Zadnji komentari

Ustaški logor Jasenovac bio je prvenstveno radna ustanova!

Pin It

Ustaški logor u Jasenovcu (1941.-1945.) bio je kažnjenička radna državna ustanova. Premda je logor imao preventivnu funkciju zatočenja svih državnih protivnika, ni ti zatočenici nisu dovođeni u logor da bi bili ubijeni. Uz bolesti i zrakoplovna bombardiranja, uzroci smrti u Jasenovcu, bili su ustaške odmazde i kazne radi pokušaja bijega, krađe, napada na stražare i radi drugih protudržavnih djelovanja logoraša

Ovu analizu sam napisao ponukan upečatljivim riječima hrvatskog domoljuba, Marijana Rogića, iz njegova publicističkog djela, „Kamo ideš, Hrvatska?“ (Munchen 2014., str. 152): „Znademo, da je put do istine trnovit, da traži puno samopriegora, ali nije nemoguć. Tu su velike potežkoće, koje nije lako svladati. (…) Je li potrebno baciti koplje u zemlju? Nikako! Dalje otkrivati Istinu i ne obazirati se na laži. Jer, laž je problem protivnika, a na nama je boriti se dalje za Istinu. (…) Same njihove – komunističke, antifašističke, partizanske, jugoslavenske – izmišljotine i čiste laži, peru NDH od ljage. (…) Zdrav hrvatski duh je zatrovan; on se mora osloboditi proroka i njihovih proročanstava; preskočiti krizni zid, izkočiti iz bloka zaluđivanja i vratiti se zdravoj misli otaca staroga kova, ako želi obstati. To nije nikakav povratak na prošlost, već, obzirom što se u hrvatskom narodu zbiva, jedini napredak: suočiti se s prošlošću, razraditi je, preraditi i prevladati.“

Budući da sam u tjedniku 7Dnevno nedavno činjenično pisao o brojnim radnim pogonima u Jasenovcu te, između ostalog, o pomilovanjima zatočenika u ustaškim logorima, ne želeći se ponavljati, ovom zgodom donosim nove utemeljene podatke koji se nalaze u istraživačkoj knjizi skupine autora (Vladimir Horvat – Igor Vukić – Stipo Pilić – Blanka Matković) „Jasenovački logori – istraživanja“ (Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, drugo izdanje, Zagreb 2015., str. 268). Činjenice, koje naprijed podastirem, također pobijaju smišljene neistine o masovnim zločinima ustaša u Jasenovcu.

Slobodne aktivnosti i vjerski život logoraša

Od 1942. logorska uprava u Jasenovcu je odlučila organizirati kazališne i glazbene sekcije, za razonodu logoraša poslije rada. Iste godine utemeljen je logorski orkestar, te glazbeno-kazališna sekcija. Glazbeno-scenske prizore logoraši su izvodili u logoru, ali i pred mještanima Jasenovca. Od ožujka 1943. do jeseni 1944., uz kazališne predstave i koncerte, logoraši su imali priliku, u slobodnom vremenu, igrati nogomet i odbojku ili čitati knjige, posuđene u logorskoj knjižnici. U Jasenovcu se odigravalo nogometno prvenstvo logora, a svaka radna skupina nastupala je sa svojom momčadi. Glazbene i kazališne priredbe su održavane u logoru subotom i nedjeljom, te u dane državnih blagdana.

Za dolazak katoličkih svećenika u logor najzaslužniji je bio zagrebački nadbiskup, Alojzije Stepinac. Pavelić je dao dopuštenje za nazočnost logorskog svećenika u Jasenovcu, nakon što mu je Stepinac uputio pismo sa zahtjevom, da se umirućima u logoru omogući ispovijed. Uz logorskoga svećenika, Zvonimira Brekala, kojega je naslijedio, fra Zvonimir Lipovac, u jasenovačkom se logoru, za muslimanske zatočenike, vjerski se skrbio imam Tahir Vojniković.

