Zadnji komentari

Živahna predsjednica

Pin It

Image result for kolinda plenković

Danas je možda od svega što je predsjednica države radila i napravila, najvažnije je li istina da je tražila materijalnu kompenzaciju za odlazak iz NATO-a i pristanak da postane predsjednica Hrvatske, o čemu se pislao i dalo naslutiti između redaka pojedinih napisa

Danas čitam u Nacionalu kako postoje neke fotografije koje prikazuju aktualnu predsjednicu države kako pleše s gospodinom Mamićem. Mislim, kakvo li je to čudo. Svi znamo, vidimo , čujemo, čitamo, slušamo i mislimo, na temelju viđenog i pročitanog, logično zaključujemo i dolazimo do spoznaje kako je predsjednica države, najblaže  rečeno živahna, temperamentna,prirodna (kako ona sama  kaže), osoba, nesputana, bez predrasuda i skrupula,  sklona raznim i različitim presedanima, odpuštanju kočnica, ne pridržavanju protokola, instinktnih podražaja, slobodnog ponašanja, sklona prijeteljevanja i druženju s obskurnim i besprizornim likovima, neprimjerenom ponašanju, neadekvatnom oblačenju, svakodnevnom mijenjanju stavova, okretanju poput suncokreta, smjeru za vjetrom koji trenutno zapuše,…a sve zbog filozofije: I am first i nitko mi ništa ne može.

To je njeno temeljno ljudsko pravo i  sloboda kao KGK, građanke, majke  i žene. Međutim, predsjednica jedne držabe bi ipak morala razmišljati i misliti o svojem ponašanje, makar samo općenito. Ona predstavlja državu po svojoj funkciji, te svojim neprimjerenim ponašanjem sramoti državu i sve nas. Do sada je toga bilo, na razne i različite načine, u mnogim situacijama i na mnogim mjestima, Mislim da to ne radi namjerno, već iz neznanja, nesposobnosti, ne shvaćanja svoje uloge, svoje osobnosti, karaktera, istrčavanja na prvu loptu, …sve u želji da bude zapažena  doma i vani, naročito vani.  Mundijal u Rusiji joj je zato dao veliku platformu, gdje je pod egidom domoljublja u veličanstvenom uspjehu naše repke, brendirala sebe. Nekima je to bilo super, vrh vrhova, druge je bilo sram. Nikad nigdje niti jedan čelnik niti jedne države se tako nije ponašao.  Je li to bilo spontano ili namjerno, “vrag će ga znati”.  Ništa više nije kao prije. Državni i ostali protokoli, kao i sve umjetne tvorevine malo pomalo nestaju. Pitanje je može li se bez toga? Što bi bilo kad bi se svi svuda ponašali kako im u tili čas padne napamet. 

Tu bi odlučujući bio odgoj svakog pojedinca, naročito kućni i građanski. Tog i takvog, kao i ostalih, nužno potrebnih odgoja, naročito intencionalnog je sve manje. Onaj tko ga se pridržava postaje sputan, pomalo glup i bedast, jer ga “preskoči”  ili  izgura, osoba bez odgoja i srama, kad  beskompromisno i beskrupulozno laktaši da dođe do svojeg cila, bilo da je  to važna osoba, položaj, materijalna korist, penjanje po ljestvici uspjeha.

Živimo u vrijeme kad se na dvoru britanske kraljice svašta neprimjerno i neočekivano događa, unatoč protokolima. Kraljica se vjerojatno ljuti, ali shvaća da se mora prilagoditi vremenu u kojem živi, da mora nešto nekome progledati kroz prste, suzdržati se, da bi bio relativni mir u kući i nametnuti prikaz skladnog življenja za javnost. Kraljica je toliko inteligentna i fleksibilna da ne dopušta vremenu da je pregazi.

