Zadnji komentari

Povijest parlamentarnog nasilja: Od Martovskih ida i kubura u SAD-u do Narodne skupštine i Pernara

Pin It

Image result for pernar izbačen iz sabornice

Dvostruko izbacivanje saborskog zastupnika Ivana Pernara iz Sabora možda nikoga nije iznenadilo, no svakako nije ni nešto što već nije viđeno u globalnoj parlamentarnoj povijesti.Istina, najčešće su ‘meta’ oporbeni političari i rijetko ćete vidjeti nasilje nad vladajućim partijama. Ali nasilja svakako ima pa vrijedi provjeriti u kolikoj mjeri.

Martovske ide, Narodna skupština i Kongres

Najpoznatiji okršaj svakako je atentat na Julija Cezara kojeg su senatori likvidirali tijekom Martovskih ida 44. godine prije Krista usred Senata. Kasije i Brut tako su uklonili diktatora i započeli građanski rat koji je rezultirao padom Republike, usponom Oktavijana Augusta i početkom Rimskog Carstva. Nama je pak najbliži famozni atentat u Narodnoj skupštini totalitarne Kraljevine Jugoslavije gdje je radikal Puniša Račić pucao na zastupnike HSS-a – Stjepana i Pavla Radića, Đuru Basarička, Ivana Granđu i… Ivana Pernara, pretka danas eksponiranog zastupnika. Logično, najviše parlamentarnih okršaja, nasilja i izbacivanja zabilježeno je u državama koje prakticiraju demokraciju – pa su antička Grčka i Rim, kao i SAD zabilježili na desetke ozbiljnih tučnjava i atentata.

John Wilson davne je 1837. do smrti izbo J. J. Anthonyja, a slični incidenti zabilježeni su i u godinama nakon – ponajviše zbog sraza zemljoposjednika, robovlasnika i boraca protiv ropstva. Najčešće su se potezali noževi i kubure, a šakački obračuni izgledali su kao ‘old school’ boksački mečevi. Uvrede časti i ega, diranje u interese i ozbiljne optužbe bivale su otponac. Još jedna od država koje nasilje primjenjuju kao dio opće kulture je Turska – tamo su zabilježene smrti usred zadobivenih udaraca i batina, masovna premlaćivanja, a i teške tjelesne ozljede u ženskim ‘šorama’ do krvi i kosti. Čak se može zaključiti i da je tema obračuna najčešće osobne prirode ili posve banalna, a rijetko kada ozbiljna aktivistička ili politička debata koja je nadmašila svoje granice pristojnosti.

Tučnjave od Ukrajine i Japana do Hrvatske

YouTube je doslovno preplavljen tučnjavama iz ukrajinskog parlamenta gdje su šake i noge legitimno sredstvo obračuna. U Somaliji se kao oruđe koriste i olovke te uredska oprema, na Tajvanu stolice, u Boliviji mikrofoni i čaše s vodom, a ni Japanci nisu imuni na ‘cipelarku’, naročito kad se sumnja u moral, poštenje ili humanizam. U Hrvatskoj je stanje prilično mirno, unatoč medijskim senzacionalističkim naslovima. Poznat je okršaj zastupnika SDS-a iz predratnog razdoblja Radoslava Tanjge koji je netom prije eskalacije sukoba HDZ-ovce i sve koji žele hrvatsku državu prozvao ‘ustašoidima’, pojmom kojeg danas nerijetko ponavljaju brojni mediji. Dobio je kožnom torbom u glavu, a naciljao ga je Ivan Bobetko. 1994. još je jedan srpski manjinac (ovaj puta karataš Dragan Hinić) ušao u sraz, a s krvavim nosom i povrijeđenim egom iz Sabora je ispraćen Drago Krpina.

Legendarni Ljubo Ćesić Rojs 2001. ‘brcnuo’ je IDS-ovca Dinu Debeljuha zbog Mirka Norca. “Da sam ga pošteno odvalio, nikad ne bi ni ustao” opravdao se Rojs. Od tada do danas tučnjave se najčešće viđaju po manje raskošnim prostorijama lokalnih političkih instanci, a često i raskalašene mladeži HDZ-a i SDP-a silu prakticiraju po gradskim objektima i na svekolikom puku. Političari ne posežu sa šakama, ali njihovi sinovi glumeći ‘zlatnu mladež’ s tim nemaju problema pa pune stupce crne kronike. Ivan Pernar je nakon dugo godina višestruko uklanjan iz Sabora, navodno zbog učestalih povreda poslovnika. No daleko vjerojatnije zbog osobnog animoziteta i straha političkih oponenata. Jer se ne sjećamo da su zbog ‘iznimne drskosti’ naglavačke iznosili brojne optuženike poput Ive Sanadera, ministara ili lokalnih moćnika…

Ratko Martinović/dnevno.hr