Zadnji komentari

I Modro imotsko jezero pocrvenilo

Pin It

Milorad Pupovac svakim danom napreduje. Svima je poznato njegovo zauzimanje za ljudska prava svih ljudi (pod uvjetom da su srpske nacionalnosti). Gotovo da i nema mikrofona kojeg nije iskoristio kako bi podigao glas – da on nije, kamenje bi govorilo. To što još nikada nije branio Hrvate i Albance – ustaše i šiptare, onima koji poznaju njegovo shvaćanje ljudskih prava posve je razumljivo.

Međutim, i to se promijenilo!

Pupovac ne bi bio Pupovac da nije još jednom stao na pravu stranu povijesti. To što su Albanci u svojoj povijesti na poluotoku meda i krvi doživjeli, nije ništa u odnosu na ovo što se dogodilo u Zadru!

E ovo je prelilo čašu – i Pupovac je eksplodirao. Tako je jednim udarcem dao šamarčinu „histeriji“ protiv jadnih Albanaca u Hrvatskoj i velikosrpskoj miloševićevskoj „zaštiti Šiptara“ (što se do sada nije našlo na Pupovčevoj listi prioriteta).

Njegov briljantni um i tankoćutna osjetljivost za pravdu, njegovo zauzimanje za progonjenog i ugnjetenog, došla je do punog izričaja. Prema srpskim „Novostima“ (tom pupoljku demokratskog novinarstva u RH) „prvi čovjek saborskog Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina…, pozvao institucije – od Ministarstva znanosti i obrazovanja do Ministarstva unutarnjih poslova – da poduzmu sve potrebne radnje i to ne samo u eventualnom sankcioniranju odgovornih, nego i sprečavanju da se slične stvari više ne događaju.

 Tako je on u nastojanju da zaštiti ljude u potrebi, o čemu mogu svjedočiti svi stradalnici za agresije na RH (od Iloka i Vukovara do Škabrnje i Dubrovnika), a kao odgovor na sva zla nanesena Albancima, stao na stranu „žigosane“ djevojčice – Albanke. Uostalom, morao je – jer tko bi to učinio u Zadru, u Hrvatskoj…, da to nije učinio uznemireni „prvi čovjek saborskog Odbora za ljudska prava…“?!!

I Modro jezero u Imotskom je pocrvenilo od srama otkada je Pupovac zavapio: Da ne bismo imali smijuriju kao što je bio slučaj u Imotskome gdje se protiv dvojice počinitelja podiže prekršajna prijava zbog uznemiravanja i kršenja javnog reda i mira u birtiji u kojoj su svi uživali jer je jedan strani državljanin podučen da podiže desnicu u zrak na ustaški pozdrav.                                                   

Stari „humanist“ Mao je mala maca u odnosu na Pupovca i njegovu brigu za najmnogoljudniji narod na kugli zemaljskoj (kažu da je onaj „podučeni“ imotski nesretnik bio Kinez).

Tako je Pupovac još jednom pokazao tko stoji na braniku od svake vrste fašizma (i svakog izma) uključujući i onog miloševićizma. Da, on je taj(!), to sada uz sve „slobodoumne“ građane u Hrvatskoj, mogu uzviknuti i „uplašeni i diskriminirani“ Albanci…

Kako je Pupovac zaslužio aureolu „antifašista“?

Prisjetimo se, on se distancirao od onih koji nisu bili dovoljno „antifašistički nastrojeni“ za rata u Hrvatskoj, a okupili su se oko Srpske demokratske stranke

(SDS-a, vidjeti: https://hr.wikipedia.org/wiki/Srpska_demokratska_stranka) koja je kasnije kao zločinačka organizacija „brisana“ iz registra političkih stranaka RH, da bi nakon što je izbrisana i njihova „Republika“ (zločinačka tvorba koju je ta stranka i kreirala) nastavila s radom u Beogradu.

Ožalošćeni brisanjem jednog i drugog (i stranke i njene tvorevine), a osobito činjenicom da su morali živjeti u mrskoj im državi (čiji je krimen bio nedopustiva borba za slobodu vlastitog naroda), dio članstva je nastavio s radom u Beogradu, a oni koji su morali ostati u Hrvatskoj organizirali su Srpsku demokratsku samostalnu stranku

(SDSS- vdjeti: https://hr.wikipedia.org/wiki/Samostalna_demokratska_srpska_stranka)

Povodom nemilog događaja u Zadru, Pupovac kao veliki učitelj demokracije, ljudskih prava i zaštitnik prognanih i ubogih je predložio – „Očito je potrebno imati dodatne elemente obrazovanja kojima bi se svi oni, kao i ukupna javnost naučili da isticanje ustaškog znamenja i ustaških pozdrava nije i ne može biti dopušteno, posebno ne način da se prikazuje ozljeđivanjem tuđeg tijela i potencijalno trajnim obilježavanjem znamenjem tog zločinačkog režima“

Ovom svojom tvrdnjom Pupovac nas je poučio dodatnim elementima obrazovanja.

Prema Pupovcu, sve žrtve koje su imali Albanci u svojoj dugoj povijesti s bratskim srpskim narodom, nisu usporedive sa žrtvom prouzročenom užarenim vrhom upaljača za cigarete (i to u obliku slova U!).

Pupovac je dao primjer kako se postaje antifašist praveći „otklon“ od zločinačkog režima (u njegovom slučaju od SDS-a pod čijim je vodstvom razarana, ubijana i sakaćena Hrvatska).

Naime, on je u svoj svojoj snazi humanizma (i u to ime), toj i takvoj stranci velikodušno dodao još jedno „S“ te tako „SDS“ pretvorio u „SDSS“ (s tri S!). To je bilo sve, i sasvim dovoljno, kako bi „raskrstio“ sa znamenjem tog zločinačkog režima… (otprilike kao da su Nijemci poslije rata, preimenovanjem Hitlerove Nacionalsocijalističke njemačke radničke stranke dodajući joj još jedan atribut, raskrstili s nacizmom…)

Tako je Pupovac manirom alkemičara, uglavnom s istim ljudima, od javne četničke i zločinačke organizacije napravio samostalnu stranku, a on se s licem mentalnog komuniste pretvorio u vodećeg hrvatskog antifašistu (etnobiznismena na polju svih vrsta „ljudskih prava“).

FALLITUR VISUS

kamenjar.com