Zadnji komentari

Trump u ratu s 'dubokom državom' - Prolazi li Hrvatska od 91′ kroz sličan problem?

Pin It

Zato ne postoji ni jasan smjer države, nacionalne strategije ili barem značajnije reforme – održava se ‘Status Quo’ kojemu je za cilj servisiranje hladnog pogona glomazne države. Izravna posljedica masovno je iseljavanje, a bankrot bi mogao biti konačni cilj

'Deep State' pojam je koji se s vremena na vrijeme vadi iz ladice, no zapravo je riječ o fenomenu koji je oduvijek tu i na jedan način predstavlja 'modus operandi' kontrolora nekog sustava, kao i samoodržavajući segment koji ne dopušta preveliko odstupanje od uvriježenih paradigmi i famoznog 'Statusa Quo'.

Pojam je zasigurno i u domeni ‘teorija zavjere’, no ako shvatimo da je definicija same urote ‘plan dvoje ili više ljudi koji obuhvaća čitavu zajednicu, a dogovara se iza zatvorenih vrata’ – onda ga se definitivno može prikazati i van etikete puke ‘teorije’.

Trump u stvarnoj borbi ili potpunoj paranoji?

‘Duboka država’ nije samo američki proizvod, dapače. On podrazumijeva sve one ljude u sivoj eminenciji, strukture iz bivših režima ili obavještajnog sektora i ‘vječne’ političare, no i mozgove iz ‘think-tank’ organizacija, lobiste i generacijske ‘gremije’ čiji političko-društveni planovi iz sjene utječu na sam sustav, te su bilo kakve promjene iznimno otežane. Termin je korišten kao dokaz da demokratski sustavi u praksi ne promoviraju volju građana, već samo minimalno utječu na utanačene političke pravce. Zanimljivo, skovan je radi ismijavanja i kritike procesa u postkomunističkim zemljama i Turskoj, no vrlo brzo je uhvatio zamaha i u SAD-u gdje ga vodeći politički analitičari godinama koriste kao element svojih analiza ‘nepromjenjivosti američke vanjske politike’ koju mnogi kritiziraju za eksploataciju drugih zemalja i ratne desante pod okriljem ratne industrije. Donald Trump ga je u potpunosti popularizirao tijekom kampanje i prvih mjeseci obnašanja dužnosti – smatrao je kako figure koje stoje iza Obame i Clinton upravljaju svim porama društva, agencijama i smjernicama u diplomaciji, čime je njegov posao znatno otežan, ako ne i onemogućen.

Pojam je u ovom obliku prvi puta u ‘mainstream’ izvorima upotrijebio republikanski kongresmen Mike Lofgren 2014. godine kao ‘hibridnu poveznicu Vladinih elemenata i dijelova financijskih i industrijskih vrhuški, koji upravljaju SAD-om bez odgovornosti i pristanka stečenih formalnim političkim procesima’. Iako konspirativne teorije nisu pretjerano popularne u tamošnjem javnom prostoru, akademski izvori sve češće termin upotrebljavaju kao osnovu razumijevanja same prirode upravljanja složenim sustavima. Domena nacionalne sigurnosti služi kao pokriće obavještajnim strukturama za lakšu implementaciju svojih skrivenih ideja, a etiketa ‘teorije zavjere’ omogućava im nesmetano djelovanje. Trumpov okršaj s ‘kosturima iz ormara’ primjer je da slične teorije za države poput Egipta (vojni puč), revolucije poput Arapskog proljeća i ‘False Flag’ napade nisu za odbaciti, čak ni na najozbiljnijem nivou. Desnica vjeruje u potpuni značaj pojma navodeći riječi zviždača Edwarda Snowdena koji ga smatra ‘stvarnim’ do te mjere da te strukture uvijek ostaju u nekom obliku vlasti, tajnih službi ili savjetničkih funkcija dok predsjednici dolaze i odlaze. Njihova uloga je trajna, bez obzira na funkciju.

U Hrvatskoj ‘Duboka država’ vlada od 91′

Ljevica također nerijetko spominje pojam dok liberalni političari, korporatisti i novinari smatraju kako je riječ o ‘simplifikaciji’ i ‘novom obliku teorija zavjere’, strukturalno drugačijem od klasičnog oblika ‘Novog svjetskog poretka’ ili ‘Vlade u sjeni’. Tako je vojno-industrijski kompleks lobistički slizan s ministarstvom obrane ili državnim tajništvom, farmaceuti sa sebi bliskim organizacijama itd. Iako je njihov utjecaj gotovo nemoguće zanemariti, najutjecajniji analitičari tvrde kako je riječ o ‘legitimnom lobiranju’ i da je njihov utjecaj na agencije ‘prenapuhan’. Navode i kako postoje značajna nepodudaranja u ambicijama različitih struktura ‘Deep State’ instanci i čak i da postoje – bila bi riječ isključivo o različitim interesnim kartelima. Trumpova kampanja nastojala je utvrditi jesu li ratovi u Siriji i Libiji dio šire agende, te hoće li biti potrebno raditi kompromise s tim grupacijama u budućnosti. ‘Umreženi birokratski kanali’ tako danas služe kao ‘unutarnji neprijatelj’, no Trumpovi kritičari navode da je prethodni ‘Deep State’ pretvorio u ‘Shallow State’ (‘Površnu državu’) u kojoj su upravo te strukture ono za što su i stvorene – jedini jamac da jedan ‘despot’ državu ne pretvori u poligon vlastitog ega, interesa i suludih ideja.

Ako je time veo tajnovitosti iza DS-a napokon uklonjen, je li riječ o prijetnji za demokraciju? Definitivno da, no s obzirom na ranije primjere iz antičkih vremena ‘Deep State’ je samo alat, koji može biti pozitivan i negativan, ovisno služi li zaštiti progresivnog puta određene civilizacije ili guranju agendi koje stoje u suprotnosti sa željama javnog mnijenja. Mediji su u tome odigrali značajnu ulogu – istraživački novinari i zviždači koji su pisali o navedenoj temi minorizirani su i gurnuti na margine društva. U Hrvatskoj imamo situaciju koja apsolutno podsjeća na ‘Deep State’. S jedne strane obavještajne i ideološke relikte propalog socijalističkog sustava, s druge strane interesne strukture religijskih instanci. Socijalna država, domoljublje, pravosuđe, novinarstvo… Samo su neke vrijednosti koje su platile danak tim strukturama koje su provodile pretvorbu i privatizaciju, predstečajne nagodbe, ideološku polarizaciju i guranje ‘uspon fašizma/uspon komunizma’ strategije. Zato ne postoji ni jasan smjer države, nacionalne strategije ili barem značajnije reforme – održava se ‘Status Quo’ kojemu je za cilj servisiranje hladnog pogona glomazne države. Izravna posljedica masovno je iseljavanje, a bankrot bi mogao biti konačni cilj.

Ratko Martinović/dnevno.hr