Zadnji komentari

Uskrsli Sanader i Mesić ante portas; hoćemo li još brže pakirati kofere za zbjeg?

Pin It

Slikovni rezultat za mesić sanader

Istovremeno, u medijima se sve više pojavljuje bivši predsjednik HDZ-a i premijer, nekoć svemoćni dr. Ivo Sanader. U izjavama koje daje, poziva HDZ i SDP u veliku koaliciju, smatrajući kako je to u interesu države koja nije u dobrom stanju. I još svašta nešto, ali ne tako otvoreno kao Mesić. Zanimljivo je da obojica uskrsavaju u isto vrijeme, s kojim danom razlike, kao da su se dogovorili

Bivši predsjednik Stjepan Mesić (dva mandata), upravo je izjavio na televiziji da ''mora razmisliti o tome da se kandidira protiv sadašnje predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović na predstojećim predsjedničkim izborima''. Na pitanje tko bi joj bio dobar protukandidat, Mesić je, ni manje, ni više, ponudio - samoga sebe.

Malo se, doduše, ipak ogradio, zacijelo zbog svoje pozne dobi, onako šeretski, u svom stilu, kazavši i ovo: ''Moram razmisliti bih li se prihvatio toga, ali ne razmišljam o tome baš ozbiljno. No vidio sam jednog premijera koji je izabran s 92 godine u Maleziji".

Djelovanje predsjednice nije baš opširno komentirao, ali je, opet u svojem stilu, ''piknuo'': "Ne bih komentirao njen prvi mandat jer nije završio. Ne znam radi li itko u svijetu ovo, ove turneje. Sistem da se ured izmješta, to je novum u zakonu. Ali to je politička odluka koja se ne sukobljava sa zakonom", kazao je.

Plenković smeta ultrakonzervativcima

No komentirao je ipak i aktualni fajt premijera i predsjednice, ustvrdivši kako se ''referendumom želi ukloniti Plenkovića jer je postao smetnja ultrakonzervativnim snagama. Upravo zato što Ustav točno definira odnose nema ni jednog razloga za ovo prepucavanje do kojih dolazi sad. Više se ovdje radi o osobnim interesima i pozicioniranju. Predsjednica radi na svojoj promociji da bi osvojila drugi mandat".  

Na pitanje je li on lupao šakom o stol, odgovorio je: "Ja se to ne sjećam, nije bilo potrebe. Ja mogu reći da sam sa svim premijerima dobro surađivao. I s Kosor, s Račanom i sa Sanaderom. Svaki od nas smo poštivali što nam Ustav daje, i prava i obveze". Dodao je kako smatra da se predsjednik i dalje treba birati neposredno.

I tako, eto, Mesić ipak nije mirovao u svojoj osobnoj i političkoj mirovini. Unatoč visokoj mirovini i hladovini u koju se povukao, nakon one strašne blamaže sa snimkama iz Australije, ali i iz ratne Hrvatske, na kojima je pjevao ustaške pjesme i zbijao neukusne, degutantne šale na račun ustaškog režima i njegovih žrtava, nije mu Vrag dao mira pa se opet aktivirao. Cijelo ovo vrijeme lijepo putuje svijetom, uglavnom u zemlje Dalekog istoka, katkad odleti do arapskog svijeta, veze su to koje je godinama imao i njegovao pa je tako nastavio hodočastiti i nakon umirovljenja. Za koje sada vidimo da je očito bilo privremeno, jer ne može Stjepan Mesić bez politike, ne može bez javnosti.

Možda mu je neodoljivo i biti eventualni protukandidat Kolindi, s kojom je još u vrijeme svojega predsjednikovanja imao odlične odnose. Onako, tek tako, reda radi, da joj pokuša pomrsiti račune? Tko će znati kada je o Mesiću, uz Vladimira Šeksa, najspretnijem političkom liscu riječ? Bit će ipak da mu je u radnoj mirovini zapravo dosadno, vjeruje da se javna halabuka oko one sramote s hvatanjem u lažima zaboravila i eto njega natrag, gotovo na bijelom konju, kao spasitelj. Pa i njegov dugogodišnji osobni prijatelj, smaknuti libijski diktator Gadafi jahao je na konju i spašavao svoju državu od svih bjelosvjetskih neprijatelja, istovremeno je satravši svojom jezivom vladavinom.

