Zadnji komentari

Govor Dr Razuma na predstavljanju knjige 'Istinom protiv laži' u Sisku

Pin It

Image result for istinom protiv laži ddr razum

Predstavljanje knjige: PEČARIĆ, Josip i RAZUM, Stjepan. Razotkrivena jasenovačka laž. Nakl. Družtvo za iztraživanje trostrukog logora Jasenovac. Zagreb, 2018., 508 stranica. 

1. Poštovani ljubitelji knjige i istine, preuzvišeni biskupe Vlado, dragi Siščani. Živimo u doba izokrenutih vriednosti. Svi smo tomu svjedoci. Očigledna istina se nieče, a promiče se laž. Knjiga, koju večeras predstavljamo, ima u svom naslovu rieč laž. Laž, koja se odnosi na ratni logor ili sabirno polje Jasenovac i koju sročiteljski dvojac tom knjigom razodkriva.

Osma zapovied Božja slovi: Ne reci lažna svjedočanstva, dakle, ne laži! Unatoč tomu, ovaj sviet, u kojem živimo, satkan je od laži. Jasenovac je očiti primjer takve laži. Rekli bismo, velike laži. No, u odnosu na sveukupnost svjetskih laži, to je zapravo mala, neznatna laž. Možemo samo slutiti, o kakvim se sve lažima radi …

Svi koji smo svoju školsku naobrazbu stekli do godine 1990., morali smo učiti poviest tzv. Narodnooslobodilačke borbe i učiti o junačkim podvizima ‘hrabrih’ partizana. Istodobno smo bili podučavani o hrvatskim ustašama, koji su prema tadašnjem, a nažalost i današnjem prevladavajućem naobrazbenom sustavu, utjelovljenje zločinstva. Posljedično, i država koju je ustaški pokret obnovio – Nezavisna Država Hrvatska, jest plod zločina, pa, ako je već postojala u stvarnosti, sada ne bi smjela postojati u našem sjećanju, pa ni kao predmet proučavanja.

Završetkom Drugoga svjetskoga rata, sviet se blokovski podielio, ali je osobito bio podieljen na pobjednike i gubitnike rata. Tada su pobjednici napisali poviest toga rata, koja nije vjerodostojna, jer je jednostrana. Pisali su i pišu poviest toga rata i tadašnji gubitnici, ali se njihov pogled na tu poviest ne uzima u obzir, on ne može doći u školski sustav, kako bi mladi naraštaji bili upoznati i s drugčijim pogledom na ta ratna događanja sredinom XX. stoljeća. Plod tog jednostranog pogleda na događaje Drugoga svjetskoga rata, pogleda pobjednika, jest da imamo lažnu sliku i lažnu spoznaju o tom ratu.

No, nije sveukupnost laži, koja nas okružuje i sputava, time izcrpljena. Običan je čovjek podvrgnut laži na svakom koraku, počevši od lažnih obećanja političara, preko lažnih podataka radi gospodarskog izcrpljivanja, lažnih prikazivanja drugih naroda i država radi poduzimanja ratnih osvajanja, pa sve do lažne slike Svieta, odnosno oblika ove Zemlje na kojoj živimo.

Laž je duboko ukorienjena u dielu čovječanstva, koji se odmetnuo od Boga Stvoritelja i koji nastoji mimo i nasuprot Bogu stvoriti raj na Zemlji. Prvi odmetnik od Boga Stvoritelja, Boga praotca našeg Jakoba-Izraela, koji se objavio pod imenom Jahve, jest pobunjeni i odpali anđeo Lucifer, t.j. Sotona. Taj neprijatelj, koji je postao Otac laži, kako ga nazvao Gospodin naš Isus Krist – Ješuah Hamašiah, lažju je zaveo već prve ljude – Adama i Evu prije oko šest i pol tisuća godina, i nastavlja zavoditi tiekom ciele poviesti sa svrhom, da se ljudski rod odmetne od svoga Boga Stvoritelja i Odkupitelja, te da se prikloni njemu.

