Zadnji komentari

Gdje Jakovčić stavi svoju ‘štiklu’ tamo trava ne raste, a Linić priča bajke za naivne!

Pin It

Gdje Jakovčić stavi svoju „štiklu“, da parafraziram Severinu, tamo trava ne raste… Bilo da je riječ o DORH-u u Istri, pravosuđu, Agrokoru, Uljaniku… Isto bi bilo i sa Mirnom i Purisom da ih 2015. nisam zaustavio.

Kako posljednjih dana, svjedočimo i uhićenjima rukovodećih osoba u Uljaniku, bivši istarski saborski zastupnik, Damir Kajin je sada, upravo za nas otvorio dušu i analizirao novonastalu situaciju. Kaže, da dok 'ruka pravde ne prođe tunel Učku, neće biti sreće'. 'Ovo je tek početak, a kraj će biti onda kada se prozove one koji su bez kune ušli u istarsku politiku, a danas su teži od 2, 3 ili 5 milijuna eura, a svi znamo da su do toga došli pretvarajući javno u privatno. Vrh IDS-a nema razloga za miran san, pogotovo ako propjeva netko od dvanaestorice uhićenih direktora', smatra bivši zastupnik, koji razmišlja o povratku u politiku: 'U politici sam bio, jesam i bit ću...'

„Istra je spilja razbojnička“, mantra je koju bivši saborski zastupnik, Damir Kajin, ponavlja već godinama upirući prstom u probleme koji se naziru u tome dijelu zemlje. Bez imalo uvijanja Kajin je javno prozivao članove IDS-a, lokalne šerife i poduzetnike koji više od dva desetljeća upravljaju tamošnjim krajem. Kako posljednjih dana, svjedočimo uhićenjima rukovodećih osoba u Uljaniku, Damir Kajin je sada, upravo za nas otvorio dušu i analizirao novonastalu situaciju. Kaže, da dok „ruka pravde ne prođe tunel Učku, neće biti sreće“. Ovo je tek početak, a kraj će biti onda kada se prozove one koji su bez kune ušli u istarsku politiku, a danas su teži od 2, 3 ili 5 milijuna eura, a svi znamo da su do toga došli pretvarajući javno u privatno. Vrh IDS-a nema razloga za miran san, pogotovo ako propjeva netko od dvanaestorice uhićenih direktora, smatra bivši zastupnik.

Godinama ste upravo Vi, upozoravali na nepravilnosti u Uljaniku. Kako gledate na posljednja uhićenja i u kojem smjeru će se priča razvijati? 

– Uprave i poslovođe očerupali su Uljanik. Jakovčić i IDS, osim maštarenja o preseljenju Uljanika, odlučivali su i o strateškom partneru i ustupanju dijelova Uljanika, Palumbo grupi iz Napulja, koja je preuzela Viktor Lenac u sastavu Uljanika. Međutim, kada su sindikati preuzeli vođenje Uljanika, znao sam da je to kraj. Uljanik je trebao u stečaj prije godinu dana. No, 2018., Vlada je u Uljanik usmjerila 900 milijuna kuna. Da se tada dogodio stečaj, bila bi spašena sva proizvodna radna mjesta i svi projektanti. Doma bi otišla samo – nadgradnja. Ovako su sada napustili Uljanik oni koji mogu sagraditi brod, a ostali su oni drugi – Uprava, sindikalisti i politikanti… U konačnici, knjiga narudžbi je prazna, država će morati isplatiti barem 4,5 milijardi kuna jamstava, a prije toga je za Uljanik izdvojeno 4,3 milijarde kuna, a za 3. maj – 8,8 milijardi kuna. Postoje samo dvije opcije: 3. maj će preživjeti, a Uljanik samo ako se dovrše jaružar i kruzer, te ako Debeljak za Fincantieri u Uljaniku bude gradio sekcije. Priče koje Slavko Linić plasira o ulasku mirovinskih fondova su – bajke za naivne…

Možete li još jednom precizirati – koja je uloga IDS-a u priči o Uljaniku? Zašto na taj dio priče institucije ne reagiraju? 