Možemo li je i smijemo, svi mi, u neku ruku pokušati imitirati? Dilema je li kraljica sve to glumi? Ne želi da se vidi i zna prava istina. Odgajana je tako da se pravi kako je uvijek sve u redu, naročito u njenoj užoj i daljoj obitelji.

Daleko smo mi od britanske kraljice i britansko društva, po svemu. Mislim, da se u nas ništa ne treba glumiti, skrivati, uljepšavati i prikazivati onakvim kakvim se smatra da bi trebalo biti. Društvena i pravna jednakost bi trebala biti imperativ, za svakoga u svemu.

Slijedom toga, zašto netko s nekim ne bi smio plesati? Zašto ne bi smjela plesati  predsjednica države s gospodinom Mamićem, pogotovo ako su prijatelji, čak vrlo bliski. Zar je bitno jesu li plesali pred očima javnosti ili u strogo zaštićenom i čuvanom prostoru.

Nije to nikakva državna tajna?  Licemjerni smo kad se pravimo kako to ne znamo, a o tome već godinama vrapci cvrkuću i to ne samo na Valentinovo, nego svaki dan. Uostalom, kome je to danas uopće važno.

Danas je možda od svega što je predsjednica države radila i napravila, najvažnije je li istina da je tražila materijalnu kompenzaciju za odlazak iz NATO-a i pristanak da postane predsjednica Hrvatske, o čemu se pislao i dalo naslutiti između redaka pojedinih napisa.

 Ako je to istina, nema se uopće više što o čemu drugome pisati i razgovarati u vezi predsjednice države. Postoje svjedoci vremena koji o tome sve znaju.

Ako to nije istina, onda bi trebalo predsjednicu države obraniti od bilo kakvih sumnji u takve nepoštene, nedomoljubne, lukrativne, nečasne, pragmatične, sebične, nedostojne, sramotne i pokvarene rabote.

Možda se misli kako je ta insinuacija trivijalna i podzemna, kao ne zaslužuje nikakav osvrt, jer to vrijeđa svakoga tko bi se time bavio.

Ne bih se s time složila, kao što se ne bih složila niti s time da je važno kako je predsjednica države plesala s Mamićem.

Meni je važno da se  još uvijek ne zna zašto je smijenjen gospodin Lozančić, zašto i pošto je predsjednica  onomad u inerregnumu išla u Ameriku, zašto je glumila reporterku ispred Bijele kuće, zašto dijametralno suprotno mijenja bitne stavove, zašto vrluda, zašto za svoje pogrješke okrivljuje druge, zašto “uletava” u prostor koji joj ne pripada ni po čemu, zašto je militantna, zašto se ponekad ponaša poput muškarca, zašto nije saslušala gospođu Maru Tomašević, ...

Očito nije imala vremena za “beznačajnu” osobu, kuharicu u jednoj školi, morala je u duetu pjevati sa županom nasilnikom, suprugom gospođe Mare. To su svi vidjeli. To joj je donijelo veću popularnost, među njenim biračima. To nije uludo potrošeno vrijeme. Međutim, sve je relativno, ne nužno po Einsteinu. Kako se stvari odvijaju na Pantovčaku, možda će uskoro netko od savjetnika biti okrivljen da ju je i u ovome krivo savjetovao.

U skladu s tim, možda se i Tito još u ovom mandatu vrati u “svoju” vilu, iz Zagorja, možda gospodin Mamić postane osoba non grata u Hrvatskoj, kao i gospodin Bujanec, neki šatoraši, bivši savjetnici, zviždači, Pigmalioni, …ili će se pak sklopiti prešutni sporazum o obostranoj podršci. Kako bilo da bilo sve je to predstava, farsa, komedija, melodrama, vodvilj, dramolet, sveopći cirkus, Apsuristan u kome i u čemu više ne znaš tko je tko, tko je s kim, tko koga, zašto i za koliko.

Kakvi jesno da jesmo, nismo to zaslužili.

Ankica Benček