Znamo, da postoje ljudi, koji su pristali surađivati sa Sotonom, nastojeći ovaj sviet graditi s njime, a protiv Boga. Očiti takav primjer dogodio se pod kraljem Nimrodom u Babilonu. Čovjek se tada toliko uzoholio, da je želio biti jednak Bogu, Njegov suparnik. Babilonski pokušaj neprestano se u poviesti čovječanstva ponavlja. To su ljudi, koje jednim imenom nazivamo babiloncima, odnosno u posljednjih 300 godina, masonima. To su stvarni gospodari svieta. Oni su i gospodari ratova. Ratovi nisu spontana pobuna pojedinaca ili skupine nezadovoljnika, nego su ratovi najunosnija grana gospodarstva za gospodare svieta. Kad žele oploditi svoje bogatstvo, tada upriliče neki novi rat, pa bio to i svjetski rat. U posljednje doba, zahvaljujući omrežju pa i objavljenim knjigama na hrvatskom jeziku, moguće je o njima više saznati. Središte masona tiekom poviesti se premještalo, a usidrilo se do današnjega dana u Londonu. Stoga se samo neupućeni čude tomu, kako to i zašto Britanci imaju odlučujuću rieč u europskoj i svjetskoj politici. U školama, ne samo našim hrvatskim, već diljem cieloga Svieta, ne uči se ništa o tim gospodarima Svieta i o njihovoj ulozi u ratnim događanjima. Ali se zato uči, da je Adolf Hitler započeo Drugi svjetski rad, da je Ante Pavelić provodio fašizam i tome slično. A oni su samo dobro ili loše odigrali uloge, koje su im ti gospodari namienili. Inače, pred javnošću se ti gospodari rata predstavljaju čovjekoljubcima – filantropima, humanistima i humanitarcima, sve sa svrhom, kako bi pokazali, da im je stalo do čovjekova napredka i da u tom smislu rade.

Težko je današnjem čovjeku odmaknuti se od takve nametnute slike Svieta, u kojem su uloge unapried zadane i koje se moraju odigrati prema očekivanjima gospodara. Samo su riedki oni, koji se uspiju odhrvati i osamostaliti u vlastitom djelovanju, kao što je to uspjelo predsjedniku Franji Tuđmanu i zahvaljujući tomu ponovno je obnovio samostalnu državu Hrvatsku. No, gospodari Svieta mu to nisu oprostili, što je platio cienom svoga života.

2. Pitanje Jasenovaca nije od nekog svjetskoga značenja. Ono je od jugoslavena i velikosrba umjetno napuhano. Napuhano je do razine mita. U poznatoj knjizi “Inter arma caritas” (“Djelotvorna ljubav između oružja”) logor Jasenovac se uobće ne spominje. Rieč je o dvosveščanoj knjizi, koju je objavio Tajni vatikanski arhiv o djelatnosti Vatikanskog obaviestnog ureda za ratne zarobljenike (1939.-1947.). Taj je ured primao dnevno preko 1000 zahtjeva, koje su pojedinci i obitelji slali u traženju svojih izgubljenih i zarobljenih. Tako je nastalo oko četiri milijuna listića s podatcima traženih ljudi. Iz te knjige saznajemo, da su u doba Drugoga svjetskoga rata otvorena sabirna polja (logori) za vojnike u gotovo svim zemljama, koje su bile uključene u rat. No, poviestna znanost im ne pristupa cjelovito, jer se povjestničari usredotočuju na logore pod vlašću Talijana i Niemaca. Ukoliko je fašistička Italija zauzela područje Hrvatske, u toj se knjizi navode i talijanski logori u Hrvatskoj. U logoru na otoku Rabu je zbog najgorih zdravstvenih uvjeta, nedostatka hrane i međunarodne skrbi izgubilo živote oko 1500 prognanika, osobito Slovenaca. Između 20. svibnja i 10. srpnja 1943. u jednom dielu toga logora Talijani su zatvorili 2700 jugoslavenskih Židova, koji su već ranije bili zatvoreni na drugim mjestima po Dalmaciji i u logoru u Kraljevici. Na riečkom području, talijanski su sabirni logori bili ustanovljeni u Bakru, Kraljevici i u samoj Rieci. U lipnju 1942. na otoku Molatu, upravitelj Dalmacije opremio je logor, u kojem je držao 3500 osoba. U tom je logoru u roku od godine dana izgubilo živote više stotina zatočenika. Manji su logori bili ustanovljeni u Vodicama, Osljaku, Zlarinu, Divuljama i Ugljanu. Kad uzporedimo navedene brojke tih talijanskih logora na hrvatskom ozemlju, s posljednjom poznatom brojkom od 1654 stradale osobe u ratnom logoru Jasenovac, tada vidimo, da nema nikakvog razloga jasenovački logor izdvajati iz sveukupnosti logorskoga sustava, koji je postojao u svim državama uključenim u Drugi svjetski rat. Stoga ne treba čuditi, što navedena dvosveščana vatikanska knjiga ni jednom riečju ne spominje logor Jasenovac.  Ta činjenica potvrđuje izpravnost zaključaka hrvatskih povjestničara i iztražitelja logora Jasenovac, koji djeluju unutar Družtva za iztraživanje trostrukoga logora Jasenovca.