– Destruktivna je uloga IDS-a. Ja ne vjerujem da u izboru Kermas energije za strateškog partnera, ključnu riječ nije imao Jakovčić, te da mu Miletić nije statirao. Pustimo i NO u kojem su sjedili i šefovi sindikata i Šverko, koji je prekomjerno granatiran i Cerovac. No, što reći da je šef NO-a bio šef Uljanik plovidbe? Pred godinu i pol prvi sam put izašao s podacima o Uljaniku, te namjeri da se dio Uljanika pretvori u hotelsku zonu, a sve nakon što je mali Miletić proveo reurbanizaciju pulske luke. Tada je Jakovčić doslovce rekao da je za Uljanik zainteresiran Danko Končar čiji je i Brodotrogir sada u predstečaju, ali i Palumbo grupa iz Napulja, čiji su vlasnici nedavno u Italiji osuđeni na 6 godina zatvora. Ali, to nije problem – problem je taj što su ušli u dio Uljanik grupe, točnije u Viktor Lenac koji je prije njihova preuzimanja poslovao sa 35 milijuna kuna dobiti, a već prve godine po preuzimanju – sa 21 milijuna kuna gubitaka!? Inače, Končara su odabrali za strateškog partnera na temelju jednog papira bez i jedne brojke i roka, a Debeljakovu ponudu od skromnih 360 milijuna kuna, glatko su odbili.

Sada će dopustiti kooperantima na kruzeru i jaružaru da dovrše radove. A ja im već danima poručujem: U Uljaniku vas nije ostalo onoliko da možete završiti brod bez kooperanata. Ako kooperante otjerate, Istra će ostati bez brodogradnje. Zahvalite to Jakovčiću, Miletiću, Cerovcu… Dio sindikalista su eksponenti IDS-a. Ta ekipa oko Miletića sposobna je za sterilizaciju Uljanikovih mačaka i ništa izvan toga. A za sebe mogu mnogo učiniti. Zašto sindikalisti Uljanika nisu nakrcali jedan ‘bunker’ mačaka i iskrcali ga na Pantovčaku? Vodite li vi brigu o kujici Kiki? Točno, mačke i psi nisu uvijek u najboljim odnosima, ali ipak…

Puležani i Riječani imaju šansu za još jedan početak. Ali, pod uvjetom, da ih se ne vara i potkrada. Nikome ne želim zlo. Najmanje čučavac u Via Romi (riječkom istražnom zatvoru), ali oni koji su u politiku ušli bez kune, a danas su teži za milijune eura, ne smiju biti istarske ikone. Na istarsko pravosuđe i istarske medije, ne može se računati. Njihova razina je – izgovorena riječ, duševna bol onih koji su se okoristili na jadu i bijedi ‘istarske nam mati’, a usput su se nakrali za tri života. A sramota je za Istru da se svi postupci vode u Rijeci, a ne u Istri. U antifašističkoj Istri. Ali, antifašizam nije ni pljačka, ni otimačina. Politika, pravosuđe i zakupljeni mediji suodgovrni su za krah Uljanika i 3. maja. I to je sva istina. Miletić je u pravu: Istra se jedina uspjela oduprijeti štetnom utjecaju HDZ-a, ali ne i Miletića i Jakovčića.

Miletiću, do danas je u Uljanik uneseno 8,330 milijardi kuna, a samo stečaj koštat će još 2 milijarde kuna. Razmišljaš li o ostavci? Pula nikada nije imala lošijeg i neuspješnijeg gradonačelnika. Jedino gori bio je onaj iz 1947. koji je prvi s obitelji ‘sjeo’ na brod Toscana i napustio Pulu, umjesto da je zadržao Puležane da ostanu u Puli. Materijalna šteta za Vukovar iznosila je devet milijardi kuna, dok će za Uljanik država platiti minimalno – sedam milijardi kuna.

Da čovjek ne povjeruje. Od istarskih dužnosnika teško da ćete to čuti. Di su pare?  Dnevno me zovu, uglavnom bivši radnici Uljanika. Pitaju – što će biti s Uljanikom?

Govore: Sve što si rekao, nakon godinu dana, šest mjeseci ili dva mjeseca se ostvaruje. Točno, već dva mjeseca po istarskim radijima (jedini slobodan medij u Istri), govorim da će Vlada – između 4,5 milijardi kuna (stečaj) i 7,5 milijardi kuna ‘restrukturiranje’ – odabrati stečaj, ali na način da će spašavati 3. maj, a da će Uljanik pustiti niz vodu…

I premijer Plenković ovih se dana obračunavao, doduše samo verbalno, s IDS-ovcima. Kakvo je Vaše stajalište o tim prepucavanjima? Je li dovoljno samo prozivati ili ipak treba djelovati i na koji način?

