Zadnji komentari

Liberalci protiv slobode govora

Pin It

Image result for sloboda govora

Liberalni borci za slobodu govora okreću se protiv 1. amandmana i tvrde: ‘Sloboda govora donosi sve veću nepravdu’

The New York Times je u subotu u jednom vrlo iskrenom članku priznao da „liberale uznemiruju prava koja štiti prvi amandman, a koja su ranije gorljivo zagovarali“ otkad su konzervativci shvatili da se i oni mogu pozivati na njih, piše Thomas D. Williams za breitbart.com.

Times navodi izjavu odvjetnika i stručnjaka za prvi amandman, Floyda Abramsa, koji tvrdi da, premda su ljevičari ranije pružali punu podršku zaštiti slobode govora koja je izložena u prvom amandmanu, danas su oni „u najmanju ruku skeptični, a ponekad su i izvan sebe, zbog razine zaštite koju pruža prvi amandman u pravnim postupcima koje pokreću desničari“.

Što se promijenilo u posljednjih nekoliko godina? Mnoge ideje koje trenutno štite prava na slobodu govora kose se s progresivnom ideologijom. U posljednjih 13 godina Američki Vrhovni sud je „daleko više prihvaćao argumente konzervativaca za slobodu govora od argumenata koje su iznosili liberali,“ priopćio je Times.

Louis Michael Seidman, profesor prava iz Georgetowna, ranije je branio slobodu govora, a sada tvrdi da je njegovo prijašnje stajalište bilo pogrešno.

„Kad sam bio mlađi, imao sam standardni liberalni pogled na građanske slobode,“ izjavio je Seidman. „S vremenom sam promijenio svoj stav po tom pitanju. Uvidio sam da je pogrešno smatrati slobodu govora djelotvornim sredstvom za izgradnju pravednijeg društva.“

Catharine A. MacKinnon, profesorica prava na Sveučilištu Michigan, ide korak dalje izjavivši da sloboda govora donosi sve veću nepravdu jer se danas koristi za obranu ideja koje su po njenom mišljenju uznemirujuće.

„Prvi amandman, koji je nekoć bio obrana nemoćnih, tijekom posljednjih sto godina postao je u prvom redu oružje moćnika,“ piše MacKinnon, koja na sveučilištu drži kolegije kao što su „Evolucija zločina na rodnoj osnovi“ i „Ravnopravnost spolova“.

Prvi amandman dio je američkoga Ustava, kasnije prozvanih Povelja o pravima, koji govori da Kongres ne smije donijeti nikakav zakon koji se odnosi na ustanovljavanje religije, ili zabranjivanje njezinog slobodnog prakticiranja; ili uskraćuje slobodu govora ili tiska; ili pravo građana na mirno okupljanje, te da od Vlade traže ispravljanje nepravdi.

I dok su ranije slobodu govora koristili u svoju obranu „radikali, umjetnici i aktivisti, socijalisti i pacifisti, isključeni i obespravljeni,“ požalila se MacKinnon, sloboda govora danas je postala „mač diktatora, rasista i mizoginista, nacista i suprematista, pornografa i korporacija koje kupuju izbore“.

Drugim riječima, ljevičari su spoznali snagu zaštite slobode govora prije desničara. Ironično, većina konzervativaca bi danas spremno obranila čak i djetinjaste uvrede prof. MacKinnon, kojima je pribjegla u nedostatku smislenih argumenata.

Govor ne mora biti inteligentan ili uvjerljiv da bi imao pravo na zaštitu.

Čitajući članak iz New York Timesa, jasno je kao dan da mnogi liberali zapravo nikada nisu ni marili za „slobodu govora“ kao takvu, već su izričito tražili zaštitu progresivnih ideja i ponašanja. Čim su konzervativci počeli zahtijevati jednaka prava na zaštitu svog govora, odjednom se ta ideja više ne čini tako ispravnom.

Naslov članka u New York Timesu glasi „Kako su konzervativci počeli koristiti prvi amandman kao svoje oružje“. Možda bi bolji naslov bio „Što su konzervativci naučili od ljevičara i kako su počeli koristiti njihovo oružje u svoju korist“.

Ili, jednostavnije rečeno, „Sve se vraća, sve se plaća“.

Izvor: narod.hr/breitbart.com