Zadnji komentari

Čovjek može živjeti od minulog rada, ali ne od minulog nerada!

Pin It

Image result for ship sink

Ako se išta moglo naučiti iz bivše propale tvorevine zvane Jugoslavija, onda je to činjenica da nerad kad-tad dođe na naplatu, pa kao što je nerad došao glave jednu cijelu državu, drukčiji se ishod nije mogao očekivati za brodogradilište.

02. ožujka je u Rijeci organizirana humanitarna akcija koja je za cilj imala prikupljanje hranu i potrepštine za radnike posrnulog "3. maja". Tragedija riječkog brodogradilišta, mnoge je obitelji ostavila gladnima, dramatično piše Novi list i nastavlja - zbog ogromnog interesa i velike želje građana Rijeke da pomognu, akcija se ponovno održala 07. ožujka. Jasna Vrhovac je nakon prošle akcije za Novi list poručila: "Ujedinimo se, ne dajmo da nam sugrađani gladuju".

Ako se išta moglo naučiti iz bivše propale tvorevine zvane Jugoslavija, onda je to činjenica da nerad kad-tad dođe na naplatu, pa kao što je nerad došao glave jednu cijelu državu, drukčiji se ishod nije mogao očekivati za brodogradilište.

Svaku solidarnost treba pozdraviti, i, tko može neka dade manje imućnima t.j. onima koje je zadesila neka nedaća. Hrvatski su građani pokazali zaista nevjerojatnu socijalnu osjetljivost kad su strašne poplave udesile područje Gunje; svi su se solidarizirali, izuzev nekih koji su četke prodavali po stotinjak kuna komad, no pustimo to.

Postoji više problema glede "3. maja" i "Uljanika", od toga da si je uprava isplaćivala nevjerojatne plaće i regrese, uz blagoslov lokalne samouprave (i države), preko činjenice da radnici jesu zastupljeni u vlasničkom udjelu brodogradilišta ne baš neznatno, do toga da se u "3. maju" nije baš radilo u pravom smislu te riječi. Naime, kažu neki upućeni u lokalna zbivanja, radnici "3. maja" znali bi često "odrađivati" subote. Međutim, nije bila riječ baš o radu, već se roštiljalo i jela se pljeskavica, ćevapi, kobasice, pijuckala se pivica i tako, poput izleta povodom "29. novembra" ili "Dana mladosti", a ono što je nevjerojatno – pisali su se i bilježili prekovremeni sati!

Dakle, pomalo je ironično što se sad prikuplja hrana za one, navodno sirote radnike koji su tuđom krivnjom ostali bez posla, dok su isti navodno radili prekovremeno (za što su naposljetku i isplaćeni), a u biti su se lijepo družili, žderuckali i pijuckali na račun poslodavca. A bilo je toga još.

Samoupravljačka je to i neradnička banda (čast iznimkama), paraziti su to ogrezli o samoupravnu anarhiju koji nisu u stanju shvatiti da se raditi mora ukoliko želiš za-raditi. Radno mjesto radi radnog mjesta – postulat je to socijalističkih umova – ne samo u brodogradilištima, nego i u primjerice, rafinerijama u Sisku i Rijeci.

No, sad bi valjda trebali pokazati "ljudsko srce, sućut, solidarnost, razumijevanje" i što sve ne, samo zato što je minuli nerad došao na naplatu?! Ne bu išlo dame i gospodo. Posla ima napretek, što dokazuje da se uvozi radna snaga iz Indije i inih dalekih zemalja. Prošla su vremena kad je radno mjesto bilo 5 minuta hoda od kuće, kad se samoupravljalo i džabalebarilo po cijele dane.

Naposljetku, licemjerno je kukati radi stanja u brodogradnji, jer, koliko god uprava bila odgovorna zajedno s politikom, radnici su se mogli zapitati mogu li baš roštiljati i lokati te to naplatiti kao prekovremene sate? Jer, ako su to mogli, trebali su se zapitati ima li takva firma financijski održivu budućnost?

Ponovimo za kraj, čovjek može eventualno živjeti od minulog rada, ali ne od minulog nerada.

I. Poropat/HRsvijet