Zadnji komentari

Djeca su uvijek, na neki način, ovisna o materi

Pin It

Image result for erdogan izetbegović

Ni jedna zemlja u svijetu nije tako čvrsto „cjelovita“,  a toliko podijeljena u komadiće kao što je to, na svim političkim i ekonomskim poljima iscjepkana Bosna i Hercegovina.

Nigdje se o cjelovitosti zemlje ne galami toliko, i ratom prijeti onima koji je vide, i doživljavaju, opipuju, onakvom kakva ona jest, kao u Bosni i Hercegovini, koja je podijeljena  i jaltskim zidom, Berlinskim kongresom, građansko vjerskim ratom, daytonskom nepravdom, i zasigurno ovakva kakva je nikada ne će uspjeti da je podjednako vole i brane sva tri njena naroda.

O cjelovitosti u komadima najbolje govori dan (ne)zavisnosti kojeg bez ikakva istinskog domoljublja slave samo ratne galamdžije, ratni profiteri, skrivači u bankovnim trezorima tijekom rata.

Kakva je to cjelovitost zemlje čiji dan (ne)zavisnosti se obilježava, čak ne ni na cijelom njenom većem entitetu, a na manjem  uopće  ne priznaju 1. mart.  Dvadeset i sedam godina od referenduma, na koji nije izašao jedan beha narod, srpski, a zbog čega je referendum nevaljan, Bosna i Hercegovina  je podijeljenija i nestabilnija. Referendum čijim rezultatima se Bošnjaci koriste kao sa švedskog stola, i onda i danas, je razlog međunacionalne i među vjerske mržnje, nesnošljivosti, i rata koji i danas traje samo drugim sredstvima.

Kao što su Muslimani izigrali referendum, i na način kasnijeg udara noža u leđa Hrvatima, tako su ih i Bošnjaci okupirali i istjerali iz beha Predsjedništva ustoličenjem svoga Sejde na hrvatsko mjesto. Zar onda govoriti o (ne)zavisnosti takve Bosne i Hercegovine, i slavljenju joj toga dana. Čak ni Bošnjaci koji su uzurpirali, kao i u ratu, sve državne institucije i funkcije, koji su politikom unitarizma i vjerskog radikalizma zauvijek podijelili zemlju, čekajući povoljan vremenski trenutak i da osvojeno i okupirano upišu u svoj vlasnički list jedan kroz jedan, ne vjeruju u beha nezavisnost. Kako bi i vjerovali kada je uistinu i nema. Bosna i Hercegovina  je danas najzavisnija zemlja u svijetu.

Zavisna je u prvom redu od samovolje visoki predstavnika. Zavisna je od Sultan Erdogana, kada i kakvu će je upisati kao ostavljeni amanet, 81. pokrajinu genocidno konfesiocidnog Otomanskog carstva. Zavisna je od  mnogih  islamskih zemalja, napose Saudijske Arabije, Kuvajta i Irana, od njihove radikalne vjerske ideologije, džamija koje su izgradili, čak i na hrvatskoj zemlji, Travnik, i od njihove financijske pomoći koju daju kroz kupljenu zemlju, i gradnju svojih objekata u koje ne smiju zalaziti, čak ni svi beha muslimani. Zavisna je od trećeg vehabijskog entiteta, u kojem se odlučuje o njenom mjestu u zajednici islamskih zemalja. U Gornjoj Maoči se odlučuje o beha biti ili ne biti.

Danas je Bosna i Hercegovina zavisna više od vehabija negoli o onima koji su ih doveli u džihad na njene prostore. Nekada se o Bosni i Hercegovini  odlučivalo u Istanbulu, Beču i Berlinu danas u Gornjoj Maoči. To je drugo i najzelenije Sarajevo, i od razornosti islamskog terorizma iz tog mjesta, koji dobiva pojačanje povratkom isilovaca iz Sirije, kojima bošnjačka strana sprema dobrodošlicu, zavisi beha put u budučnost, da li će je svjetska zajednica i dalje silom držati na okupu ili je silom razdijeliti.Sudbina  Bosne i Hercegovine  sve od dolaska mudžahedina i vehabija nije nezavisna. Svi o njoj više odlučuju, i od svih je više zavisna negoli od svojih naroda. Bosna i Hercegovina  ne će postati nezavisna zemlja sve dok Bošnjaci muslimani je ostavljaju u amanet turskom okupatoru, i pjeva mu pjesme, “Turska je naša mati tako je bilo i tako će ostati”.

Djeca su uvijek, na neki način, ovisna o materi, napose onda kada im mater neda da odrastu i postanu punoljetni. A koliko su Bošnjaci muslimani ovisni od majke Turske, govori činjenica da tu zemlju ne smiju nikada nazvati agresorom, okupatorom, i genocidnom. Svi režimi, sustavi, carstva i imperije koje su prošle kroz beha prošlost za Bošnjake su osvajači i okupatori, samo ne i Turska. U tom smislu u jednom muslimanskom portalu novinarka u povodu dana beha (ne)zavisnosti kaže kako se tim danom nakon svih osvajanja  „od Austrougarskog carstva, do Kraljevina SHS, pa raznih Jugoslavija, Bosni vratila državnost”. Nema spomena turskog genocidno konfesiocidnog perioda koje je Bosnu i Hercegovinu  vratilo onoliko stoljeća unazad koliko ju je držalo pod svojom prljavom krvničkom čizmom.

Koliko je to tursko vrijeme okupacije Bosne i Hercegovine  bilo krvničko, genocidno,i  konfesiocidno za porobljene kršćane, u prvom redu autohtone katolike, govori činjenica da zbog tog vremena zemlja ni danas nije uistinu nezavisna. I ne će biti toliko dugo sve dok u zemlji postoje oni turski nostalgičari koji to vrijeme brane i štite, te ne žele da ga nazovu pravim genocidnim i konfesiocidnim imenom. Jedino ti turski ostatci, mamina djeca,  u Bosni i Hercegovini i  govore o (ne)zavisnosti Bosne i Hercegvoine. Koja zapravo i ne postoji. A kako bi nezavisnost postojala kada ne postoji ni Bosna i Hercegovina. Pokazuje se da su Bošnjaci najbolja djeca svojoj materi,  Turskoj.

Spominjati Autrougarsku kao osvajača, samo zato što je protjerala okupatorske turske genocidiste, i u 40 godina vladavine zemlju  izgradili, u svakom smislu više i bolje negoli Turska u 500 godišnjem danku u krvi, u kojem je samo pljačkala, rušila i sebi spomenike, džamije, gradila, prisilno islamiziranja, otvoreni je bošnjački žal za turskim vremenom  vremenom i tim okupatorom. Bošnjacima je daleko manje stalo do beha nezavisnosti negoli drugim njenim narodima.

Vinko Đotlo/kamenjar.com