Zadnji komentari

Tragedija Paradžikokvih oslikava svu surovost današnje Hrvatske

Pin It

Image result for ante paradžik

Desetog veljače jedan mučenik je umirao a drugi se rađao. Danas kada se prisjećamo žrtve komunističkog Titova diktatorskog režima, mučenika i Blaženika Alojzija Stepinca čije su zadnje riječi na izdisaju bile “Bože Neka bude volja Tvoja!" I uistinu je sve volja Božja. 

I uistinu je gospodin pozvao slugu svojega Alojza k sebi, „vjerojatno smatrajući kako je Blaženik svoj posao na zemlji odradio za ono što ga je svevišnji i pripremao kada se rodio“.

Međutim odlaskom mučenika i Blaženika Stepinca Bog nije napustio svoj narod, već mu na današnji dan dariva novog Sokola i iz naroda se rađa Ante Paradžik koji će nakon 48. godina od rođenja i sam postati mučenik.

Oba ova Hrvatska mučenika jedan rođen 10. veljače 1943. a drugi umire 10.veljače 1960 godine, veže ista nit ljubav prema svojoj Domovini i svojemu narodu. I oba dvoje su trpjeli represiju režima na vlasti, bili zatvarani i na koncu i umoreni.

Iako je prošlo 28. godina od smrtonosnog atentata na Antu Paradžika, hrvatska historiografija prešućuje ulogu koju je Paradžik odigrao u događajima iz 1971. i 1991. godine. To je jedna od najprogonjenijih osoba nakon Karađorđeva 1971. godine. Ukupno je Paradžik proveo u zatvoru tri godine, šest mjeseci i osam dana, a bez putovnice bio je punih 19 godina. 

Neki su željeli da bježi, da se na taj način spasim, ali to je Paradžik kategorički odbio, tim više što sam bio predsjednik SSH. Bio bi to po njemu znak krivnje i kukavičluka. Nije želio nikuda odlaziti iz Hrvatske. 

Paradžik se na suđenju branio šutnjom a u završnoj riječi rekao je da “optužnicu smatra montiranom” i da je “zbog toga odbacuje”. Suđenje je nazvao “procesom” koji ga “pogađa i ponizuje”…Početkom listopada 1972. izrečene su presude. Paradžik je osuđen na tri godine zatvora i dvije godine zabrane javnog djelovanja. Zatvorsku je kaznu u cijelosti odslužio u Lepoglavi. Godinu dana kasnije, 6. prosinca 1976. po treći je put uhićen i osuđen na 60 dana zatvora zbog toga što je na svojim pozivnicama za vjenčanje sa Jozefinom Oberan imao hrvatsku trobojnicu bez socijalističkih oznaka.

Usprkos teškom teretu pritiska vlasti, Paradžik je 1978. diplomirao pravo na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je apsolvirao na trećem stupnju iz područja obiteljskog prava. 

Za vrijeme Hrvatskog proljeća kao predsjednik SSH Paradžik je u svojim nastupima težio za što većom samostalnošću Hrvatske u Jugoslaviji. Možda je i to bio jedan od razloga zašto je toliko bio proganjan. 

Paradžikovi politički govori bili su čvrsti i upečatljivi, međutim nije pozivao na progone i zatiranja, nije dopuštao zlostavljanja i kršenja prava čovjeka i naroda. Paradžik je ubijen 11 dana nakon što je zajedno s Dobroslavom Paragom na skupu HSP-a u Zagrebu na Trgu bana Josipa Jelačića javnosti prvi put predstavljen HOS, stranačke dragovoljačke postrojbe koje su pravaši sami organizirali u vrijeme dok Hrvatska vojska još nije bila posve formirana. Svojim djelovanjem HSP je okarakterizirana kao opasna za državni poredak i kao velika konkurencija vladajućem HDZ-u. HSP je pod Paraginim i Paradžikovim vodstvom bila najžešći kritičar politike Tuđmana i HDZ-a. Na takvo djelovanje HSP-a, vladajući režim odgovorio je represijom, a Paradžik je bio prva žrtva koja je označila početak slamanja HSP-a. Formalno, za ubojstvo Paradžika krivci su osuđeni na zatvorske kazne, međutim kazne nisu izdržali u cijelosti što im je svojim pomilovanjem omogućio prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman i ubrzo nakon toga svi su vraćeni natrag na posao u policiji. 

Prema Josipu Jurčeviću radilo se o tipičnom primjeru politički motiviranog ubojstva jer je Paradžik bio praćena osoba, ubijen je u “sačekuši”, poznat je identitet atentatora, međutim “kreatori i nalogodavci su ostali sakriveni” (Jurčević, 2013: 252-264). S druge strane, Dragutin Lalović u svojoj analizi procesa konstitucije hrvatske države eksplicitno navodi da je “HDZ ubio Paradžika” (Lalović, 2001: 19). U svakom slučaju ubojstvo Paradžika bio je veliki udarac za HSP.

Međutim tu tragediji Paradžikovih nije kraj 2014. godine, samoubojstvo je počinio sin pok. Ante Paradžika, Mislav Paradžik. Mislav Paradžik, tragično je preminuo na sam dan Božića iste godine.. Neslužbena informacija glasi da je počinio samoubojstvo u pet sati ujutro, skokom kroz prozor zgrade u kojoj je živio. Mislav je bio i nezaposlen iako je bio diplomirani pravnik i sin poznatog borca za Hrvatsku. Ante Paradžik je bio u braku sa suprugom Jozefinom imao troje djece, sina Mislava i kćeri Veroniku i Katarinu. Dimenzija tragedije Paradžikovih zaslužuju u najmanju ruku pažnju hrvatske javnosti i pažnju kulturne i političke javnosti. Druge zemlje koje drže do svojih junaka i mučenika bi već odavno imale knjigu ili kazališnu predstavu o tragediji ove mučeničke hrvatske obitelji.

I na kraju sveti cilj pravaštva ostvaren je, stvorena je nezavisna nacionalna država, a Paradžik je kao suvremeni pravaš to i dočekao. Neosporne su i Paradžikove zasluge za stvaranje i obranu države kroz organiziranje HOS-a, a njegova djelatnost od 1971. jasno mu daje za pravo na mjesto među osobama koje su obilježile suvremenu hrvatsku političku povijest. 

Stoga ih se s pravom valja Hrvatski narod prisjećati i njihove žrtve sjećati i ne zaboraviti. 

S nama ste hrvatski mučenici!

Damir Jakeljić