Zadnji komentari

Sramotne izjave izvanrednog povjerenika Fabrisa Peruška

Pin It

Image result for Fabris Peruško

Izvanredni povjerenik demagoški prebacuje odgovornost na Adris grupu, navodeći da će zbog protivljenja ovakvoj nagodbi poskupiti zaduživanje Agrokora i RH, iako je svima nama jasno da će se trend povoljnog zaduživanja nastaviti. Povjerenik upućuje prijetnje Francku da će Agrokor aktivirati regresne mjenice, ako Franck ne potpiše sporazum s bankama.

U nedavnom intervju za Jutarnji list, izvanredni povjerenik u Agrokoru Fabris Peruško izjavio je: “Napominjem da u širem društvenom kontekstu nije dobro da Adris osporava prava vlasnicima obveznica jer će to imati indirektan negativan utjecaj i na cijenu državnih obveznica pa time situacija postaje još apsurdnija”. Nadalje, govoreći o mogućem sudskom sporenju između Adrisa i Agrokora, Peruško navodi kako bi “dugotrajni spor među njima imao negativni utjecaj i na cijenu zaduživanja budućeg Agrokora”.

Širi društveni kontekst

Gornja izjava Fabrisa Peruška nedopustiva je manipulacija, koja Adris grupu prikazuje kao kompaniju koja sa svojim postupcima šteti nacionalnim interesima RH. Prisjetimo se da je nedavno ministarstvo financija nikada povoljnije izdalo državne obveznice u vrijednosti 750 milijuna eura (prinos 2,8 posto), te u doglednoj budućnosti, imajući u vidu i suficit državnog proračuna, takav trend može biti samo manji. Neka izvanredni povjerenik pokaže na temelju koje analize je došao do zaključka da bi osporavanje nagodbe od samo jednog vjerovnika utjecalo na poskupljenje financiranja RH.

Javnost traži nešto drugo, da Izvanredna uprava Agrokora objasni zašto niti nakon 15 mjeseci nije osnovano stalno vjerovničko vijeće i zašto nije dostavila sudu podatke o isplaćenim tražbinama tijekom postupka izvanredne uprave i takve javno objavila. Vidimo da s pozicije moći, očito pod pokroviteljstvom premijera i Vlade RH, izvanredni povjerenik prijeti i ucjenjuje hrvatske poduzetnike, prikazujući ih kao prijetnju nacionalnoj sigurnosti. Na cijenu zaduživanja budućeg Agrokora utječe jedino kriminalni roll up kredit, koji je bez ikakvih razumnih opravdanja zadužio Agrokor za 1,06 milijardi eura i još će kamate  i naknade prelaziti 10 posto godišnje.

Zašto Peruško proziva Adris, kada je svima nama jasno da je dramatično uvećan Agrokorov dug, koji uz ovakvu nagodbu i ovakav postupak izvanredne uprave neće biti održiv. Zar nije legitimno pravo neke kompanije da štiti svoje interese? U kakvom to pravnom uređenju živimo? Adris grupa savjetuje izvanrednog povjerenika da prestane optuživati druge i da odgovori koje su porezne posljedice predloženog modela nagodbe, na državni proračun, s obzirom na to da će vjerovnici stjecati prava u nizozemskoj zakladi radi optimiziranja njihove porezne opterećenosti, odnosno nedvojbeno proizlazi da nakon prijenosa imovine na novi Agrokor, koja je oporeziva PDV-om, neodrživa društva neće moći platiti svoju obvezu PDV-a, te se time oštećuje državni proračun u milijunskim iznosima. Isto tako, što je s ulozima mirovinskih fondova, odnosno sa štednjom hrvatskih građana, koji po predloženom modelu sve gube. Tko štiti interese mirovinskih fondova i umirovljenika tijekom postupka izvanredne uprave?