Međunarodna povjerenstva u Jasenovcu

Prvo međunarodno povjerenstvo iz Zagreba pohodilo je 6. veljače 1942. logor u Jasenovcu. Uz hrvatske i njemačke dužnosnike, sastav povjerenstva su činili: tajnik nadbiskupa Stepinca, Stjepan Lacković, tajnik papinskog poslanstva u Zagrebu, mons. Giuseppe Massucci, predstavnici Hrvatskog crvenog križa, te predstavnici Srpskog crvenog križa iz Beograda. U pratnji međunarodnog povjerenstva u Jasenovcu, uz tuzemne novinare, bili su dopisnici iz Njemačke, Italije, Rumunjske i Mađarske.

Prije dolaska povjerenstva u Jasenovac, u logoru je postavljeno šest novih montažnih baraka, a sagrađeni su blagovaonica, središnja kuhinja i bolnica s ambulantom, te je sređena logorska kartoteka. Kad je povjerenstvo završilo obilazak logora, uslijedila su povoljna izvješća o stanju u logoru. Odmah sutra, 7. veljače 1942., iz ustaškog radnog logora Jasenovac otpušteno je 13 logoraša srpske nacionalnosti, a od proljeća 1942., zatočenici su mogli pisati dopisnice rodbini i od obitelji primati pakete s hranom i lijekovima.

Sredinom srpnja 1944., logore u Jasenovcu i Staroj Gradiški, pohodio je, Julius Schmidlin, predstavnik Međunarodnog odbora Crvenog križa. U izvješću središnjici MOCK-a, poslanom u Švicarsku, zapisao je pretežno povoljne dojmove o redu i čistoći u spavaonicama, o vjerskom i kulturnom životu logoraša, o dobrom stanju u bolnici i logorskim radionicama, o pošiljkama paketa logorašima, s hranom i lijekovima, koji svakodnevno stižu u Jasenovac…

Završno slovo

Problematikom broja žrtava u ustaškom radnom logoru Jasenovac zauzeto se svojedobno bavio kasniji mučenik za hrvatsku slobodu – Bruno Bušić. U zapaženim publicističko-znanstvenim radovima, velikosrpsku mega-mitomaniju glede vulgarno-propagandnog preuveličavanja broja žrtava u Jasenovcu, Bušić je jednostavno pobio upravo komunističkim dokazima o znatno manjem broju žrtava. Naveo je sljedeće dokaze: Anketna komisija je 18. svibnja 1945. je na cijelom području Jasenovca pronašla 55 trupala; Statistički zavod Jugoslavije 1966. je ustanovio 262 žrtve u Jasenovcu i 141 žrtvu u Staroj Gradiški, a Gojko Polovina u rujnu 1943. u svom referatu je govorio o 5505 žrtava.

Slične prosudbe o broju žrtava u Jasenovcu donio je publicist, Mladen Ivezić, u knjizi „Titov Jasenovac“ (Zagreb, 2014.). Na 203. stranici rečene knjige, autor je napisao: „U sabirnom i radnom logoru Jasenovac (dakle svim njegovim radionicama i podlogorima, na radu u šumi i slično) i Staroj Gradiški, život je od svih mogućih uzroka izgubilo, najvjerojatnije, između tisuću i dvije tisuće, eventualno tri tisuće ljudi, a nemoguće da ih je umrlo više od pet tisuća.“

Ustaški logor u Jasenovcu (1941.-1945.) bio je kažnjenička radna državna ustanova. Premda je logor imao preventivnu funkciju zatočenja svih državnih protivnika, ni ti zatočenici nisu dovođeni u logor da bi bili ubijeni. Uz bolesti i zrakoplovna bombardiranja logora, uzroci smrti u Jasenovcu, bili su ustaške odmazde i kazne radi pokušaja bijega, krađe, napada na stražare i radi drugih protudržavnih djelovanja logoraša.

Sva dosadašnja iskapanja, na širem području Jasenovca, nisu uspjela pronaći više od petsto kostura. Daljnja istraživanja na području Jasenovca su obustavljena, jer su tijekom posljednjeg iskapanja istraživači, uz kosti žrtava, pronašli ustaška i domobranska znakovlja, te dukate slavonskih snaša.

Međunarodni odbor Crvenog križa 1944. pohodio je logore Jasenovac i Staru Gradišku te stekao ‘vrlo dobar dojam’ o stanju u tim radnim logorima

Logoraši pri proizvodnji cigle u Jasenovcu

Ivica Karamatić/7dnevno