Zadnji komentari

Ministar obrane crne Gore pljunuo u lice Hrvatima: Na krilima Belog orla ‘Jadran’ sve dalje od Hrvatske!?

Pin It

Za Boškovića je šira javnost saznala sredinom 2001. kada je kao predsjednik Savjeta mladih DPS-a i poslanik u Skupštini Crne Gore najavio tužbu protiv lista Dan zbog teksta u kojem se tvrdilo da je bio dobrovoljac na hrvatskom ratištu kao član Srpske narodne obnove i pripadnik paravojnih formacija Beli orlovi. Sudskog procesa, koliko je poznato, nije bilo

Više nema nikakve dileme da crnogorski političari ćud mijenjaju, ali dlaku nikada. Kako Maxportal doznaje iz svojih izvora u vrhu crnogorske politike, ministar obrane CG Predrag Bošković odlučio je promijeniti taktiku kada su u pitanju zahtjevi hrvatskog ministra obrane Damira Krstičevića za povratkom otetog školskog broda „Jadran“.

Nakon što je proteklih mjeseci hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova uložilo znatne napore i poslalo više diplomatskih nota zemljama istočnog Sredozemlja kroz čije teritorijalne vode je „Jadran“ krstario, Bošković je odlučio u buduće sve hrvatske note jednostavno – ignorirati. Ne samo to. Bošković je odlučio sada u cijeli slučaj perfidno uvući Srbiju temeljem sporazuma iz 2006. kojeg su prilikom državnog razdruživanja „dva oka u glavi“ potpisali Boris Tadić i Filip Vujanović.

Tim je sporazumom Crna Gora stavila „Jadran“ na raspolaganje Srbiji za potrebe državnog protokola, odnosno polaganje vijenaca u Plavu grobnicu kod Krfa. Naravno da se kasnije Crnogorci nisu držali dogovora pa su Srbi morali vijence polagati s unajmljenih brodova i brodica. Takav Boškovićev potez za Hrvatsku znači političko kompliciranje slučaja jer sad kad je zagustilo Crnogorci se opet obraćaju – braći Srbima. Ostaje za vidjeti kako će u Beograd reagirati, jer zasigurno pamte crnogorske izdaje kojih nije  manjkalo u zadnjih 20-tak godina kada su u pitanju politički odnosi Srbije i Crne Gore.

“Nekad četnik, danas NATO jurišnik”

Vratimo se malo liku i djelu Predraga Boškovića. Naime, on svojim ponašanjem prema Hrvatskoj potvrđuje da se radi o još jednom iz plejade umivenih i ušminkanih crnogorskih lica kojemu nije za vjerovati. Multipraktik DPS-a Mile Đukanovića crnogorska „Pobjeda“ opisala je nedavno nimalo finim riječima, citiramo: „nekad četnik, danas NATO jurišnik“.

Da nije bilo svesrdne podrške Hrvatske, nikada Crna Gora ne bi ušla  u NATO savez, niti bi se Bošković junačio po svijetu kao NATO ministar. Svesrdna je i bezrezervna podrška Hrvatske na putu Crne Gore i u EU članstvo. Kada se vidi crnogorsko muljanje i kršenje džentlmenskih dogovora oko povratka „Jadrana“, postavlja se pitanje treba li im uopće pružati podršku? Ili, ta podrška treba biti, što bi bilo posve državnički odgovorno, uvjetovana?

U nedavnom intervju za podgoričku „Pobjedu“, objavljen samo dan uoči proslave Dana OS RH (!), Bošković je pljunuo u lice Hrvatskoj.

Bahato je preko stranica „Pobjede“ poručio da „ima dokumente koji potvrđuju da je „jedrenjak „Jadran“ crnogorski i da nema namjeru Hrvatskoj najavljivati krstarenja broda“.

Provokacija bez presedana posebno sada kada se vode pregovori oko povratka broda. Boškovića treba podsjetiti da je prošle godine, u svibnju 2017., u Podgorici između njegovog ministarstva i predstavnika Ministarstva obrane Hrvatske postignut džentlmenski dogovor da nema korištenja jedrenjaka dok se ne postigne dogovor oko statusa broda i njegovog budućeg korištenja. Nedavno je,  na crnogorsku zamolbu zbog tamošnjih lokalnih izbora, odgođena posjeta hrvatskog ministra obrane Krstičevića Podgorici. Međutim, pokazalo se da je to bila čista prevara. Maskirovka.

Krstarenje na Malti

Crnogorci su u zamolbi za prolongiranjem posjeta doslovce prešutjeli da je na dan planiranog dolaska Krstičevića organizirano svečano isplovljavanje „Jadrana“ na višednevno krstarenje prema Malti. Dakle, bilo im je važnije sabotirati prijateljski posjet ministra svog zapadnog susjeda preko kojeg idu u EU, nego se držati dogovora o nekorištenju Jadrana. Srećom, Krstičević zna s kime ima posla.

Bošković za „Pobjedu“ kaže još i ovo: “… dugo da plovi i da bude na ponos ne samo Crnoj Gori već i čitavom regionu“.

Taj Đukanovićev pulen problem povratka broda skida sa sebe proglasivši odjednom ministarstvo koje vodi nenadležnim za to pitanje!? Bošković je pokazao da crnogorski vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada. Razočarani su samo oni naivci koji su povjerovali crnogorskoj maskirovki zvanoj „dobrosusjedski odnosi“.

