Zadnji komentari

Nema demografske obnove!

Pin It

Sve je ideologija, pa je tako i demografija pretvorena u ideologiju?

Bila jednom jedna zemlja, kaže „narativ“, u kojoj „sve bilo je muzika“ Ako se ne varam čak se i pjevala: „Sve bilo je muzika“. Mislim ljubavna.

Svejedno, kad je „sve“ samo jedno „nešto“, makar i „muzika“, ne valja. Pa je zemlja jednostavno - propala. Sad jedan od tada slavnih pjevača, čiji su joj rock-narodnjaci ublažavali bol na samrti, umjesto morfija (nestašice!) zvan „Brega“, uokolo po Europi pjeva jednu marodersku: „Ka-la-šnjikov, ka-la-šnjikov, ra-ta-ta“ itd.

Nakon odlaska Predsjednika Franje Tuđmana u legendu, iz koje mu želim sretan i pobjednički povratak, u Hrvatskoj je zavladala ideologija. Sve postalo je ideologija. A ideologija je jednostavno - laž. „Nadgradnja“, koprena, magla, propaganda, „štampa“, mediji… Tamo u tom prostoru biju se izmišljene bitke, ali sa stvarnim žrtvama, pri čemu je glavni cilj i glavna žrtva ovdje i sada to što mi još neki nazivamo i volimo kao Hrvatsku. Stavio bih ju pod navodnike, kao što to čini medija, koju izjednačavam sa starim pojmom „ideologije“ jer je to smisao prethodne rečenice, nu nemam snage za takvo što.

Kako je sve ideologija, tako je i demografija postala ideologija. Do jučer za nju nitko nije htio ni čuti, ili su ju zaobilazili kao mačci vrelu kašu, a sada su je svi dohvatili - i oni koji se u nju razumiju i oni koji o njoj pojma nemaju. Više trenutno u Hrvatskoj („ovdje“) ima stručnjaka za demografiju nego li za nogomet, sastav reprezentacije, tko što treba u momčadi igrati… Sve je dakle u Hrvatskoj trenutno - demografija. Ostavit ćemo po strani i notornu činjenicu kako „problem“ traje preko stotinu godina, kako iseljavanje i depopulacija skoro kontinuirano teku, potaknuti uglavnom poprilično sličnim uzrocima. Sažet ćemo ih u političko-ekonomske, pri čemu oni djeluju i iznutra i izvana. Ne ću nabrajati ni ratne ni predratne ni poratne valove, čak ni onaj poslije Drugog svjetskog rata, političku emigraciju, bježanje iz Jugoslavije do početka šezdesetih godina prošlog stoljeća, komunističko sustavno uništavanje-raseljavanje sela, zatim „privremeno“ „iznajmljivanje“ radne snage od početka šezdesetih, najviše iz Hrvatske i Hrvata iz BiH, najviše Zapadnoj Njemačkoj. Ne ću spominjati ni val nastao nakon poraza Hrvatskog proljeća (tada i značajnog broj pripadnika tehničke inteligencije) pa čak ni Domovinski rat u kojemu je na početku srpske agresije etnički očišćena četvrtina teritorija, razorenu zemlju nakon pobjede, propast socijalističkog gospodarstva… Ništa od toga.

Preseljavanje (odseljavanje) a ne iseljavanje

Zanima me isključivo ovaj novi veleval iseljavanja nastao nakon ulaska Hrvatske u Euniju i to stoga što se u startu krivo govori „o iseljavanju“. Kamo se dakle, u najvećem broju, „iseljevaju“ Hrvati (državljani)? U Euniju, kaže „priča“, pritom najviše u Njemačku i Irsku. (Usput, sjeća li se još itko kad su nas političari nagovarali za pristup EU-u kako su, uporno navodili uspjeh Irske, pa se to eto „primilo“.) Nažalost potpuno kriva „dijagnoza“, jer uopće se ne radi o „iseljavanju“ već pretežito o preseljavanju unutar jedne države u koju se Hrvatska „iselila“ (preselila?) „doselila“, prvog srpnja 2013. godine. Pustit ćemo sada raspravu je li Eunija doista država, ili je neka sorta paradržavne ali moćne strukture, koja izdaje i famozne „direktive“, kao KI svojedobno, no tržište je jedinstveno, sloboda je kretanja kapitala i svega, a onda i radnika („radne snage“), nameće se i zajednička ideologija te strukture, itd. Najkraće: kad se danas netko iz nekoga hrvatskog sela „iseli“ u Dublin kao da se preselio u Zagreb, recimo, iako i on trpi odlaske (pre-iseljavanje). Tako svoj odlazak izgleda razumiju i novo valni preseljenici (iseljenici) pa odlaze s obiteljima.

Domaći, napisao bih skoro „lokalni“ pritisci za odlazak su, istina, veliki (nezaposlenost, niske plaće, rad na određeno vrijeme, rastjerivačka uloga medija...) ali usisna snaga razvijenih dijelova države Eunije je još važnija i veća. Pokazalo je to i neko istraživanje koje su naručili poslodavci, a koje je pored ostaloga, evidentiralo kako su se odselili većinom zaposleni. Zašto bi kod ovdašnjih poslodavaca, u ovom „rubnom“ dijelu države Eunije primali i dvostruko manju plaću nego nešto sjevernije dvostruko veću. Ako im se pak ne svidi u Irskoj, tu su druge „regije“ te tvorevine, pa u pokret, kao što se, primjerice, Amerikanci sele po Americi za poslom nekoliko puta tijekom radnog i životnog vijeka. Zašto bi se nužno vratili tamo odakle su otišli, odselili se.

Ovaj problem pogodio je većinu novih članica, istočnoeuropskih, do te mjere da neki tvrde kako bi, primjerice, Bugari za tridesetak godina, uz ovakav trend od-seljavanja na teritoriju zvanom „Bugarska“ mogli postati manjina. Svi naš današnji političari, uključivo Predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović i predsjednika Vlade Andreja Plenkovića, skoro svi čelnici aktualne oporbe, osim „zidaša“ kojih tada nije ni bilo, svojedobno su bili gorljivi zagovornici ulaska u Euniju, a sada su se svi dohvatili demografije, demografskog sloma, pa bi ga, svatko na svoj način, rješavali. E ne će tako ići, naime utvrđivati tko zna koju strategiju na prvoj krivoj polaznoj točci, naime tvrdeći kako se radi o „iseljavanju“, a ne o preseljavanju po istoj državi.

Posljedice preseljavanja po teritoriju u toj superdržavi zvan „Hrvatska“ (tih „pet regija“) koji joj je, usput, ustupio suverenitet, sigurno će biti i teži od „iseljavanja“. Ona su se događala pod raznim prisilama (političke, vojne, ekonomske) koje su djelovale uglavnom iznutra, a ova magnetska privlačna sila djeluje uglavnom izvana i plašim se kako se njoj, barem za neko duže vrijeme, ovdašnja politika/ekonomija  nije u stanju suprotstaviti. Zemlja, „teritorij“ kojoj je ne neplanirano ostavljeno da se pretežito bavi turizmom. I tu bih zastao. S „mjericom po mjericu“ svakako nema „demografske obnove“. Jedino što bi, za početak, moglo umirujuće djelovati, više kao sredstvo protiv duševnih bolova i za smirenje, je pokušaj redefiniranja nekog novog domoljublja, ili zajedništva. Ali kako kad su svi protiv sviju, a medija igra ulogu rastjerivača?

Mato Dretvić Filakov - hrvatski-fokus.hr