Zadnji komentari

Svi smo glupi, samo je sin KOSovca u pravu

Pin It

Plenković: »HDZ-ov strateški interes je suradnja sa SDSS-om i srpskom zajednicom, jer se politika te stranke temelji na politici prvog predsjednika Republike i HDZ-a dr. Franje Tuđmana. Razumio je on to i još bi trebao bolje razumjeti. A i razumije jer su ga mnogi naši sugrađani pripadnici srpske manjine podržali na izborima za gradonačelnika Vukovara«. Što to znači? Znači da smo svi glupi i ludi i da je samo sin kosovca u pravu

Protekli tjedan protekao je u posjetu predsjednika Vlade i HDZ-a sa svojom svitom Dubrovačko-neretljanskoj županiji. Andrej Plenković poveo je na odmor i zabavu svoje pobočnike da festu sv. Vlaha iskoriste za dobar višednevni provod. Za razliku od toga što posjet hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović stranim državama i hrvatskim županijama dežurni režimski mediji prešućuju i spomenu nikad prije petneste minute, posjet cara Andreja Hrvatska radiotelevizija pretvorila je u vijest dana. "Vijest dana" koja je trajala iz dana u dan. Bilo je neugodno slušati svakodnevni početak vijesti – i na radiju i na televiziji – koje je započinjao: »Nastavlja se posjet premijera Vlade Andreja Plenkovića Dubrovačko-neretvanskoj županiji...«

• Unatoč neviđenoj goebbelsovštini, posjet krajnjem hrvatskom jugu nije baš najbolje sjeo Andreju Plenkoviću i njegovim ulizničkim žbirima. Za to se "pobrinuo" hvarski biskup Petar Palić na misi Feste sv. Vlaha na kojoj je, između ostaloga, ovaj slavni janjevački sin rekao: »Svjesni smo da dolazi vrijeme, već je polako tu, kad i u našim vjerničkim zajednicama vjera nije ili ne će biti sama po sebi razumljiva. Praktični i teorijski ateizam, vjerska indiferentnost, izbjegavanje pripadnosti Crkvi bili su na početku prošloga stoljeća fenomen elita. Danas sve više osjećamo svojevrsnu vjersku nepismenost novih generacija. Zahvatila nas je vjerska bezvoljnost, etiku stavljamo na kocku i riskiramo s njom, a čini se ni da zvona više ne pozivaju na misu. Svjedoci smo da za izrugivanje vjernika i šalu na račun Katoličke Crkve nije danas potrebna nikakva hrabrost, niti odgovornost. Udobnost i konformizam, nedostatak svjedočke spremnosti za Isusa Krista dovela je kršćane u Europi, pa i u Hrvatskoj u situaciju da se moramo sustezati jasno i javno izreći svoje mišljenje i svoje stavove. Za razliku od apostolskih vremena, kad je poganstvo bilo nešto izvan i nasuprot vjerničkim zajednicama, danas nam je sekularizam ušao u kuće, postao djelom našega postojanja. Stoga je došlo vrijeme, kako ga papa Franjo naziva, obraćenja, preobrazbe: one pastoralne i misijske. U našem društvu, na nekada kršćanskom Zapadu nama kršćanima je potrebna Vlahova hrabrost, ustrajnost i beskompromisnost kada se radi o Božjim istinama. Ne želimo naše trgove pretvoriti u Trg sv. Petra, ali želimo jasno i na svakom mjestu moći reći i svojim životom posvjedočiti da pripadamo Isusu Kristu i po svom ponašanju i po svojim djelima postati ‘duša’ ovoga društva u kojemu živimo. Primjer života sv. Vlaha nas poziva i poučava da ne budemo fasadni kršćani, kršćani iz navike, bezbojni kršćani, neutjecajni kršćani, kršćani bez spremnosti svjedočiti za Isusa Krista. Pozvani smo biti kršćani koji će dići glas kad se ugrožava sloboda, dostojanstvo ljudske osobe, solidarnost. Glas nas kršćana u Crkvi i u svijetu mora biti krik, a ne nerazgovijetan žamor. U mučeništvu sv. Vlaha iz ljubavi prema Kristu otkrivamo snagu života nasuprot nemoći smrti, ljepotu zajedništva nasuprot nemiru razdora. Ljepota života je u darivanju, snaga života je u umiranju. Budimo poput sv. Vlaha zaljubljeni u Krista i dopustimo mu da svojim Duhom zahvati naše biće i mijenja nas«. I što mislite, je li se Plenković prepoznao u biskupovoj propovijedi? Dakako da jest. Samo je debelokožac koji će sve progutati samo za zadovolji strane gospodare i sile zla koje uništavaju preostalo zdravo hrvatsko kršćansko tkivo.