– HDZ je za stanje u Uljaniku manje odgovoran, nego IDS za stanje u Agrokoru, jer kao što znate, Jakovčić je bio jedan od Todorićevih savjetnika, dok je vrh IDS-a vodio Todoriću turistički sektor, a i Agrolagunu Poreč. Plenkovićev krimen je taj što je sa IDS-om trgovao s onih 96 milijuna eura koje je Uljanik trebao vratiti u 6 mjeseci, a svi smo znali da je to nemoguće. Zauzvrat mu je mali Miletić držao kvorum prilikom izglasavanja proračuna…

Da nemamo turizma i da je, nedaj Bože, bilo rata, bili bi gori od Bosne. Hvala političkom Zagrebu (pravnoj državi) koji sve to u Istri godinama tolerira. Je li u Istri moguće dobiti posao, ako niste dio vladajuće strukture? Odgovor je – NE! Je li sloboda javne riječi na najnižem stupnju Hrvatske upravo u Istri? Jesu li najneslobodniji pisani mediji upravo u Istri, gotovo svi ovisni o lokalnoj politici? Je li dio istarskog pravosuđa (u najširem smislu riječi), ovisan o politici? Je li sudskih procesa za izgovorenu riječ upravo u Istri? DA!!! Ipak, ’90-e godine su bile nešto posve drugo. Po čemu je onda Istra tolerantnija od Gorskog kotara, Zagreba, Međimurja ili npr. Varaždina…

U brojkama, koliko se milijuna troši na PR (informiranje i promidžbu), a za najveću socijalnu krizu, tj. za radnike Uljanika, spremni su izdvojiti 300 kuna pomoći. Pravna državo, gdje si?  Uljanik je simbol Pule i Istre i ‘uspješna priča’ najuspješnije hrvatske županije koja će imati gubitak od 10 milijardi kuna, što će na kraju morati platiti porezni obveznici, hrvatska sirotinja, hrvatski građani… Di su pare? Istra je špilja razbojnička i dok ‘ruka pravde’ ne prođe tunel Učku, neće biti sreće.

Istra je 2011. u državni proračun uplatila točno milijardu kuna više no što je ostalo – vratilo se. Godinu dana kasnije to je bilo 800 milijuna kuna, a 2013. oko 700 milijuna kuna (uprihodovano je oko 7,6 milijardi kroz poreze, doprinose, prireze, trošarine…), a ostalo je ili se vratilo 6,9 milijardi kuna. istra, 2017., iz državnog proračuna povlači čak 500 milijuna kuna više, a prošle 2018., zbog kraha Uljanika, čak više od 3 milijarde kuna. Ove će godine to biti barem 1,5 milijardi.

Istarska ekonomija bi se bez novca sa strane – urušila. Eto, i to smo doživjeli pored silnog mora, turizma, poljoprivrede i industrije. Sramotno, ali istinito. Čak i u onim olovnim godinama prokletog fašizma, moglo se slobodnije govoriti nego danas u Istri. Mons. Milanović mogao je, pod zaštitom Crkve, slobodno govoriti i pisati u Trstu i Istri, a danas to više nije moguće, kad gro medija u Istri ovise o IDS-u i tajkunima, kao i o svjetskim špekulantima.

Generalno, koji je vaš stav o Plenkovićevoj vladi? 

– Ne može se 2016., kada je vlast preuzeo Plenković, usporediti sa 2013., kada je vlast preuzeo Milanović. To su kruške i jabuke. Za mene je velik posao 2015. i 2016. odradio i Orešković, koji je pripremio poreznu reformu. Prilike su danas bolje, ali biti će još Uljanika, a Hrvatska će na ljestvici povjerenja u pravosuđe sa 140. mjesta u svijetu, pasti na 190.

Pula je grad na koljenima. Grad slučaj. Umjesto da Grad Pula i Županija nešto učine za Uljanik i druge, oni prozivaju – treće. Pula je danas grad s najviše narkomana, kojima valja pomoći po cijenu bilo koje investicije, grad iz kojeg ljudi bježe, grad s najviše blokiranih… Istra je dodatno pokradena, raseljena, osiromašena i sve ide prema tome da bude najzatvorenija u Hrvatskoj, bilo da je riječ o medijima, građanskim slobodama i zapošljavanjima u javnom sektoru. U ovom sastavu tzv. Amsterdamska koalicija potiče kontrolu zakupljenih medija u Istri, pogodovanje tajkunima, propadanje Uljanika koji je postao obrazac Miletićeva vođenja Pule, a lokalna vlast isključivo radi za krupni kapital. Istra je prostor namještenih sudskih procesa gdje se sudi za izgovorenu riječ…

U priči o Uljaniku, negdje se izgubio gospodin Jakovčić. Iz vaše perspektive – koja je njegova uloga u svemu tome?

