Zadnji komentari

Premještanje predsjedničina ureda

Pin It

Treba nas biti briga. Ovo je naša zemlja. Biti ćemo onakva zemlja i država kakvu je sami stvorimo. Nismo otok i ne bi bilo dobro kad bi se izolirali. Nije dobro, primjereno i poželjno, da stranci, na bilo koji način upravljaju našom državom direktno ili indirektno. Naša država nije i ne smije biti ičija kolonija, protektorat, konkubinat, harem ili odlagalište smeća

Izmještanja i izmještavanja Predsjedničina ureda po Hrvatskoj, uzduž i poprijeko su određena inovacija i kreativnost.  Stavovi građana oko tih događanja su podijeljeni. Čini mi se kako su prvom planu mnogobrojni, različiti i razni selfiji predsjednice s mnogima zasjenilo sve ostalo, kao i mogućnosti da se  u svakom posjećenom mjestu (sjedištu županije) kritizira aktualna vlada, s općepoznatim i unaprijed očekivanim prigovorima, primjedbama i floskulama. Točno,  jezgrovito  i hrabro je o tome neki dan progovorila ministrica Murganić. Svi znamo kako je lakše kritizirati, nego raditi i biti odgovoran. Dosta nam je tralalakanja i japajakanja.  Dosta nam je spinova PR-ova, izbornih kampanja, pretvaranja, obmanjivanja i obećavanja.

Kako ne bismo nagađali,  kritizirali na temelju osobnih zaključaka, simpatije i antipatije prema predsjednici, bilo bi dobro na konkretnim numeričkim pokazateljima, po određenim kategorijama poslova i djelovanja, pokazati i dokazati, koja i kakva korist je od tih njenih putešestvija i paradiranja s insignijama države, kao i raznih gozbi, darivanja, glumatanja i “akrobacija”. Bilo bi dobro i učinkovito napraviti usporedbu planiranog i realiziranog, naročito glavnog cilja  (ciljeva) tog projekta.

Predsjednica je mnogo puta izašla iz svoje domene i okvira svojih poslova i zadataka, te se stječe dojam kako ona nema dovoljno posla  u “svojim okvirima”. Lijepo je i pohvalno kako predsjednica države brine o svemu, no postoji red, način, protokol, ustav i zakoni, kojih se svi, posebice predsjednica  moraju pridržavati i poštovati ih, kako bi u tome bila uzor svima. 

Mislim, da smo u svom formiranju, u razvoju demokracije, profiliranju društva, realnim potrebama i interesima “zreli” za kompletni parlamentarni izborni sustav i da bi predsjednika (cu) države bilo dobro birati u Parlamentu.

Moj je dojam kako se predsjednika države sve više doživljava kao strano tijelo, odvojeno od društva i života, pogotovo kad se pojedinci na toj funkciji ponašaju isključivo, svemoćno  postavljajući se iznad svih, te  svojim djelovanjem dijele i svađaju   građane, umjesto da ih okupljaju, usustavljavaju mišljenja, budu inegrativni i inkluzivni činitelj, a ne destruktivac, s temeljnom misli i poantom svoje biti: I am first. 

Genijalac nikada ne govori da je genijalac. Pametan čovjek nikada ne govori da je pametan. To jednostavno sukcesivno  proizlazi iz njihova rada, ponašanja, postignuća i “izronjavanja” na površinu, iz prosječnosti i amorfne mase. 

Veličanje i uzdizanje sebe obično čine nekompetentne i necjelovite osobe,  s unutarnjom inferionornosti i vanjskom superiornosti, čije su ambicije veće od mogućnosti, znanja, sposobnosti i umijeća upravljanja bilo čime i bilo kime, a temelje se na vječitoj kompenzaciji, nezadovoljstvu, osjećaju manje vrijednosti, naročito zbog porijekla., nedovoljnog obrazovanja, skromnih sposobnosti, osobne precijenjenosti,  umišljenosti i nemogućnosti realne samoprocjene. To se dobro vidi iz svakodnevnog rada, djelovanja i ponašanja. Simptomačno je  kako  oni koji nisu dovoljno kompetentni i nisu dorasli toj funkciji, svašta izvode kako bi to prikrili, odnosno kako bi ispali pametni, primjerice izlaze iz svojih zadabih okvira, “trče pred rudo”, izmišljaju nove riječi, izraze, sintagme i alegorije, a da pri tom ni sami ne znaju što to znači. Najnovijom umotvorinom koja glasi restrukturacija zabavili su  se ugledni filolozi,  jezičari i znanstvenici za hrvatskijezik. Ne slažu se baš u mišljenima što bi to zapravo trebalo značiti. Ja onako amaterski mislim da je mnogima koji nas pokušavaju educirati, nužno potrebna kognitivna   restrukturacija. No, sve u svoje vrijeme, ovisno o tome je li si li zaslužio povjerenje i drugi mandat.

Malo nas je, ali nas ima. Treba se okrenuti oko sebe, prepoznati one najbolje, izvuči ih na svjetlo dana, pokazati ih, prikazati  i prezentiratih ih njihovim  dosadašnjim radom, postignućima, poduprijeti, osobnošću i osobitošću, te dobro proučiti i analizirati njihov plan i program rada (strategiju i taktiku) na svakoj pojedinoj državničkoj funkciji, kako bi mogli glasati “za”., a ne “protiv”. Od dva zla gotovo uvijek se odlučujemo za manje zlo. Međutim, zlo ostaje zlo, bilo veliko ili malo. Imamo veliko iskustvo s tim i takvim odlukama. Takve su nas odluke dovele u stanje u kojem jesmo. Hrvatska se prazni i nestaje. Uvozimo sve i svašta, a naše njive su zarasle u korov, vrtovi, voćnjaci  i vinogradi u šikarje.

U narodu je nemir, beznađe, bezvoljnost, apatija, depresija, nepovjerenje, bježanje u razne alternative, …i prevladava filozofija: Baš me briga.

Treba nas biti briga. Ovo je naša zemlja. Biti ćemo onakva zemlja i država kakvu je sami stvorimo. Nismo otok i ne bi bilo dobro kad bi se izolirali. Nije dobro, primjereno i poželjno, da stranci, na bilo koji način upravljaju našom državom direktno ili indirektno. Naša država nije i ne smije biti ičija kolonija, protektorat, konkubinat, harem ili odlagalište smeća.

Onome tko dostojno, pravedno, stručno, politički, nacionalno, vjerski, diplomatski, domoljubno i suvereno ne zastupa Hrvatsku i ne brine dovoljno dobro o svim žiteljima Lijepe naše, nema mjesta na čelu države, niti  u  bilo kojem drugom obliku vlasti, na svim razinama.

Ankica Benček 

By the way  - U Ustavu Republike Hrvatske piše: Ured predsjednika Republike smješten je u kompleksu Predsjedničkih dvora u Zagrebu, na Pantovčaku.