3. Knjiga, koju večeras predstavljamo ovdje u Sisku, već je jednom predstavljena u Zagrebu, 17. siečnja ove godine. Štiva s toga predstavljanja objavljena su na hrvatskim mrežnim portalima, pa ste ih mogli već i pročitati. Stoga nema potrebe ovdje ponavljati, ono što je već rečeno u Zagrebu. No, ukratko želim reći, da ova knjiga sročiteljskoga dvojca, akademika Josipa Pečarića i mene predstavlja zbirku raznih članaka objavljenih tiekom posljednjih osam godina, a tiču se zbilje i mita ratnoga logora Jasenovca. Ta štiva nisu napisana na temelju arhivskoga iztraživanja – takvu je knjigu napisao Igor Vukić, koja je također prošle godine objavljena, nego su ona izraz naše sudobne borbe za istinu o hrvatskom narodu i o njegovoj ulozi u Drugome svjetskome ratu.

Svi su članci razvrstani unutar pet poglavlja. Prvo je poglavlje naslovljeno “O ‘Jasenovcu’ u knjigama J. Pečarića” (str. 13-253). To je okostnička zbirka članaka akademika Pečarića, objavljenih u njegovih osam predhodnih knjiga: (1.) “Zabranjeni akademik / Prijevarom u HAZU?!”, Zagreb, 2012. (str. 13-25); (2.) “Hrvatski genocid: Napravili zečeve od Srba”, Zagreb, 2014. (str. 26-62); (3.) “Ako voliš Hrvatsku svoju”, Zagreb, 2014. (str. 63-84); (4.) “Živjela nam antifašistička t.j. braniteljska Hrvatska”, Zagreb, 2015. (str. 85-134); (5.) “Dva pisma koja su skinula maske! Na hrvatsku šutnju nismo spremni”, Zagreb, 2015. (str. 135-145); (6.) “Oba su pala”, Zagreb, 2015. (str. 146-237); (7.) “Ništa se još promijenilo nije”, napisana s dr. zn. Josipom Stjepandićem, Zagreb, 2017. (str. 238-247) i (8.) “Dnevnik u znaku ‘Za dom spremni’”, Zagreb, 2017. (str. 248-253). Budući da je unutar tih osam svojih knjiga akademik Pečarić objavio i neke moje članke, drugo poglavlje ove naše zajedničke knjige nosi naslov: “Još neki prilozi Stjepana Razuma” (str. 254-327). Uglavnom se tu radi o člancima objavljenim u našem hrvatskom tisku ili na mrežnim portalima. Budući da se u doba uređivanja te knjige u javnim priobćajnicama razvila hajka protiv Igora Vukića zbog njegovoga gostovanja na hrvatskoj dalekovidnici, u ovu smo knjigu unutar trećega poglavlja, naslovljenoga “Hajka na Igora Vukića” (str. 328-424), prikupili članke u Igorovu obranu. Hajka se razvila i protiv novinarke Karoline Vidović-Krišto, koja je u svojoj dalekovidničkoj odašiljci ugostila Igora Vukića, pa smo u četvrtom poglavlju, naslovljenom “Karolinin nestanak po drugi put” (str. 425-454), objedinili članke u njezinu obranu. Ne želeći da se izgubi ili padne u zaborav bilo koji vriedan i koristan članak za probitak naše hrvatske zbilje, u petom smo poglavlju, naslovljenom “Zaključni tekstovi” (str. 455-500), objedinili one članke, koji su na našim mrežnim portalima objavljeni u zaključnom potraju uređivanja ove naše knjige.

