Zadnji komentari

U čemu je razlika između izjave Antonia Tajania o "talijanskoj Istri i Dalmaciji" i Šešeljevih izjava o "srpskom Dubrovniku"?

Pin It

Predsjednik Europskog parlamenta Antonio Tajani održao je govor na obilježavanju Dana sjećanja u talijanskoj Basovizzi. Govoreći na komemoraciji za žrtve komunističke diktature, Tajani je kazao da ne smiju dopustiti da se u Venezueli, u kojoj žive mnogi Talijani, ponovi diktatura poput one u Trstu. Na kraju je Tajani poručio: "Živjela talijanska Istra, živjela talijanska Dalmacija".

“Antonio Tajani je naš kandidat za predsjednika Europskog parlamenta. Riječ je o mom prijatelju, bivšem povjereniku, čovjeku koji je bio čak i u našoj kampanji za izbore za Sabor. Zaželio sam mu puno uspjeha i čestitao mu. Drago mi je da smo podržali pobjedničkog kandidata.”, govorio je predsjednik Vlade RH Andrej Plenković o Tajaniju u prosincu 2016. uoči izbora za predsjednika Europskog parlamenta.

To su, dakle, naši europejci-pučani! Pripadnik jedne političke obitelji svojata dijelove zemlje drugog pripadnika iste (političke) obitelji. Vladajući stalno mantraju o "europskim vrijednostima", no do ovog ispada predsjednika EU parlamenta nikomu baš nije bilo jasno koje su to "europske vrijednosti". Eto ih – veliki ugnjetavaju male ni ne skrivajući teritorijalne pretenzije. Kao što ne zna birati ministre, Plenky očito ne zna birati ni prijatelje.

Ako se prisjetimo fašističko-četničkoga saveza tijekom II. svjetskog rata, onda ova izjava zaista visokopozicioniranog europejskog dužnosnika, pritom Talijana, (ne) čudi. Unatoč tomu što su fašisti i četnici bili na (formalno) suprotstavljenim stranama, opće je poznato da su dobro surađivali. A kako i ne bi kad su tako fino dogovorili "podjelu" Hrvatske – jednima ide sve do "zapadne granice" Karlovac-Virovitica-Karlobag, a drugim onda Istra, Rijeka, ma i do Senja bi bila Italija. Kako bi četnici i Talijani riješili razmirice glede "pripadnosti" Dalmacije, to ne znamo, no možda saznamo kroz koje desetljeće.

Naime, jasno je da europski "gazde", Berlin i Pariz koji se nađoše na "pola puta" u Bruxellesu, za "ove prostore" planiraju tvorevinu naziva "Zapadni Balkan", naziv koji su i hrvatski političari iz aktualne vlasti priznali i prihvatili. Na tom "mnogo lepom Zapadnom Balkanu" bi glavnu riječ vodila Srbija (a tko drugi?!), a Hrvatska bi jednostavno bila utopljena u "regijon", međutim, ovaj je put ne bi "pok kontrolom" držala beogradsko-jugoslavenska (čitaj: četnička) čizma, odnosno opanak, već briselski činovnik. Talijani bi takvu situaciju, budući su okorjeli oportunisti, iskoristili, a uz pomoć domaćih izdajnika, ne samo zagrebačkih, nego i onih što bi htjeli "istarsku" putovnicu uz pomoć dalmatinske (splitske) orjune, i nije tako nemoguće da bismo jednoga dana, u daljoj ili bližoj budućnosti, svjedočili ponovnoj otimačini hrvatskih krajeva i zemalja.

S druge strane: “Istra, Rijeka i Dalmacija talijanske su zemlje oduvijek” – izjavljivao je bivši potpredsjednik talijanske vlade (!) Gianfranco Fini novinaru SD-a Šenolu Selimoviću u intervju koji je objavljen 13. listopada 2004. godine. Pet godina kasnije, u ulozi Predsjednika zastupničkog doma talijanskog parlamenta (vidimo obrazac među Talijanima koji obnašaju ulogu predsjednika parlamenta), Gianfranco Fini je na još jednom skupu talijanskih esula u Trstu izjavljivao da područja u Hrvatskoj i Sloveniji koja su Talijani napustili tijekom i poslije drugog svjetskog rata trebaju “oživjeti novim dobom talijanstva”. Te su zemlje dio “baštine nacionalnog identiteta” isticao je Fini i poručio okupljenima da tamo “treba vratiti našu kulturu, vaše lijepo narječje, sjećanje na domovinu”.

U kolovozu 2017. godine u Puli povodom obilježavanja 71. obljetnice eksplozije na Vargaroli, gdje je poginuo velik broj ljudi, Udruga antifašističkih boraca i antifašista grada Pule te predstavnici Grada Pula, položili su vijence na spomen-obilježje kod pulske Katedrale. Uz navedene, obilježavanju su prisustvovali predstavnici pulske Zajednice Talijana, konzulata Republike Italije te predstavnici Slobodne Općine Pula (?!) u egzilu. Nadalje, slične “slobodne općine u egzilu” imaju Zadar te Rijeka. U lipnju 2017. godine je gradonačelnik Rijeke Obersnel primio predstavnike “esula” (izgnanika). Prijemu je nazočio i gradonačelnik “Libero Comune di Fiume” (Slobodne općine Rijeka) Guido Brazzoduro, čime je njegov legitimitet kao gradonačelnika “Rijeke u egzilu”, odnosno talijanske Rijeke priznat!

Dakle, velikotalijanskih ispada ima i bez šefa EU parlamenta, a domaći izdajnici im idu na ruku, bulazneći o "pravima manjina". I kad se zapitamo, u čemu je razlika između, primjerice, izjave Antonia Tajania o "talijanskoj Dalmaciji" i izjava Vojislava Šešelja o "srpskom Splitu", "srpskoj Makarskoj", "srpskom Dubrovniku", "srpskom Zadru" i dalje redom? Razlike nema jer i u jednom i u drugom slučaju se radi o hrvatskom tlu, a svojataju ga Srbi, odnosno Talijani.

I kad se Antonio Tajani pojavi na ljetovanju u "talijanskoj" Dalmaciji, bit će incidenata i krenut će lov na "ustaše", isto kao što su se vaterpolisti "Crvene zvezde" ponosno šepurili splitskom rivom ističući simbol pod kojim je Hrvatska napadnuta, zatirana i ubijana. Svi su "zgroženi" postupkom "Torcide" i svi su "zgroženi" izjavama predjednika EU parlamenta.

Također treba reći da je običan puk također zgrožen ponašanjem hrvatskih političara i zgrožen ponašanjem europejskih političara, no na njihove provokacije ne mogu reagirati, dok na zvezdaše-vaterpoliste mogu. I jesu. Doći će, nada(j)mo se, i dan kad će se moći reagirati na domaće političko poltronstvo i izdajništvo. Pa će se onda svi oni zajedno "zgražati".

L.C./HRsvijet