– Gdje Jakovčić stavi svoju „štiklu“, da parafraziram Severinu, tamo trava ne raste… Bilo da je riječ o DORH-u u Istri, pravosuđu, Agrokoru, Uljaniku… Isto bi bilo i sa Mirnom i Purisom da ih 2015. nisam zaustavio. Jakovčiću kapa dolje za ono što smo radili ’90-ih, ali od kada je 2001. postao župan i preuzeo istarske financije, učinio je Istri takvu štetu koja se ne može sanirati, a Uljanik je obrazac te politike. S druge, pak, strane omogućio je pedesetorici predstavnika izvršne vlasti da se preko noći bezobrazno obogate. Pravosuđe sve to vidi, a članovi DORH-a napuštaju DORH i postaju zastupnicima gradova, općina, načelnika i – cementiraju stanje. Novac nije kod državnih struktura, već kod lokalnih vlasti. Istina je da Jakovčić ima još jedan problem, a taj je da je Končarev „Afarak“ u Finskoj, gdje je on bio šef Nadzornog odbora, nepravomoćno kažnjen sa 50 milijuna eura. Jasno je da dok se bavi time, ne može biti u Puli…

Jakovčić je matricu iz Istre preselio i u Finsku. Hoće li mu uspjeti? Istra postaje destinacija droge, Istra je prepuna samoubojstava lokalnih dužnosnika, Istra je područje kontroliranog pravosuđa, a o načinu izbora prvih ljudi DORH-a bilo bi i suvišno govoriti… Sve je to dovelo do toga da je 2018. Istra iz državnog proračuna povukla 3 milijardi kuna više, no što je u njega uplatila.

Daj, Bože, da griješim. Ljudi pitaju – tko je kriv? Odgovaram: Uprava, NO (u Uljaniku d.d bili su Samostalni sindikati, ali problem je nastao u brodogradilištu gdje su bili sindikati g. Cerovca). Jednom mi je poručeno iz tog sindikata: ‘Nećeš moći doći u Pulu’, valjda stoga jer sam govorio istinu. Zanimljivo, cijela prva, druga, treća garnitura Uljanikovaca ima nekoga u istarskom pravosuđu. Roditelje, bračnog druga, rodbinu… Mene tuži Končar zbog rečenice: ‘Nije Vlada kriva što je Končar suvlasnik Glasa Istre, novine koja otvoreno zagovara njegov ulazak u Uljanik, a svi znamo da sam ne može pomoći posrnuloj tvrtci’.

Koliko je Končar svojedobno platio za 33% dionica Glasa Istre? 1,800.000 eura. Sindikati, Istrijani, probudite se! Pitajte, je li Jakovčić od Barbierija (osnivač ACY-ja), naručio, a Istarska županija platila studiju o Puli bez Uljanika? Te mape moraju biti u Županiji istarskoj. Svi znamo koliko novaca Županija izdvaja za medije. Poglavito u ovo izborno vrijeme. Dosta toga. Usmjerite taj novac – Uljaniku! Što su župan i pulski gradonačelnik do sada učinili za Uljanik, osim što su odlučili sterilizirati mačke iz Uljanikova kruga? Zašto šute “zaštitnici životinja”?

Ako sam ja još 2008. za saborskom govornicom govorio da Uljanik radi brodove sa 15 milijuna dolara gubitaka, nemoguće je da to nisu znali Jakovčić i Miletić. Ako sam ja govorio da je privatizacija Uljanika – gašenje Uljanika, zašto su sindikati šutjeli i pristajali na udjele kojim im se mazalo oči? Međutim, nitko Uljaniku ne čini veću štetu od onih koji ne dopuštaju kooperantima da dovrše kruzer i jaružar.Tko će nakon ovoga u Uljaniku naručiti brod? Pa ja sam tražio od Milanovića, na zahtjev Rossande, da im se za jaružar osigura 150 milijuna eura jamstava. Odobreno je te, čini mi se 2015. godine, 120 milijuna eura.