Sirenski zov

Eto, možda ne bi stvarno bilo loše da dobijemo predsjednika koji trenutno ima 83 godine; dakle, sve kada bi se i kandidirao i nekim nebeskim čudom pobijedio, imao bi gotovo 86 godina. U svakom slučaju, manje od onog malezijskog premijera s 92. I to je nešto, u Hrvatskoj je sve moguće, znamo to odavno. Jer, nemamo mi dovoljno mladih, inteligentnih, obrazovanih i svježih lica koja bi mogla preuzeti vođenje ove države, već nam baš trebaju oni koji su milijardu godina u političkim strukturama. Naravno da nemamo tih novih ljudi kada su svi iselili u Irsku, Njemačku, Skandinaviju, ili se upravo pakiraju za put. A nema ih baš zbog uvijek istih političara koji drmaju Hrvatskom gotovo 30 godina, samo se smjenjuju na različitim pozicijama. Ne može od njih nitko doći na red, jer i kada se povuku, oni se vraćaju, ne mogu odoljeti sirenskom zovu politike, njezine moći, beneficija i svega što nosi sa sobom. Zahvaljujući politici koju su vodili, stropoštavši Hrvatsku na europsko dno, mladi bježe iz svoje države, ne vjerujući da u njoj ima budućnosti za njih. Talentirani brišu što dalje, a političari po zanatu stižu opet iz skrivenih zakutaka, misleći valjda da je ovo Sjeverna Koreja, ili Kuba pa im je normalno vladati cijeloga života, nema Boga da dođe drugi.  

I tako se mi vrtimo u čarobnom krugu i propadamo iz godine u godinu, iako će premijer slavodobitno reći da je za njegova mandata Hrvatska ''uspješna priča''. Da, jest; uglavnom uspješna u masovnom zbjegu iz nje. U tom tužnom i upozoravajućem segmentu doista je uspješna. Zna li netko možda u čemu je još? Zna premijer, šteta što mi to ne vidimo i ne vjerujemo. Mora da smo kolektivno slijepi kao Homer.   

Povratnici ante portas

Istovremeno, u medijima se sve više pojavljuje bivši predsjednik HDZ-a i premijer, nekoć svemoćni dr. Ivo Sanader. U izjavama koje daje, poziva HDZ i SDP u veliku koaliciju, smatrajući kako je to u interesu države koja nije u dobrom stanju. I još svašta nešto, ali ne tako otvoreno kao Mesić. Zanimljivo je da obojica uskrsavaju u isto vrijeme, s kojim danom razlike, kao da su se dogovorili. A nisu. Stvarno nisu, zacijelo su samo strašno zabrinuti za milu nam državu pa vjeruju kako bi je oni svojim savjetima mogli opet postaviti na posrnule noge. To što su obojica debelo sudjelovala u njezinom padu na koljena, nećemo, 'ajde, sitničariti.

Slobodni su građani, s legitimnim pravom svojega političkog djelovanja i javnog pojavljivanja, nitko to ne spori. Pa zašto se ne bi vraćali, ovdje je moguće ubijati nedužne ljude i onda godinama ostajati na slobodi, jer nam pravosuđe baš nije na ponos i diku. Moguće je maznuti štošta pa odtutnjati u inozemstvo, ma, sve je ovdje moguće.

Pa kada je već voljom političkih elita i šutnjom građana ova krvavo stvorena država pretvorena u apsurd, zašto se, za Boga miloga, ne bi opet kandidirali uvijek isti ljudi? O moralu nećemo, nije tema ove priče. Moral ionako već odavno ne stanuje u Hrvatskoj.  

Andrea Latinović/direktno.hr