Zadnji komentari

Kraj svake Bosne i Hercegovine

Pin It

Ne prestaje, a teško je i znati hoće li i kada prestati, nacionalni i vjerski rat za teritorij na jednom dijelu  stoljetnog podrhtavanja, brdovitom i prokletom Balkanu, zemljopisno političkom terenu, na kojem su dostignute svjetske i civilizacijske vrijednote u razlikama prokletstvo i najveće siromaštvo, što i jest  razlog svih tragedija i stradanja kroz koje je  taj europski dio prolazio i prolazi.

Vjerojatno ni jedan dio Kugle zemaljske nacionalne, kulturne i vjerske razlike naroda kojina njemu žive nisu ga tako osiromašile, svakog predznaka, kao što je poharao i hara balkanske narode i područja. Na tom dijelu Balkana,  u Bosni i Hercegovini, koje je i imenom podijeljeno,  vlada matematička formula, što je više jednog naroda time i više pravo vladavine nad onim malobrojnijem. Jednakost, ravnopravnost, suverenost i konstitutivnost, što su temelj osnovni ljudski i nacionalni, kulturni i vjerski prava i sloboda, gotovo su nepoznanice na balkanskim prostorima,napose onim slojevitim njegovim dijelovima, zbog kojeg je cijeli taj poluotok i postao trajno nestabilan i nesiguran. Najslikovitije to potvrđuje bosanskohercegovački, od opravdane propasti Osmanskog carstva, neriješeni politički, nacionalni, vjerski i, u nekim kockicama, civilizacijski problem.

Mnogima u Bosni i Hercegovini, napose onoj brojnijoj njenoj nacionalnoj i vjerskoj komponenti, bošnjačkoj, uvijek je malo diobe zemlje, i sve čine ili da je u komadiće isjeckaju ili u cjelini osvoje. Ne trpe nikakvu izmiješanost razlika, što je opća karakteristika muslimana, te se zbog toga ili ograđuju u osvojene prostore, i čine sve da ih, raznim sredstvima etničkog i vjerskog čiščenja prošire i ofarbaju u svoju nacionalnu i vjersku bošnjačko islamsku zelenu boju.

Gradovi i prostori  u Bosni i Hercegovini sve su zeleniji, običaji suživota i tolerancije crnji, jezik komunikacije sve zamršeniji, dublje turciziran i arapiziran, način odijevanja islamiziran. Svega je svakim danom više  tuđeg, okupatorskog i islamskog a sve manje onog izvornog bosanskohercegovačkog, europskog i kršćanskog. Bosna i Hercegovina  je oteta kršćanima, oteta Europi. Tamo gdje su je turcizirani i arapizirani Bošnjaci uspjeli oteti kršćanima tamo se kršćani protjeruju, njihova nacionalna i vjerska znakovlja negiraju i ne priznaju. Čak i ruše. Tu se čuje muslimanska pjesma „od Tirane pa do Trsta ne će bit ni jednog krsta”, i odjekuju uzvici „ Allahu uekber“.

Jedine komunikacije muslimana sa kršćanima su bošnjačke prijetnje, i uzvici ovo je islamska zemlja, i šta tražite ovdje. Iz dubina bošnjačke mržnje prema multi-kulti Bosni i Hercegovini  para uši pjesma, koju i djeca  pjevaju „Turska je naša mati, tako je bilo i tako će ostati”. Bošnjačko odnošenje Bosne i Hercegovine Turcima, odvija se, gotovo, u „sepetima”, kao što su Turci odnosili kršćansku djecu u Tursku na janjičarenje i islamiziranje.  Alijin amanet genocidno konfesiocidnom turskom okupatoru izdaje  se i veleizdaje poput svake zemlje koja se ne voli. Stoga svaki dan u veleizdatoj Bosni i Hercegovini  vide se novi, strašniji i više prijeteći slogani ispisani bošnjačkim fundamentalizmom, zadojen strašnom kršćanofobijom. Najcrnji, ispod kojih se vidi crvena boja krvi, su obično ispisani uoči najveći kršćanskih blagdana Božića i Uskrsa.

Ovim drugim blagdanima muslimanska okupatorska demonstracija postala je toliko uobičajena da je to njihov stil odnosa prema kršćanima, napose prema katolicima koji su im u federalnom prostoru najveća smetnja u osvajanju tog entiteta, i njegova pretvaranja u europski Iran, ili Afganistan, ili Saudijsku Arabiju,  ili Kuvajt, ili u Tursku, koja bi preko takvog nacionalno i vjerski očišćenog teritorija trebala slobodno, poput migrantskih invazionista, umarširati u Europu. To bi bio kraj svake Bosne i Hercegovine,  kraj svake nemuslimanske nazočnosti, i života na tim prostorima. Jer svaki ponovni dolazak okupatora biva kraj okupirane zemlje i naroda.

Počima tamo gdje je zaustavljen i stao, i taj nastavak je uvijek strašna i krvava osveta. A u turskom povratku čeka ih kao pomoć ostavljena vojska koja je čuvala i očuvala spomen i vrijeme na njih  u Bosni i Hercegovini na to, za kršćane, najtragičnije vrijeme u beha povijesti. U to vrijeme turskog danka u krvi Bošnjaci vraćaju Bosnu i Hercegovinu  i kroz, kako je kazao bivši srpski član beha Predsjedništva, gospodin Ivanič, „garantiranje pravo na džumu, što bi značilo da i hirurg koji ima hitan slučaj ne bi operisao, nego bi išao na džumu“.

To pravilo vladavine, po nekom šerijatskom zakonu već vlada na fakultetima i školama gdje djeca i studenti prekidaju predavanja i ispite kako bi išli na džumu. Nad Bosnom i Hercegovinom  Bošnjaci naprosto prolijevaju zelenu boju, ne samo na svoj dio već i na gruntove Hrvata i Srba. Ni to im nije dosta, i traže obvezno „nošenje tradicionalne odjeće u javnim institucijama”. Kako bi to izgledalo nije teško zamisliti osjećaj porobljenosti i poniženosti  jednog nemuslimana koji bi došao u javnu instituciju i bio istjeran od djelatnika, ili djelatnice, jer je njihovo vrijeme za džumu.

To bi bila buduća Bosna i Hercegovine, pokrivena zelenom i crnom tradicionalnom muslimanskom odjećom, u kojoj bi svi javni poslovi stali u vrijeme džume.

Vinko Đotlo/kamenjar.com