojatati hrvatske zemlje Dalmaciju i Bosnu. Bugarski car Simeon odlučio je natjerati Srbe da žive od motike, a oni se poberu i evo ih na imanjima hrvatskog kralja Tomislava! Mi gladni! Radite nešto! Turski Srbi dočekali su srodne Turke raširenih ruku i postali udarna postrojba turskih prodora u Hrvatsku. Igrom moćnika, dobili smo i cincarskog kralja, kao nekakvu europsku porugu našem antičkom državnopravnom naslijeđu, da bi Srbi kao svoj feudalni leno zacrtali cijeli prostor obje Jugoslavije. I, što na kraju reći, imajući u vidu besramnu iskrenost Nenada Stazića? Pa, ako se Hrvati žele žrtvovati za boljitak barbarske Europe, trebaju odseliti na Antarktik. Dobro, bilo bi suza, bilo zbog odlaska Srba iz Hrvatske ili samo iz Hrvatskog sabora, ali moramo svi učiniti takvu žrtvu i stoički podnijeti odlazak naroda koji nam već nekoliko milenija dobronamjerno radi o glavi. Moj je osobni prijedlog nešto blaži, civiliziran – neka u RH u smislu početnog stanja ostanu samo oni Srbi (i njihove obitelji) koji su bili hrvatski branitelji, i oni koji su na sličan način iskazali lojalnost prema hrvatskoj državi. A ako netko od ostalih Srba, orjunaša, četnika i komunjara izrazi želju da se nastani u hrvatskim zemljama, treba proći provjeru, onakvu kakvu Ameri provode za svoje useljenike – moraju znati na pamet uljepšanu povijest SAD-a i uvjeriti ispitivača da zaista vole tu zemlju. Kako su Srbi bizantski mudrijaši, kako su komunjare i petokolonaši 90-ih bili tihi kao bubice, svi spremni na svako glumatanje, predlažem testiranje pod hipnozom.

Prebjezi i poučak Saucha

Prijedlog novih izbornih pravila ne rješava jedan od osnovnih problema “demokracije” u RH: prebjezi, stranački i koalicijski. Zastupnik dođe na vlast u okvirima jedne stranke i/ili koalicije, a onda sramotno izigra izbornu volju i prelazi u drugu interesnu skupinu. Ivan Sinčić, Ivan Pernar i Branimir Bunjac strahuju od najgoreg – da pod labelom Živog zida u Sabor uvedu infiltrante drugih stranaka, odnosno udbaše i komunjare. Svima je jasno da će Živi zid pobijediti na slijedećim parlamentarnim izborima, ali isto tako znamo da neće formirati parlamentarnu većinu, niti dobiti mandat za sastavljanje nove Vlade RH. Dvije stranke koje trenutno slove kao najveće kupovat će zastupnike Živog zida i njegovih postizbornih koalicijskih partnera. SDP i HDZ već su ubacili svoje infiltrante i u Zid i u Most, kao što je Udba 90-ih popunila sve stranačke opcije u SRH/RH. Možete li zamisliti da će oni koji mrze sve hrvatsko imati obzira prema današnjoj političkoj i drugoj volji hrvatske nacije? Živi zid pokušava pronaći način da stranka carini odlazak prebjega, nakon što takav uđe u Sabor na listi Živog zida ili pripadne koalicije. Onaj pripadnik Živog zida koji u značajnim pitanjima neće podržati vodstvo te stranke, ili će prijeći u neku drugu stranku, bit će novčano penaliziran. Kako? “Onaj tko hoće biti na listi Živog zida morat će potpisati bjanko zadužnicu na milijun-dva kuna, koja će se aktivirati u slučaju odlaska istog iz stranke ili glasovanja protivno uputama stranke.” Najprije bi se naplatila zadužnica, pa tek onda prebjeg može pokrenuti spor o valjanosti te zadužnice i tužiti Živi zid za stjecanje bez osnove. Goran Ćular napominje da je ustavno pravo zastupnika da glasuje kako želi, kao i pravo da ulazi i izlazi iz političkih stranaka. Opet dolazimo do toga da je problem Ustav RH, jer je prilagođen za potrebe naših neprijatelja. HDZ će jednostavno prebjezima nadoknaditi zadužnice, i tako relativno jeftino financirati izbornu pobjedu nakon izgubljenih izbora. Zar nije HDZ postizborno kupio cijelu stranku – HNS? S novcima svih nas! Koliko će koštati Zid i Most, i trebaju li te stranke potpisati zadužnice svima nama?

Jednom budala, uvijek budala

Otuđenog Andreja Plenkovića mrze i ne-Hrvati samo zato što je u određenoj mjeri podrijetlom Hrvat, ali ta činjenica teško dolazi do njegove narcisoidne svijesti. U svega 20 mjeseci na čelu Vlade RH, Andrej Plenković je državu i naciju nepovratno pogurnuo u provaliju, toliko da žalimo što nismo izgubili Domovinski rat – bolje bismo prošli pod otvorenom prevlašću Srba i ne-Hrvata, nego u ovome hibridnom ratu protv Hrvata i Hrvatske, kako ga prepoznaje i sam Plenković, ali ne može pogoditi od kuda to dolazi, da je danas osobno protiv ove zemlje ključni igrač na terenu, da je prodao utakmicu i da aktivno sudjeluje u namještanju rezultata. Današnja Plenkovićeva pljačka kroz lex Agrokor pokazala se većom od one privatizacijske iz 90-ih. “HDZ je veliki Borg” – kaže nam Mate Mijić. Izuzimajući Most, Borg čine sve stranke koje su obnašale vlast.

Plenkovićev nekrolog

Stierov govor na Saboru HDZ-a prenosim skraćeno. Naš problem je “stara paradigma povezanosti političkih, ekonomskih i obavještajnih struktura, koje su onemogućile tranziciju iz dogovorne ekonomije socijalizma u pravu, istinsku, slobodnu tržišnu ekonomiju. Naš današnji najveći problem zove se klijentelizam, odnosno ortački kapitalizam. S borbom protiv populizma borimo se protiv klijentelizma, tako se borimo i protiv elitizma. Dičimo se vjerom naših predaka, mi se nikada ne smijemo sramiti toga što smo kršćani. Upravo nam kršćanske vrijednosti daju orijentaciju i snagu da se opredijelimo za slobodu.”

Tvrtko Dolić/7dnevno