• Nije istina da je Hrvat Budimir Lončar, u to vrijeme ministar vanjskih poslova u vladi raspadajuće SFRJ, kriv za embrago na uvoz oružja. Usto, glavnu ulogu u odluci UN-a imao je Tuđman, s kojim se Lončar dogovorio da mu ne treba oružje jer je ionako Hrvatska bila nepriznata, piše Dražen Ciglenečki, novinar riječkoga Novog lista (http://novilist.hr/Komentari/Kolumne/Komentar-Drazena-Cigleneckog/KOMENTAR-DRAZENA-CIGLENECKOG-HDZ-rehabilitira-Budimira-Loncara). I, unatoč toj „istini“ Ciglenečkoga i njemu sličnih, „HDZ i svi čuvari digniteta Domovinskog rata“ i dalje bezočno osuđuju Lončara da je »Hrvatsku '91. osudio na smrt«. A, nije, kaže novinar riječkoga lista. I još dodaje kako nije istina da je Budimir L. »mračni lik jugokomunizma« i »najveća ubojica Hrvatske«, što znači da je Milan Bandić u pravu kada mu dodjeljuje Medalju Grada Zagreba za »izuzetna postignuća i značajan doprinos međunarodnoj suradnji Hrvatske i zemalja članica EU-a«. I nakon ovoga izrečenoga, moramo se – htjeli ili ne htjeli – složiti sa Ciglenečkim koji u nastavku kaže: »Znakovito je, međutim, da baš nitko iz HDZ-a, niti šef stranke u Zagrebu Andrija Mikulić ni premijer Andrej Plenković ili netko drugi iz nacionalnog vodstva, nije dosad kritizirao davanje ovakve počasti dugo omrznutom Lončaru. Iz toga se može jedino izvesti zaključak da u HDZ-u smatraju da je došao trenutak za političku rehabilitaciju jugoslavenskog ministra, koji je na toj dužnosti bio još skoro mjesec dana nakon pada Vukovara, ali time i za reviziju kompletnog razdoblja nastanka samostalne Hrvatske i Domovinskog rata. O tomu je li Lončar doista, kao što to vjeruju u HDZ-u, zaslužio da ga se danas nagrađuje, bit će sigurno oprečnih ocjena i političara i povjesničara. Puno je važnije da HDZ, koji je uvijek inzistirao na monopolu na tumačenje procesa stvaranja Hrvatske, na ovaj način zapravo otvara prostor za početak dobrodošlog propitivanja i ostalih dogmi na kojima počiva službena istina o Domovinskom ratu. Jer, ako Lončar više nije zlotvor zaslužan za embargo UN-a, "zbog kojeg su poginuli mnogi ljudi u Hrvatskoj", nego, po novom, čovjek značajnih postignuća, onda je, što se HDZ-a tiče, sve moguće. Možda će uskoro, za godinu ili dvije, HDZ prihvatiti i činjenicu da je 1991. u Hrvatskoj izbio građanski rat između Hrvata i Srba, kao posljedica sukoba državnih koncepcija na prostoru Jugoslavije«. Zaključuje Ciglenečki. Tužite ga ako se usudite.

