Zadnji komentari

Kolindizam iliti asertivizam

Pin It

Image result for kolinda utakmica rusija

Isto tako mislim, da je njezino nekonvencionalno i neprotokolarno ponašanje, na utakmicama i u svlačionici, posljedica njezine spontanosti, pomalo neukroćene prirode, veselja, sreće i domoljubnog zanosa, bez ikakvog utilitarnog scenarija i primisli kako  to iskoristiti za sebe. Ona je jednostavno takva. Često ide na prvu loptu, ponekad bez nedovoljnog razmišljanja i ikakvih kalkulacija, što tako ne izgleda

“Veliki čovjek postavlja stroge zahtjeve na sebe; mali ih čovjek postavlja drugima.”  ( Konfucije)

Mnogi pravci i strujanja u gotovo svim područjima života i rada, naročito u politici nazvani su po  pojedinim znanstvenicima, filozofima, stručnjacima, ekspertima, ekstremnim političarima (u bilo kojem smislu), duhovnim, vjerskim, crkvenim i svjetovnim vođama, koji su unijeli nešto novo dotad neviđeno, u svoje uže područje djelovanja, bez obzira  je li ta inovacija i kreacija bila, pozitivna, negativna, reakcionarna, revulucionarna, demokratska, autokratska, osvajačka, oslobodilačka, prihvatljiva, odbijana, simpatična, odbojna, konvencionalna,  tradicionalna, diplomatska,  suvremena, protokolarna, anarhična, beskrupulozna, populistička, …  Tako su nastali mnogi –izmi. Pojam stvoren na temelju osnovnih karakteristika, ponašanja i djelovanja pojedine javne  osobe, odmah stvara niz raznih i različitih asocijacija, koje proizlaze iz specifičnih, nekonvencionalnih, nestandardnih, neprotokolarnih, ponekad moralno i zakonski upitnih, prepoznatljivih oblika  po čemu se  dotična osoba ističe, što ju odlikuje i oblikuje javno mnijenje o njoj.

O aktualnoj predsjednici naše države se puno piše i govori, naročito u zadnje vrijeme, jer je očito kako je krenula u predizbornu kampanju za drugi mandat, za što joj je jako dobro došlo Svjetsko nogometno prvenstvo i visoki plasman naše reprezentacije, na tom turniru.

Poznato je da predsjednica Grabar Kitarović voli nogomet i bliski su joj neki ljudi koji se nogometom bave.  U tome nema ništa lošeg. Loše postaje tek onda kad se ta sklonost zloupotrijebi, s bilo koje i s bilo čije strane.

Mislim i iskreno se nadam, da  predsjednica države nije išla u Rusiju i onako zdušno navijala za “naše dečke”, zbog sakupljanja pozitivnih političkih poena i rasta osobnog rejtinga. 

Isto tako mislim, da je njezino nekonvencionalno i neprotokolarno ponašanje, na utakmicama i u svlačionici, posljedica njezine spontanosti, pomalo neukroćene prirode, veselja, sreće i domoljubnog zanosa, bez ikakvog utilitarnog scenarija i primisli kako  to iskoristiti za sebe.

Ona je jednostavno takva. Često ide na prvu loptu, ponekad bez nedovoljnog razmišljanja i ikakvih kalkulacija, što tako ne izgleda. 

Bilo je više takvih zgoda i situacija, doma i vani. Mnogi bi  rekli neprimjerenih  i neprotokolarnih. Možda bi bolje bilo reći do sada neuobičajenih.

Ne bih sad nabrajala što je sve bilo u tom svjetlu i na taj dosad rijetko viđen način, kad je u pitanju osoba na tako visokom državnom položaju.

Smije li se i  može  li se predsjednica jedne  države tako ponašati ? Ne znam, smije li? Pokazala je i dokazala da može, bez obzira, što drugi tome misle, govore i pišu. 

Takvim ponašanjem nije nikome naudila, osim sebi. Neki znalci, posebice iz predsjedničinog okruženja, bivši diplomati kažu da se diplomacija promijenila, a samim time i ponašanje onih koji se time bave, na bilo koji način. Umjesto krutosti, suzdržanosti i ukočenosti, poželjna je umjerena spontanost, otvorenost i osobnost.