Tko će odgovarati za stotine milijuna kuna gubitaka u mirovinskim fondovima? Telegramov komentator Goranko Fižulić, jedan je od rijetkih koji kritički propitkuju rad izvanredne uprave od samog početka, postavlja genijalnu tezu po kojoj će hrvatski vjerovnici “starog Agrokora” postati dužnici “novog Agrokora”, osvrćući se na probleme domaćih dobavljača s regresnim mjenicama i prijetnje izvanrednog povjerenika upućene Francku, da ako ne potpišu sporazume s bankama, da će Agrokor koji je u vlasništvu regresnih mjenica, aktivirati iste na naplatu.

Privremeni sabor

Svima je jasno da tehnička vlada ima ovlasti i trajanje ograničene u odnosu na redovnu vladu. Inače se ne bi niti nazvala tehničkom vladom. Kako to obično biva, tehnička vlada je tu da se neki procesi i neke zakonske obveze suspendiraju. Slično tome, u slučaju otuđivanja Agrokora, tehničko ili privremeno vijeće ima svoja ograničenja. Čl. 31. st. 5. lex Agrokora propisuje: “Privremeno vjerovničko vijeće ima ista prava, ovlasti i obveze određene ovim Zakonom za vjerovničko vijeće te preuzima i vrši funkciju vjerovničkog vijeća sve dok vjerovničko vijeće nije uredno osnovano sukladno odredbi članka 30. ovoga Zakona.”

Dakle, lex Agrokor propisuje da vjerovničko vijeće mora biti osnovano. Da nije tako, privremeno vjerovničko vijeće ne bi se tako niti nazvalo, te bi u odredbi umjesto “sve dok” postojalo “ako” ili “ukoliko”. Zamislite da Vlada RH imenuje privremenog predsjednika sabora, da isti imenuje svojih 5 kompića kao privremeni sabor, koji će potrajati do kraja mandata, da ta petorica izglasavaju zakone, pa i dvotrećinski poneku izmjenu Ustava RH, da onda izlaze pred kamere i drsko prezentiraju izabrane saborske zastupnike i cijelu naciju. Privremeno vjerovničko vijeće održalo se do kraja postupka Izvanredne uprave Agrokora upravo zato da bivši i sadašnji izvanredni povjerenik mogu provesti svoju volju ili diktat premijera ili nekog ministra, što smo sve iščitali u provaljenim mailovima bivše potpredsjednice vlade Martine Dalić.

Vjerovničkom vijeću niti traga

Slijedeći Trumpov poučak, Ante Ramljak i kasnije Fabris Peruško napustili su koncept lex Agrokora, isključili vjerovničko vijeće i zajednička vijećanja vjerovnika, strogo za medije formirali nekakvo peteročlano privremeno vjerovničko vijeće, i odlučili se za bilateralno pregovaranje sa svakim vjerovnikom Agrokora. Na razini formacije, to se naziva prikrivena diktatura – ne odlučuje parlament kroz glasovanje, nego diktator objavljuje zakone nakon pojedinačnih pregovora sa svakim zastupnikom, što se kod nas zove telefonska sjednica vlade.

Tako suglasnost izvanrednom povjereniku na tekst roll up nagodbe daje privremeno vjerovničko vijeće, koje zapravo nije tijelo izvanredne uprave (čl. 9. lex Agrokora), koje zapravo glumata stalno vjerovničko vijeće. Ako se netko od privremenih vijećnika pobuni, ispada iz igre. Prijete mu i s formiranjem stalnog vjerovničkog vijeća, koje bi zahvatilo širu lepezu interesa, a ne samo interese njih petero. Kako se dogodilo da Marica Vidaković i Matija Brlošić predstavljaju sve domaće dobavljače? Kraš je imao neznatna potraživanja, pedesetorostruko manja od Adrisovih milijardu kuna potraživanja. Niti nakon 15 mjeseci izvanredni povjerenik nije ispunio svoju zakonsku obvezu uspostave stalnog vjerovničkog vijeća, koje je trebao potvrditi Trgovački sud. Dogodilo se da roll up nagodbu donese tijelo koje to po lex Agrokoru nije. Za što su povjerenik i svi ti konzultanti naplatili stotine milijuna kuna?