• SDSS je strateški interes Plenkovićeve Vlade! Tako kaže Andrej Plenković. Naime, u utorak 15. siječnja 2019., na sjednici saborskog Kluba HDZ-a, odgovarajući na pitanje je li vukovarski gradonačelnik Ivan Penava na sastanku s njim toga dana razumio i to da je HDZ-ov strateški interes suradnja s srpskom zajednicom i SDSS-om, skojevac Plenković, kako ga opravdano oslovljava kolumnist Večernjega lista Milan Ivkošić, rekao je: »HDZ-ov strateški interes je suradnja sa SDSS-om i srpskom zajednicom, jer se politika te stranke temelji na politici prvog predsjednika Republike i HDZ-a dr. Franje Tuđmana. Razumio je on to i još bi trebao bolje razumjeti. A i razumije jer su ga mnogi naši sugrađani pripadnici srpske manjine podržali na izborima za gradonačelnika Vukovara«. Što to znači? Znači da smo svi glupi i ludi i da je samo sin kosovca u pravu.

• Agonija šibenskog brodogradilišta NCP bliži se kraju, pišu hrvatski mediji. Razlog je što mu je vlasnik postao slovenski poduzetnik Dušan Šešok, nekadašnji „republički sekretar za financije“ (od 9. V. 1991. do 14. V. 1992.) u vladi Alojza Peterlea i ministar graditeljstva i industrije u vladi Janeza Drnovšeka (od 14. V. 1992. do 25. I. 1993.). Dušan Šešok rođen je na Dan Republike 29. XI. 1953. i nikad mu nije bilo loše. Inače, prezime Šešok potječe s otoka Raba, i danas ih ima u Banjolu. Vlada Andreja Plenkovića na sjednici održanoj 30. siječnja 2019. donijela je odluku o davanju suglasnosti na prijenos koncesije na pomorskom dobru luke posebne namjene u Šibeniku s dosadašnjeg koncesionara NCP – Remontno brodogradilište Šibenik na novog koncesionara Iskra brodogradilište 1, tvrtku koja je registrirana za gradnju i popravak brodova, sa sjedištem u Šibeniku. Šešok je dosad radio za norveške ribare, a i za Hrvatsku vojsku. »Društvo NCP Remontno brodogradilište Šibenik po novom u vlasništvu je društva Iskra brodogradilište 1, koje je osnovao i većinski je vlasnik društva Iskra Dušan Šešok. I dok se velika hrvatska bradogradilišta Uljanik i 3. maj utapaju u teškoćama, Šešok za budućnost brodogradnje u Šibeniku ne brine«, piše Novica Mihajlović u ljubljanskom Delu (https://www.delo.si/novice/slovenija/dusan-sesok-bo-delal-za-norveske-ribice-in-hrvasko-vojsko-145891.html). Šešok je koncesiju zakupio do 2034. godine.

• Odjednom – preko noći – u Hrvatskoj vladi ističu da je plutajući LNG terminal kod Krka iznimno važan za energetsku neovisnost i sigurnost Hrvatske. Otkuda takva promjena? Od trenutka kada ih je pritisnuo američki veleposlanik Robert Kohorst i izjavio da naš predsjednik Vlade laže kada tvrdi da nije imao pojma o propaloj nabavi izraelskih (izvorno američkih) zrakoplova.

• Prije devet godina mons. Nikola Eterović, tadašnji tajnik biskupske sinode u Vatikanu, u Sinju  je, u vrijeme mukotrpnog procesa ulaska Hrvatske u Europsku uniju rekao: »Molitvom se hrvatski puk mora pripremati za ulazak u EU u kojemu nas ne čeka vojna već duhovna borba radi očuvanja svoga narodnog, kulturnog i vjerskog identiteta«. Bio je više nego - dalekovidan!

