Zadnji komentari

Mr. Razdjelnik - veliki reformator školstva

Pin It

Idiotske izjave predsjednika HNS-a i ministrice obrazovanja

Nikad ne znaš što se sve krije u pojedinim ljudima, sve dok oni to javno verbalno ne prezentiraju svekolikoj javnosti.

Gospodn Ivan Vrdoljak, lider nekašanje respektabilne Savkine stranke, koja se pod novim vodstvom priklonila HDZ-u i ušla s njima u koaliciju, pod egidom provođenja kurikulne reforme i spašavanja hrvatskog školstva od kaosa i kolapsa, zbog naše djece, budućnosti i prosperita Hrvatske. Zapravo, ušli su u koaliciju s HDZ-om, da se dočepaju vlasti i zadrže svoje ljude na vodećim fumkcijama u velikim, važnim i bitnim tvrtkama u Hrvatskoj, uz po kojeg novog uhljeba iz njihova jata. Sve to nije dovoljno njihovu šefu, koji nije samo ekspert ua razdjelnike topline, koji su kontraproduktivni, nego je i ekspert za kurikularnu reformu, odnosno za promjene u školstvu, od strukturalnih (vertikalnih i horizontalnih), didaktičkih, metodičkih do kadrovskih.

“Zašto profesor povijesti ne bi postao profesor informatike?”, čudi se Vrdoljak. Nakon te ingeniozne izjave ministrica Blaženka Divjak kaže kako će se profesori morati prilagoditi promjenama i promijeniti struku, za potrebe škole, odnosno učenika. To je već malo zabrinjavajuće. U odnosu na Vrdoljaka aktualna ministrica je profesor, “školski” stručnjak (ekspert), te zna kako se postaje profesor određene struke, da je pri tom naglasak na a priori struci i metodici, a ne na pedagoško-psihološkim, sociološkim i ostalim općim znanostima i disciplinama, koje su nužno potrebne u nastavi bilo kojeg predmeta i u obavljanju ostalih poslova nastavnika (profeora i učitelja). U ovim “pretumbacijama” bi se moralo ući u struku, što nije nimalo lako, pogotovo iz povijesti ući u informtiku. Informatika kao nastavni predmet nije ista kao informatika koju svi nastavnici uče na svojem studiju, za potrebe struke i zvanja. Ne vjerujem da povijest studira itko tko je dobar ili odličan u matematici. Što je informatika bez matematike? To Vrdoljak sigurno ne zna i ne zanima ga, kao što ga ne zanima prromašaj njegova megaprojekta “Obvezna ugradnja razdjelnika topline”, pod prijetnjom kazne za onoga tko to ne učini.

Sve strane djeteta treba podjednako razvijati

Slijedom ingenioznih prijedloga i miješanja u sve, sa ciljem napretka države i boljitka građanstva, za očekivati je da jednog dana gore spomenuti reformator kaže kako ginekolog može biti pulmolog, pravnik ekonomist, defektolog fizičar, filolog elektroničar… Pa zašto ne!? Mi smo nacija genijalaca. Imamo puno “Luki Modrića”, rekla je predsjednica države u UN-u. To je indikativno, što god to značilo. Na stručnjacima je da se time zabave, ako smatraju da to bilo gdje i u čemu drži vodu, ili to samopromocija nečeg novog i drugačijeg u diplomaciji. Razlažući svoju teoriju o prekvalifikaciji nastavnika i primjeni pojedinih kurikuluma gospodin Vrdoljak se pita: “Ako moj sin uči za zidara, zar mora učiti povijest”. O tempora, o mores! Kuda mi to idemo? Ispričavam se svim obrtnicima, naročito majstorima, zidarima, tesarima, stolarima, frizerima, pedikerima, mehaničarima, jer su podcijenjeni i povrijeđeni kao osobe. Onemogućuje im se razvoj cjelovite svestrane ličnosti. Naravno da naglasak treba staviti na struku i nauk kod majstora u radionici, ali se nikoga nigdje u XXI. stoljeću ne smije ostaviti bez elementarnih znaja u bitnim nastavnim područjima. Povijest, zemljopis, biologija su nastavni predmeti čiji sadržaji (makar u sažetom obliku) i elementarnom znanju, trebaju svakom čovjeku, kako ne bi bio slijep kod zdravih očiju, kako bi znao od kuda je, kome pripada, gdje se nalazi, od čega se sastoji…

Odavno se  u najrigidnijim državama i pretpotopnim školskim sustavima odustalo od “stvaranja” fah idiota, od najniže do najviše razine. Istraživanja u svijetu su pokazala kako to nije bilo dobro. Kako ti ljudi s krutim usmjerenjem u struku, s velikim zaštitnim naočalima poput paradnih  trkaćih konja, nisu ništa vidjeli osim trasiranu stazu, usko ispred sebe, nisu bili realizirani kao kompletne ličnosti, iako su u struci postizavali maksimume, dobivali svjetska priznanja, pa čak i Nobela. Sve strane djeteta treba razvijati podjednako, s posebnim odnosom i naglaskom na struku koju je dijete prema želji, mogućnostima i potrebi društva odabralo za svoje zanimanje.

Sukladno razmišljanju reformatora Vrdoljaka ja bih predložila, budući  da političara ima previše, a nedostaje bauštelaca, poljoprivrednih radnika, berača mandarina, sakupljača lješnjaka, gonića pasa, čuvara gradilišta…, da gospodin Vrdoljak zorno svima nama pokaže i dokaže, vlastitim primjerom prekvalifikaciju u jedno od navedenih zanimanja. Korist bi bila višestruka. Nitko ni za što ne bi bio zakinut i apsolutno nikakve štete ne bi bilo.

Ankica Benček/hrvatski-fokus.hr