Jesu li za to znali Miletić i Jakovčić? Jesu, ali oni nisu htjeli zvati Milanovića, već su nagovorili Rossandu da to učinim ja, koji sam bio napustio IDS. Uljanik se mogao spasiti samo da se govorila istina. Da se 2018. pokrenuo stečaj s preustrojem, odvojio 3. maj od Uljanika, a Vlada je 2018. Uljaniku doznačila 900 milijuna kuna, Uljanik je danas mogao biti restrukturiran i i saniran.

Istina, a to je za nadgradnju, pa i sindikate bio problem, tada bi svi proizvodni radnici i projektanti ostali u Uljaniku, ali bi gro ‘predradnika’ i ‘nadgradnje’, morao doma. Na taj način u Puli bi se radili brodovi, a ovako, daj Bože, da se ugovori koja sekcija. Točno, sve se moglo predvidjeti. A to, jesu li članovi NO-a iz redova sindikata sebi povećali koeficijente sa 1,2 na 1,8, to pitajte njih, a ne mene. Uljanik nije razorio nitko izvan Pule, već su to učinili Puležani, kao što Istru nije pokrao nitko iz Slavonije, Međimurja, Varaždina ili Rijeke, već su to učinili ‘najbolji’ istarski sinovi.

Ima li nade za Uljanik i brodogradnju, jesu li to uistinu strateški partneri koji su se spominjali ili, ipak, treba gledati u drugima smjerovima? 

– Bitna je razlika između Agrokora i Uljanika. Agrokor ima veliki obrt kapitala, a Uljanik izvan državnih subvencija nema ni kune… U Agrokor kupci nisu izgubili povjerenje, dok su svi naručitelji otkazali brodove u Uljaniku. I to je bit svega. Da ovakvom Uljaniku, kojeg vode sindikati, date 100 milijardi kuna, a ne traženih 4 ili 5 milijardi – stanje bi bilo isto. I to polako shvaćaju i Puležani, a i većina Istre to vidi. Nada umire zadnja, ali jedina šansa je Debeljak i njegov odnos sa Fincantierijem, te da sindikati puste da se u Uljaniku završe postojeći brodovi i da priznaju kako su zaveli radnike. I točka! Uljanik će neko vrijeme biti bravarija, ali dobit će još jednu šansu. Slično je bilo i dvadesetih, dok u Uljanik nije došao Titov pajdaš, Josip Kopinič Vazduh, i izgleda da ćemo nešto slično proći ponovo. Bitno je da se odbace ideje o seljenju Uljanika koji nije strateška “grana” za Hrvatsku, ali je za Istru i zato je nevjerojatno da mali Miletić od Vlade traži, uz 4,5 milijardi kuna koliko će stajati stečaj, još 4 do 5 milijardi kuna za restrukturiranje. A pritom on sam nije osigurao ni kune za Uljanik, ne računajući sredstva za sterilizaciju mačaka u krugu brodogradilišta. Usput rečeno, bilo bi zanimljivo vidjeti studije koje je Jakovčić naručio, a Županija platila – o Puli bez Uljanika…

Sve su vlade bez kontrole ubrizgavale novčanu potporu u Uljanik. Treba li se i taj dio priče problematizirati?

– Jasno da da, ali je tragično da zbog toga nitko neće ni politički odgovarati…

Kako je moguće da IDS rukovodi Istrom već godinama, unatoč aferama koje spominjete? Kakvu im političku budućnost predviđate? 

– S Vladinih 5 do 6 milijardi kuna koliko iznose istarski proračuni, preko uhljeba i s potpunom kontrolom medija, dosta je toga moguće.

Nerijetko progovarate i o slobodi medija u Istri. Kakvo je trenutno stanje po tome pitanju? 

– Istra je nekada bila zemlja sloboda, a danas je zemlja straha i ono što je najgore, zakupljenih medija koje posjeduju tajkuni i koje financira politika. U Istri možete, kao nigdje, odgovarati za izgovorenu riječ, a sutkinje će vas osuditi za istinu, ali zbog nekog banalnog novinarskog tipfelera. Jadna Istra. Mene tako tuži i Končar zbog banalne rečenice: “Nije Vlada kriva što je Končar suvlasnik Glasa Istre, novine koja otvoreno zagovara njegov ulazak u Uljanik, a svi znamo da sam ne može pomoći posrnuloj tvrtci”. Kada je IDS preuzeo kontrolu medija, to je bio fajrunt za Uljanik i demokraciju u Istri.

Možemo li Vas uskoro opet očekivati u političkim vodama? Razmišljate li o povratku? – Bio sam, jesam i bit ću…

7dnevno