• U razgovoru s istomišljenicima jedan me od njih upitao zašto sam napao Ivu Banca, kojega on vrlo rado čita i pogleda. To bi se danas možda moglo reći i za ne tako davnoga čelnika autonomističkoga IDS-a i saborskoga zastupnika Damira Kajina, koji je prije osam i pol godina ovako govorio o tadašnjoj vlasti HDZ-a na čelu Jadranke Kosor: "Ova vlast je gotovo zločinačka, a posljedice će se otklanjati i 10 godina. Hrvatska više opljačkana od 2003. godine do danas, nego u pretvorbi. Krivac broj jedan je bivši premijer Ivo Sanader, ali i oni oko njega nisu ništa manje odgovorni mediji, opozicioni političari, sadašnji kritičari, crkva..." Ovakvih i još većih bisera moglo bi se naći i kod Banca, pa i sada. Bez obzira na njihovu djelomičnu promjenu u nekim javnim nastupima.

• Čelnik ratne vlade u Francuskoj tijekom Drugoga svjetskog rata Philipe Petain osobno je odgovoran za progon Židova, svjedoči dokumentacija koju je u javnosti predstavio poznati povjesničar Serge Krarsfeld. To su veoma važni dokumenti iz 1940. koje je osobno potpisao Petain, pod nazivom »Statut o Židovima«, izjavio je Klarsfeld u Parizu, pritom preciziravši da se radi o uputstvima proganjanja Židova, zabranjivanju rada u javnim službama i školama. Statut o Židovima je dostavljen »Memorijalu holokausta« u Parizu čiji su stručnjaci utvrdili povijesnu autentičnost. Dokument je dostavila osoba koja je inzistirala na anonimnosti, javljaju agencije. Maršal Petain, inače ratni heroj iz Prvoga svjetskog rata, podijelio je Francusku u Drugome svjetskom ratu. On i njegov režim u Vichiju vladali su s juga Francuske, sklopivši pakt s njemačkim okupacijskim trupama, dok je sjeverni dio države bio okupiran i također surađivao s nacistima i Petainom. Petain i vlada u Vichiju su zbog suradnje s nacistima u razdoblju od 1940. do 1944. osuđeni za veleizdaju. Sam Petain je umro 1951. na robiji na otoku Ile d'Yeu u Atlantskom oceanu. Njegovi su ga zastupnici pokušavali braniti na sudu s obrazloženjem da je »činio što je mogao« kako bi olakšao život Židova tijekom rata. No, sasvim suprotno svjedoči novootkrivena povijesna građa koja je, prema Klarsfeldu, »pisani dokaz o osobnom angažiranju Petaina u pogromu Židova«.

• U vrijeme kada je ekonomska havarija 2009. zahvatila Grčku i Španjolsku nobelovac Joseph Stiglitz i jedan od vodećih svjetskih ekonomista izjavio je kako bi spas za euro mogao biti da Njemačka kao najveća europska ekonomija odbaci euro i počne koristiti vlastitu valutu. Izlaskom Njemačke iz sustava jedinstvene europske valute, euru bi znatno pala vrijednost, a time bi se potakao izvoz iz zemalja koje su pod eurom, a proizvodi iz tih zemalja bi i ostalim zemljama bili znatno pristupačniji, rekao je tada Stiglitz, a prenio engleski Daily Mail. Stiglitz je također savjetovao Bruxellesu osnivanje zajedničkoga fonda iz kojeg bi se pomagalo državama koje ulaze u teške financijske probleme. "Bez toga fonda", upozorava je Stiglitz, "Europa ne će imati drugo rješenje osim potpunoga ukidanja eura". Od onda je prošlo deset godina i ništa se nije promijenilo. Euro je ostao. Njemačka je sve bogatija. Južne, kršćanske države – Španjolska, Portugal, Malta, Francuska, Italija, Hrvatska (katoličke) i Grčka (pravoslavna) – su sve siromašnije.

Marijan Majstorović/hrvatski-fokus.hr