Podgorica se potpuno „lišo“ izvukla iz agresije na Dubrovnik, Cavtat i Konavle. Pravu odštetu za ubijene Hrvate i popaljene kuće po hrvatskom jugu nikada nisu platili. Crnoj Gori hrvatski političari nikada nisu ispostavili račun za golemu flotu JRM koju su 1991. povukli iz hrvatskih luka u Boku Kotorsku te je kasnije lešinarski rasprodali po svijetu za stotine i stotine milijuna eura. Crna Gora nije ni spomenuta u hrvatskoj tužbi za genocid i zločina protiv hrvatskih građana. Proteklo vrijeme sada nam daje za pravo nedvojbeno konstatirati da je bila kardinalna, strateška pogreška što Crna Gora, uz Srbiju, nije navedena kao agresor.

Kada se razdruživala sa Srbijom, opet je Crnoj Gori pomogla – Hrvatska. Nepoznato je u široj javnosti kako je, primjerice, euro kao valuta fizički ušao u crnogorski platni promet.

Milijarde eura na Ćilipima

„Maxportal“ ekskluzivno razotkriva tu operaciju.  Cijela operacija, naime, odvijala se 2002. godine preko aerodroma u Ćilipima, kada je golemi Airbus „Deutsche Banka“ sletio s nekoliko milijarda eura u svom teretnom prostoru. Goleme svote eura na teretnim paletama ukrcane su u male kamiončiće.

Vozila nisu imala vidljive oznake, neki su imali oznake „Hrvatske pošte“. Za volanima su bili  hrvatski vozači, a osiguranje, također u civilu, pružali su hrvatski policajci. Osim silnog novca u kamionima bili su i sanduci pješačkog naoružanja kako dodatna pomoć Hrvatske za slučaj da zatreba Crnogorcima u najavljenom raskidanju državne zajednice sa Srbima.  Mala karavana sa Ćilipa sretno je u potpunoj diskreciji stigla do Podgorice, a euri u crnogorski platni krvotok.

Dakle, još u vrijeme dok je još bila  u čvrstoj državnoj zajednici sa Srbijom, Hrvatska nije ignorirala vapaj za pomoć i pružila je ruku Crnoj Gori da se izvuče iz „srbijanskog gliba“. Svega 10 godina ranije Crnogorci su činili bestijalne zločine na hrvatskom jugu i bijaše to najveća sramota Crne Gore u cijeloj njezinoj povijesti.

Sada kada vidimo bezobrazan „odjeb“ koji je Bošković lansirao hrvatskim političarima, pitamo se gdje su dokazi i geste dobrosusjedske iskrenosti o kojoj oni iz Podgorice stalno trube? Zar misle da pjesmuljak  „S Lovćena vila kliće-oprosti nam Dubrovniče“ može izbrisati sve pobijene od Dubrovnika do Cavtata i Konavala?

Ranjen kod Vinkovaca?

Više nema dileme. Vrijeme je podvući crtu i nedvosmisleno Crnogorcima poručiti – pokažite djelima da cijenite Hrvatsku i sve ono što su vam njezini građani oprostili. Ako su oprostili. Najmanje što susjedi s juga mogu napraviti je vratiti oteti „Jadran“.

U nastavku sage o povratku Jadrana“ valja vidjeti kako je o junaku ove priče, Boškoviću, pisao crnogorski tjednik „Monitor“  u svibnju 2015. godine: “

„Za Boškovića je šira javnost saznala sredinom 2001. kada je kao predsjednik Savjeta mladih DPS-a i poslanik u Skupštini Crne Gore najavio tužbu protiv lista Dan zbog teksta u kojem se tvrdilo da je bio dobrovoljac na hrvatskom ratištu kao član Srpske narodne obnove i pripadnik paravojnih formacija Beli orlovi. Sudskog procesa, koliko je poznato, nije bilo.

Boškovićevi poznanici tada su se prisjetili da je Bošković bio privržen projektu “svi Srbi u jednoj državi”. To je demonstrirao po Ekonomskom fakultetu u Podgorici noseći upadljivo veliki srebrni prsten s ugravirana četiri ocila“, pisao je „Monitor“ prije samo tri godine. Dodajmo da je dnevni list  “Dan” je objavio da su hrvatski vojnici ranili Boškovića u borbama kod Vinkovaca. Krasan sugovornik u pregovorima za povratak „Jadrana“,…

Krupni kapitalac za Interpolovu tjeralicu 

Ako su navodi crnogorskih medija točni, samo od sebe nameće se sljedeće pitanje: ima li osnove da nadležne institucije RH istraže Boškovićevu participaciju u agresiji na Hrvatsku?

Želi li Bošković Europom putovati u strahu od Interpolove potjernice i izručenja Hrvatskoj? Trenutačno je 49 Crnogoraca u bijegu pred Interpolom, a Bošković bi mogao biti jubilarni 50-ti.  Okrugla brojka za krupnog kapitalca. Hrvatska diplomacija ima alate s kojima može djelovati (ako hoće) i upozoriti sve države na Mediteranu da je „Jadran“ ukradeno plovilo i tako mu spriječiti uplovljavanje u mediteranske luke.

Crnogorci  bi u strahu od izvjesne pljenidbe broda mogli ploviti samo međunarodnim vodama i u širokom luku zaobilaziti inozemne luke. „Jadran“, ukratko, može postati „ukleti Holandez“.

Budimo otvoreni do kraja, ako u slučaju „Jadrana“ hrvatske političare doslovno prevesla pripadnik Belih orlova, onda će to u domaćoj javnosti, ionako premorenoj od hrvatskih vanjskopolitičkih poraza, biti daleko gora blamaža i afera prema kojoj će aferčina sa „Agrokorovim“ mailovima izgledati bezazleno poput ovčice na zelenom proljetnom pašnjaku.

Štono jednom davno reče Petar Petrović Njegoš: „Svak je rođen da po jednom umre, čast i bruka žive dovijeka…“

Marko Marković/foto:gov.me/S.Matić