Zadnji komentari

Eksplicitna hrvatska stvarnost

Pin It

Image result for hdzsdp

Sve su maske pale. Bitno se je dočepati političke stranke, naročito one na poziciji, iako i opzicija nije loša. Oni jedni druge pridržavaju i pomažu im da ostanu i opstanu. Jedni bez drugih ne mogu. Ta prepucavanja u saboru, s brda na brdo su samo dio scenarija pripremljenog za narod,  za obostrani  što dulji  ostanak i opstanak

Današnje presice o demografiji, odnosno o demografskim mjerama, svaka na svom brdu vrlo vjerno, plastično i eksplicitno pokazuju našu  društvenu i političku zbilju.

Ništa tu ne treba dodati, niti oduzeti, e se ni HNS nije trebao u to umiješati, jer je svima jasno o čemu se radi.

Nekako mi dođe žao pojedinih znanstvenika, iz različitih područja koji su gubili vrijeme, nastojeći nešto nužno potrebno i dobro napraviti, usklađujući bitne i važne  odrednice svojih područja, kako bi donijeli smislenu, realnu i za nas moguću strategiju  demografske revitalizacije, odnosno kako bi na znanstvenim temeljima konkretizirali put do rješavanja  gorućih problema s negativnom demografijom iseljavanjem, odljevom mozgova, manjkom radne snage, migracijama, useljavanjem, …i podastrli konkretne mjere u više smjerova za umanjenje te krize, koja prijeti rasplamsavanjem, odumiranjem naroda i nestankom države, u svakom smislu. 

To se nije dogodilo od jučer do danas. To traje godinama. Ne tako davno govorilo se : Neka idu. Neka iskoriste sve mogućnosti koje im se pružaju. To nam je donijelo članstvo u EU. To je dobro,… et cetera.

Ispraznila su se sela, opustjela su polja, u korov su zarasli vinogradi i voćnjaci, zatvorene su mnoge škole, nema dječje graje, nema dječjeg smijeha, ostala je starčad i po koji prkosnik koji baš neće otići iz inata, makar pasao travu. 

Ne pali više niti Šantić, niti Matoš, niti Cesarić. Sunce tuđeg neba grije jače nego naše. Domovina se seli tamo gdje ti je bolje i ljepše, gdje ti se ne gadi biti i životariti i cijeli život  gledati kako manje sposobni od tebe žive  daleko bolje, čak u izobilju i dišu punim plućima, tu i tamo se s prezirom osvrnuvši na one koje  se ubijaju radom i ostaju na dnu, jer nisu naučili lagati, krasti, pretvarati se i živjeti na tuđi račun. Svatko, pogotovo obrazovani, sposobni i pametni mladi ljudi, koji znaju, vide i čuju kako se drugdje živi ne padaju na izborna obećanja i ne slušaju floskule. Oni vjeruju sebi i pravnoj državi, koja cijeni njihovo znanje, koja  njeguje pravnu jednakost, u kojoj još uvijek vrijede temeljne ljudske vrijednosti, koja im pruža velik broj mogućnosti i životnu šansu, kakva se ne odbacuje. 

Nije jednostavno i lako domovinu i sve svoje ostaviti. Međutim, kad spoznaš da je to tvoja domovina samo na papiru, da je tebi maćeha, a drugima majka, onda odlaziš, ne osvrčući se. 

Sve su maske pale. Bitno se je dočepati političke stranke, naročito one na poziciji, iako i opzicija nije loša. Oni jedni druge pridržavaju i pomažu im da ostanu i opstanu. Jedni bez drugih ne mogu. Ta prepucavanja u saboru, s brda na brdo su samo dio scenarija pripremljenog za narod,  za obostrani  što dulji  ostanak i opstanak.

Ipak su pretjerali, naročito predsjednica države i vlada. Umjesto da zajedno s udruženim snagama i sinergetski na istome rade zajedno, oni se nadmeću čije demografske mjere su bolje osmišljene.Tu listu lijepih želja, kako misli HNS, nisu trebali pisati znanstvenici. Tu je dovoljna mašta, koje ne nedostaje u vrhu države, što je vidljivo iz životopisa pojedinih državnika i “državnika”.  S vjetrom u kosi, takvi s lakoćom pišu strategije, koje život znače.

Najbolje od svega je priznanje ministrice Murganić kako oni već puno toga provode o čemu predsjednica priča, ali će svejedno pomno analizirati njene mjere i pokušati se uskladiti s nečim što im se dopadne, ili su o već napravili.

Predsjednica je vrlo pažljivo, uz popratna obrazloženja čitala cijeli elaborat, kako i priči znanstvenoj predstavki. Ministrica Murganić je po običaju govorila, kao navijena. Ne može ona pogriješiti u svom pledoajeu, jer uvijek koristi iste riječi, jednake rečenice i cijelu konstrukciju obrane. Pozitivno je što nije nikoga vrijeđala pri tom, iako se omalovažavajući ton tu i tamo mogao naslutiti.

Zbog ovoga danas, će mnogi mladi otići, je im je dosta predstava. Ništa novo nije rečeno. Nema se tu bog zna što novo niti reći. Sve je već nebrojeno puta, za mnogostruke namjene i namjere rečeno. Žalosno je, pomalo sramotno i nimalo domoljubno i državnički, da se ovaj egzodus koristi za prikupljanje izbornih poena i dokazivanje vjerodostojnosti.

“Mi smo dobili izbore, mi ćemo to odraditi.” To je postala opće poznata i već totalno izlizana mantra, koja više nije niti smiješna.  S kim ćete to odraditi ?  S onima koji kažu da  odrađujete “listu lijepih želja”. Ne baš eksplicite, ali čista logika me na to navodi.

Možda će se netko usuditi reći da oni koji to govore lažu? Čisto sumnjam.  Ruka je ruka, nužno potrebna za izglasavanje u parlamentu, makar ona pripada onome tko stalno plasira alternativne činjenice, na njima gradi svoju karijeru, dobro živi i baš ga briga što tamo, negdje više niti kerovi ne laju. Njegova karavana putuje.

Jest da često, na tom putu, mijenja smjer, ali uvijek se na kraju nađe na dobitnoj strani, s obrazom debljim od džona na vojničkoj cipeli. Ništa zato, neki hodaju vojničkim korakom u štiklama. To daje čvrstoću, opravdava stil, odaje rod, maskulinira spol, izjednjačuje urođene i stečene sposobnosti, daje pravo istrčavanja izvan svojih okvira,  miješanja  u tuđe domene, zaposjedanje  susjednih atara, neprimjereno ponašanje, druženje s opskurnim, problematičnim i sumnjivim likovima, smjenjivanje službenika koji je to otkrio, laganjem, obmanjivanjem, pretvaranjem, besprizornim nametanjem,…prosjek svih naših prosjeka nije bog zna što, ali nismo toliko glupi, bedasti, lobotomirani i zaluđeni, da ne vidimo, ne čujemo, niti ne osjećamo, sa svim funkcionalim osjetilima i pri zdravoj pameti.

Ankica Benček