Zadnji komentari

Rasipanje vode i preskup internet siromašnu Hrvatsku čine zemljom pijanih milijardera

Pin It

Image result for water money

Građani Hrvatske su, eto, dovoljno bogati da plaćaju svojim vodovodima svu onu vodu koja nikad ne stigne do kućnih ili vrtnih slavina. Europske države u prosjeku gube 30 posto vode u svojim sustavima cijevi. Hrvatska gubi 49 posto. Zagreb gubi u cijevima 47 posto vode. U posljednjih osam godina gubitci vode u Hrvatskoj povećani su za 40 posto

Nakon što smo proslavili 27. Dan državnosti i to tako da su sve trgovine u zemlji pa i u ispražnjenom Zagrebu radile, a tiskane novine se otisnule u prodaju unatoč državnom prazniku, zavirila sam u njih kako bih vidjela čime su taj praznik obilježile. Između ostalog, s dvije vijesti koje nisu vijesti već spadaju u kategoriju kroničnih problema na koje se nitko niti ne osvrće. Te dvije 'vijesti' opisuju Hrvatsku kao zemlju pijanih milijardera iako je prema svim parametrima trenutačno zemlja pretežno siromašnih građana.

Nije riječ o bijelom štrajku liječnika niti o većem broju turista nego lani, riječ je o vodi i internetu.

Građani Hrvatske su, eto, dovoljno bogati da plaćaju svojim vodovodima svu onu vodu koja nikad ne stigne do kućnih ili vrtnih slavina. Europske države u prosjeku gube 30 posto vode u svojim sustavima cijevi. Hrvatska gubi 49 posto. Zagreb gubi u cijevima 47 posto vode. U posljednjih osam godina gubitci vode u Hrvatskoj povećani su za 40 posto.

Europska unija je u kampanji da se gubitci svedu na 15 posto. U narednih deset godina Hrvatske vode uložit će u smanivanje gubitaka 1,8 milijardi kuna. Ako se u vodovodnu infrastrukturu bude ulagalo kao u izgradnju autocesta (javni sektor) ili kao u stvaranje Agrokora (privatni sektor), očekuju nas velika uzbuđenja, ali ne nužno i manji gubitci vode, samo vjerojatno njezina još veća cijena. A sad zamislite sve te turiste koji se tuširaju i množite koliko pitke vode u sezoni raspemo i platimo – a da zapravo nikad nismo načelnike i gradonačlenike pitali što će napraviti da to više ne bude tako. Dovoljno smo bogati da plaćamo navodnjavanje trase po kojoj idu vodovodne cijevi, a koja nikome ne treba, međutim presiromašni smo da navodnjavamo poljoprivredne površine kako bi proizvodnja hrane bila stabilnija.

A voda je kao – strateški nacionalni resurs

Brzi se internet u 21. stoljeću može nazvati i vodovodom novog doba. U pravilu, voda bi trebala teći iz slavine u svakoj kući, kao što bi se svaka kuća trebala moći spojiti na stabilan i brz internet koji je cjenovno povoljan zato što je to infrastruktura za razvoj novih modernih biznisa.

Ne ide to tako u Hrvatskoj. Pristup brzom, širokopojansom internetu putem fiksne mreže u Hrvatskoj je među najskupljima u Europi. Baš kao što je nazadna kada je riječ o štednji vode, Hrvatska zaostaje u digitalizaciji, posebno u korištenju brzih mreža nove generacije.

Dovoljno smo bogati da plaćamo skupi internet. I da zatvorimo oči nad činjenicom da nam je liberalizacija tržišta u koju smo se zadnjih deset godina kleli tržišno sasvim propala pa su birkorati u Bruxellesu jednostavno zaključili kako je koncentracija tržišnog udjela jednog operatera vrlo visoka, a da je interes za gradnju komunikacijske infrastrukture u ruralnim djelovima zemlje nedovoljan. Ruralni djelovi zemlje su vam i ona mala mjesta koja naprasno ožive tijekom lipnja, srpnja i kolovoza zbog najezde turista. Koji traže pristup internetu i troše vodu.

I onda se žale što je Hrvatska skupa. Skupa je i zbog cijene vode, jer se plaća i ono što stigne do tuša i ono što ne stigne i zbog cijene interneta. Vodu gubimo zbog nesposobnosti javnog sektora, a visoku cijenu interneta plaćamo zbog nesposobnosti privatnog sektora da odigra konkurentsku utakmicu na tržištu. Kad je riječ o vodi, patimo od javnog monopola, a kad je riječ o internetu - žrtve smo praktično privatnog duopola. I dovoljno smo bogati da sve to šutke plaćamo, baš kao i cijenu benzina, veću nego u Njemačkoj. Dovoljno smo bogati da se veselimo što će Agrokor, ako nagodba prođe, plaćati najmanje osam posto kamata na svoje preostale dugove nakon otpisa i to u vrijeme kad su kamate povijesno niske. Radujemo se što ćemo tu kamatu platiti kroz cijene proizvoda u Konzumu.

Do idućeg Dana državosti... malo je vjerojatno da ćemo gubiti manje vode kroz cijevi kao i da ćemo ozbiljnije napredovati u digitalizaciji. Nažalost, rasipanje nacionalnog resursa i izostanak ozbiljnijeg bavljenja 'vodovodom 21. stoljeća' nisu teme od nacionalnog interesa.

 Dragana Radusinović/direktno.hr