Budući da nisam uspjela među poznatim liderima, državnicima ili “državnicima” pronaći ikoga s takvim općenitim i posebnim, spontanim ponašanjem, predložila bih da se takav način i smjer nazove Kolindizam, dosta blizak poznatom smjeru asertivizam, sličan nekim odrednicama istog pojma.

 Pojam asertivnost potječe od engleske reči assertive, što znači uporan, samouvjeren, samosvijestan, samopouzdan. Postoji veliki broj definicija asertivnosti ali ukratko bismo mogli reći da je asertivnost aktivno zauzimanje za sebe i svoja prava, direktno iznošenje stavova i mišljenja, otvorena i nedvosmislena komunikacija ali i poštivanje prava drugih osoba

Lange i Jakubowski  (1976.) definiraju asertivnost kao: “Izražavanje misli, osjećanja i uvjerenja na direktan, iskren (pošten) i socijalno adekvatan način uz uvažavnje drugih“ 

Uvažavanje drugih podrazumijeva poštivanje njihovih mišljenja   kad su drugačija od tvojih, bez ikakvog ponižavanja, diskriminacije i degradacije,  bez osobne težnje  dominaciji i čuvanjem svojeg dostojanstva, u svakoj situaciji. 

Asertivnim načinom komuniciranja mogu se ostvariti  bolji odnosi sa suradnicima.. Asertivnu komunikaciju karakterizira jasno izražavanje vlastitog mišljenja i osjećaja, jasni zahtjevi i očekivanja od sugovornika, ne odustajanje od vlastitih zahtjeva i mišljenja, ali i razumijevanje za sugovornika.

Prema gore navedenim autorima:

“ Asertivni ljudi češće nego drugi dobivaju ono što žele. Poštuju sebe i svoju energiju. Imaju dobru samokontrolu. Uspješno vladaju stresom. Ne boje se iskazati svoje neslaganje. Otvoreni su za nova rešenja. Imaju više poverenja u sebe i druge. Zalažu se za rešavanje konfliktnih situacija. Osećaju se samopouzdano i nastupaju samouvereno.”

Nema li u asertivnosti, onog drugog dijela u kojemu se očituje pozitivan odnos prema drugima, mogao bi iz urođenog ili stečenog  asertivizma prerasti  u populizam, što nije  dobro. Populizam u najvećem dijelu predstavlja ideologiju ili politiku koja ugađa širokim društvenim slojevima, sasvim svejedno s koje strane, lijeve ili desne. Pri čemu je vrlo upitno i bitno što je ustvari taj i takav populizam. Je li populizam prijetnja demokraciji ili populizam  približava vladu narodu, koji po nekim populistima ima nepogrešivu volju i  uvijek je vrlo je moralan.  U svijetu je sve više populista koji tvrde kako oni predstavljaju narod , rade za narod i dio su tog naroda. Vidljivo je, sasvim očito i potpuno  jasno kako su ti pojedinci dio i bitna sastavnica političke elite. Što misliti o njima kad u isto vrijeme tvrde   kako  su elite nemoralne? 

Populizam u posljednje vrijeme cvijeta, na globalnoj, ali i domaćoj političkoj sceni. Međutim, nema šanse da se raširi, implentira i petricifira u našem društvu. Za veći i čvršći populizam su potrebne velike promjene, u svim područjima i sferama gospodarstva, društva i politke. U nas nema nikakvih, a kamoli velikih promjena, stoga nema ni veće platforme za   populizam. U nas populizam čak nije niti stranački, jer suu istoj političkoj stranci, svi međusobno podijeljeni, mrve se i drobe u osobnoj pohlepi, pragmatskoj zajažljivosti, važnosti i egomaniji. Isto tako, ni kod predsjednice države nema neke veće i značajnije promjene. Ona je vjerna samoj sebi i iz te kože ne može. Sve što je napravila, naročito njene “inovacije i kreacije”, su odraz nje same, njenih želja, težnji, osobnosti, osobitosti, sposobnosti, poimanja sebe, shvaćanja svoje uloge i funkcije, samodopadnosti, samodostatnosti, pustih dječjih snova, kolopleta slučajnosti, mogućnosti i odgovornosti.  Dovoljno je toga posebnog, osebujnog i drugačijeg od svih drugih napravila, naročito u ponašanju, tako da bi slobodno i bez većih “povijesnih” analiza, sinteza, osvrta i osporavanja ovo petogodišnje razdoblje u nas, mogli nazvati Kolindizam. 

Ankica   Benček