Tako se u ovoj knjizi, osim članaka akademika Josipa Pečarića i mojih nalaze članci mnogih hrvatskih uglednika, povjestničara, novinara i iztraživatelja, kao što su: dr. zn. Nikola BANIĆ, Lili BENČIK, Juraj CIGLER, Andrea ČERNIVEC, Davor DIJANOVIĆ, Zorica GREGURIĆ, Hrvoje HITREC, Zvonimir HODAK, mr. zn. Mladen IVEZIĆ, Milan IVKOŠIĆ, Josip JOVIĆ, Anđelko KAĆUNKO, Mate KNEZOVIĆ, dr. zn. Mladen KOIĆ, Marko LJUBIĆ, Ike MANDURIĆ, Ivica MARIJAČIĆ, Željko MARŠIĆ, dr. zn. Matko MARUŠIĆ, Vladimir MRKOCI, Nevenka NEKIĆ, Javor NOVAK, Damir NUIĆ, Mladen PAVKOVIĆ, Zlatko PINTER, Kazimir SVIBEN, Franjo ŠOLJIĆ, Željko TRKANJEC, Andrija TUNJIĆ, dr. zn. Boštjan TURK, S. VUČKOVIĆ, Igor VUKIĆ i Tomislav VUKOVIĆ. Želio sam sva ova imena pročitati, kako bismo vidjeli, da nije mali broj hrvatskih iztraživača i promicatelja hrvatske istine pod ovim našim zajedničkim svodom nebeskim. Uz to još treba reći, da je predgovor knjizi napisao ugledni hrvatski povjestničar dr. zn. Jure Krišto, a pogovor isto tako ugledni hrvatski povjestničar dr. zn. Mato Artuković.

Knjigu je objavilo naše Družtvo za iztraživanje trostrukoga logora Jasenovca, kojemu je to druga nakladnička knjiga. Družtvo je osnovano 6. lipnja 2014. i s tim svojim knjigama, a još više mnogim javnim nastupima i objavljenim člancima, opravdalo je svoj osnutak i sada već skoro petogodišnje djelovanje. Hrvatska se javnost ne da više, da tako kažem “vući za nos”, jer je hrvatski čovjek i preko djelovanja našega Družtva i ovih knjiga spoznao, da nam je desetljećima nametana laž o jasenovačkom ratnom logoru, preko koje se laži željelo držati hrvatski narod u pokornosti, da se ne usudi pomisliti na vlastitu državu. Premda već i danas možemo sasvim dobro razlučiti što je jasenovačka zbilja, a što jasenovački mit, ipak nam se još i dalje boriti za hrvatsku istinu, jer je naša politička elita navezana na komunističko-jugoslavenski mentalni sklop, i još uviek joj je istina ono, čime nas je indoktrinirao propali bivši komunistički sustav. Zapravo, boriti nam se je, da razodkrijemo povezanost naše političke elite s londonskom masonskom središnjicom, koja toj eliti, a zapravo svojim poltronima, nameće ono što treba vjerovati i politiku, koju treba provoditi.

Zahvaljujem na pozornosti!