EPM otuđivanje

Zašto je predložena roll up nagodba toliko problematična i nezakonita? Roll up nagodba temelji se na posebnoj varijanti Entity Priority Modela (EPM) za naivne Hrvate.

Ona ima dva cilja.

Prvi, sve solventne kompanije (Jamnica, Ledo, Zvijezda, itd.) učiniti bezvrijednim aktiviranjem nezakonitih jamstava, sukladno tome, kapital većinskog dioničara i manjinskih dioničara, tražbine koje su osigurane dionicama, sve to učiniti bezvrijednim.

Drugo, takva jamstva daju prednost namirenja u odnosu na one koji imaju razlučna prava na dionicama (prvoklasni kolateral), jer je izvanredna uprava takve dionice učinila bezvrijednim. Odnosno, u predloženom modelu, bolje prolaze vjerovnici koji imaju veći broj nekavalitetnih jamstava od onih koji imaju manji broj kvalitetnih jamstava. Da se provodi predstečajni ili stečajni postupak, bolje bi se naplatili ovi drugi. Valja naglasiti kako proglašavanje kompanija bezvrijednim nije utvrdio sud, kao u predstečajnom ili stečajnom postupku, nego izvanredna uprava, zajedno s vjerovnicima koje je sama birala. Sberbank prilikom plasiranja kredita nije imao gotovo nikakve kolaterale, ali bolje prolazi u nagodbi. Adris grupa upozorava na pogodovanje roll up kreditorima (Knighthead), odnosno na otkup tražbina obveznica koje su isplaćene u razmjeru 1:1, bez ikakvih otpisa. Po kojoj cijeni, po kojoj pravnoj osnovi, kada?

To je pogodovanje određenom vjerovniku. Nakon što je Agrokor likvidacijski procijenjen na 21 milijardu kuna, uz otpise vjerovnika i gubitke dioničara, Agrokor ide dalje s 1,06 milijardi duga po osnovi roll up kredita s kamatom 8 posto, efektivno 10 posto (u listopadu 2019. do 14 posto), i još 600 milijuna eura treba isplatiti razlučnim vjerovnicima, a stići će i brojni sudski sporovi. Sve uz blagoslov izvanrednog povjerenika i privremenog vjerovničkog vijeća. Izvanredni povjerenik je trebao osporavati jamstva koje su pojedine kompanije dale za dug matice Agrokora, jer su ista dana mimo skupština društava i bez valjane protučinidbe. Tada bi priča bila sasvim drugačija, ali tada glavnu riječ ne bi mogli voditi roll up kreditori niti Sberbank.

Postupak izvanredne uprave Agrokora nije u potpunosti slijedio niti jedan model restrukturiranja, nego je iz svakog od njih proizvoljno uzimao što mu je pasalo, uz potpuno ignoriranje promoviranog lex Agrokora. Takav model daje prednost entitetima u odnosu na dioničare, ali istovremeno ne isključuje dioničare iz procesa restrukturiranja. Dioničari i vjerovnici su imali svako zakonsko pravo u svakom trenutku dobiti pouzdane podatke o stanju korporacije u koju su ulagali.

No niti do dana današnjeg nisu objavljena financijska izvješća za 2017. godinu za pojedinačne Agrokorove kompanije, izvan svake zakonske norme. Prema pisanju Ivice Todorića i njegovog pravnog tima, financijska izvješća za 2017. godinu za grupu Agrokor dd objavljena su na engleskom jeziku! Uprave tih poduzeća nisu proknjižila dana jamstva kao obveze, a na tome se temelji cijela EPM nagodba. Odnosno, po trenutačnom stanju, prije glasanja o nagodbi, ne postoje nikakvi razlozi da se takve kompanije proglase bezvrijednima, kao što je to učinila izvanredna uprava po predloženom EPM modelu. Jamstva nisu aktivirana niti od strane uprava kompanija, niti od strane izvanredne uprave, po kojoj logici bi onda te kompanije mogle biti bezvrijedne? Zašto izvanredna uprava nije dala jasnu uputu upravama pojedinačnih kompanija da proknjiže jamstva kao obveze? Jer onda na sebe preuzimaju odgovornost. Ako bi sud prihvatio ovakav model namirenja, preuzeo bi svaku odgovornost za takve postupke, odnosno RH  bi bila odgovorna za sve moguće štete. No sud nema revidirana izvješća individualnih poduzeća.

Kako će onda potvrditi takvu nagodbu? Po kojim procjenama su se vrednovale kompanije, ako ne postoje revidirana i konsolidirana financijska izvješća istih? S druge strane, roll up kreditori su upravo osigurani tim jamstvima, pa se cijeli model nagodbe upravo i kreirao njima u korist. Domaća elita konstantno želi obezvrijediti uloge manjinskih dioničara. Svima je jasno da su dioničari ulagali u samostalne pravne osobe kao što su Jamnica, Ledo, Zvijezda, i ostale, koje imaju svoje vlasništvo i gdje je Agrokor dd samo jedan od dioničara, a ne u Agrokor dd i Ivicu Todorića.

(Ne)prilika za Trgovački sud

Nedavno sam napomenuo, kako Ustavni sud nije smio dopustiti primjenu ovako nakaradnog lex Agrokora.

Sada je red na Trgovačkom sudu da vidimo kako će se postaviti u odnosu na sve te nezakonitosti. Kako će se sud postaviti prema činjenici da je suglasnost izvanrednom povjereniku na tekst nagodbe dalo tijelo koje to po lex Agrokoru nije? Kako će se postaviti na činjenicu da se u nagodbi različito namiruju vjerovnici istih skupina? Kako će se postaviti na činjenicu da se tijekom postupka izvanredne uprave različito plaćalo vjerovnicima i to po osnovi nejasnih kriterija?

Kako će se postaviti prema sporazumima s određenim vjerovnicima i dioničarima, mimo nagodbe? Sada vidimo da je Trgovački sud zakazao ročište, a bez da je rješenjem utvrdio popis vjerovnika i pravo glasa na istome, na koje bi takvo rješenje vjerovnici imali pravo žalbe. Pravomoćno utvrđeni iznosi priznatih tražbina trenutno ne odgovaraju stvarnom iznosu tražbina vjerovnika, zbog plaćanja tijekom postupka izvanredne uprave.

Vlada RH, kreatori lex Agrokora, glavni mediji, domaća elita, svi se oni hvale kao da je postignuto nešto dobro i u skladu sa svim zakonskim propisima, a zapravo je provedeno otuđivanje Agrokora iz hrvatskih ruku, što je krajnji cilj svake privatizacije. U Adrisu naglašavaju da model nagodbe predviđa da se samo hrvatske kompanije utvrde insolventnima zbog danih jamstava, te da se za njih osnuju takozvane zrcalne kompanije na koje će se prenijeti buduće poslovanje, dok će u kompanijama izvan Hrvatske, koje su davale jednaka jamstva, doći samo do prijenosa vlasništva nad njihovim dionicama sa sadašnjeg Agrokora na novi Agrokor”.

Dakle, ostali dioničari u hrvatskim kompanijama s udjelima vlasništva do 50 posto, uključujući RH i mirovinske fondove, gube svoje udjele u cjelosti i ostaju dioničari u kompanijama kojima su ostali samo dugovi. Dioničari Agrokorovih inozemnih kompanija ne gube svoje udjele. Nagodba poništava vrijednost dionica u Agrokorovim hrvatskim kompanijama, dok će Agrokorove kompanije izvan Hrvatske imati osiguranu vrijednost i likvidnost. Pametnome dosta.

Tvrtko Dolić/7dnevno