Zadnji komentari

Hrvatska kakvu trebamo

Pin It

Related image

“Kad ne znaš problem riješiti osnuj povjerenstvo…” (Churchill)

Trebamo Hrvatsku bez korupcije, nepotizma, uhljebarstva, klijentelizma, osobnog pragmatizma, partilularizma, šovinizma, fašizma, ustaša i partizana, oligarhijskog ortaštva, neprincipijelnih političkih koalicija, bizantizma, laži, prijevara, krađa, obmanjivanja,

podvaljivanja, podmetanja, mediokriteta, Mesija, lažnih proroka, crnih labuda, tuđih slugu, sluganskog mentaliteta, osjećaja manje vrijednosti, …kurvi i lopova svake vrste, namjere i nakane.

Što je brend? the question is now.

Postoji puno definicija brenda (marke), ovisno o čemu ili kome se radi.

“   Robna marka ili anglicizam brend (eng. brand, iz starofrizijskog “označiti vrućim željezom” ili žigosanje životinja) je prepoznatljiva oznaka ili ime nekog proizvoda, koje često podrazumijeva i kvalitetu. Marka mora stvarati snažni i trajni identitet proizvoda/usluge, sažimati osobnost poduzeća i poticati osjećaje povjerenja, korisnosti, dobrobiti i sigurnosti. Osnovna prednost marke proizlazi upravo iz njezine nazočnosti u podsvijesti potrošača/korisnika, odnosno mogućnosti za njezino prisjećanje i prepoznavanje, tzv. "svjesnost o marki" (eng. "brand awareness").” 

“Brand (ili marka) neprijeporna je identifikacija nekog proizvoda ili usluge. Sastoji se uglavnom od triju elemenata: naziva (koji se može izgovoriti, jer sadrži riječi, slova, odnosno brojke, engl.: brand name), vizualnog znaka (simbol, logo, dizajn i sl., engl. brand mark), te zaštitnog znaka koji može biti registriran trgovački znak (oznaka: R u krugu, engl.: registered trade mark), neregistriran trgovački znak (oznaka: TM, engl.: trade mark), ili znak zaštićenoga intelektualnog vlasništva (oznaka: C u krugu, engl.: copyright).

Svrha je branda da se utisne u svijest i podsvijest potrošača i kupca, da ga navede da se za brand opredjeljuje kao nešto poznato i samim time “svoje”. Kapferer je to 1990. digao na razinu filozofije u knjizi “Brand management”, gdje tvrdi da robna marka nije proizvod, nego suština proizvoda te time postaje metafizička kategorija. Kornbluth i Pohl su to vidjeli kao horror i o tome 1953. objavili sarkastični roman “The Space Merchants” .

Ovo ne želim interpretirati. Sve je jasno. Pitanje je kako brendirati (reklamirati) državu.

Po meni to uopće nije potrebno. U državi se reklamiraju sami od sebe, spontano, sukcesivno, vremenski, prostorno, kroz povijest, sadašnjost i viziju budućnosti, svi njeni “sastojci”, “proizvodi”, odrednice, gabariti,… u svim područjima i segmentima, sa svim svojim poznatim plusevima i minusima, naročito danas u vrijeme moderne komunikacije  i dosega IT sektora.

Brendirati Hrvatsku kroz nogomet i uspjeh na Mundijalu u Rusiji ???? Prikazati sreću, jedinstvo i zajedništvo (građana) naroda u vezi tog događaja ??? To se samo po sebi podrazumijeva. Vidio je to cijeli svijet, bez ičijeg posredovanja i povjerenstva koje bi to brendiralo.

Mnogi drugi sportovi su se brendirali i time brendirali Hrvatsku. Davno sam čula priče svojih prijatelja koji su putovali po nekim egzotičnim krajevima i manje dostupnim destinacijama, u bilo kojoj i kakvoj zabiti, na ovom Planetu, kad su rekli od kuda su mala djeca su vikala: Šuker. 

Danas nema čovjeka ni u najvećoj divljini, kugle zemaljske, koji ne prepoznaje naše “kockice” i ne zna tko je Luka Modrić.

Ispričavam se ostalim sportašima koji godinama brendiraju Hrvatsku.

Sport to čini sam po sebi i svojoj dostupnosti u svim medijima, istog trenutka kad se dogodi.. Francuska je bila prvak u Rusiji, kao i mnogo puta drugdje,  pa nikome, posebice ne  Macronu, ne pada na pamet da brendira Frncusku po njenim nogometašima. Oni su to sami učinili, svojim uspjesima.

Imamo mi toliko toga, izvan sporta što nas čini posebnima, poželjnima za posjetiti, doći i eventualno ovdje ostati. Sve to se izgubi kad svaki dan gledamo koliki mladi, obrazovani svekoliko sposobni, najpotentniji dio populacije, naprosto bježi iz Hrvatske. Prazna Hrvatska, u korov zarasle njive, šikarom prerašteni vinogradi, napuštena sela, kuće koje propadaju i prodaju se u bescijenje, zatvorene škole, potoci i rijeke pretvorani u sakupljalište raznog i različitog otpada, kamene obale i privatizacija obalnog pojasa, uništavanje prirodnih resursa, privatizacija Prirode, neboderizacija preostalih zelenih površina u gradovima, nekontrolirana sjeća šuma, rasprodaja kulturnog blaga, …su isto naš brend, da ne spominjem politiku i političare, koji rade isključivo za sebe i svoje interese.

Pogledajte ovih dana Živi zid i sve ono što pojedini istaknuti i vodeći članovi te stranke, ako je to uopće politička stranka rade i izvode.

Ne znaju se nositi s onim što su im njihovi birači omogućili. U pitanju je samo novac i to veliki novac u EU parlamentu. Kolike mlade su zaveli?  Što sad? Kome vjerovati Pernaru, Bujncu, Sinčiću, Vladimiri ili ovim “novim” likovima, koji su iznenada došli u vrh stranke.

Nešto slično, samo na drugi način se događa i u HDZ-u. U pitanju je prestiž, vodstvo, egomanija, moć, vlast, … Amsterdamska koalicija ??? Čini mi se da se raspada? HNS – nema ga ni u tragovima. Žao mi je gospodina Posavca. Odabrao je krive.  Gospodin Bandić i njegova stranka? Što on želi postići s insceniranim i orkestriranim napadima na ministricu Divljak. Očito lovu? Priča se da je gradska kasa prazna. 

Što čeka SDP? Nema više vremena za čekanje. Željezo se kuje dok je vruće. Nije vrag da su se uspavali na lovorikama, dobivenog  četvrtog mandata  za EU parlament. Čuje se kako i tamo ima svađa i prijepora kome bi trebao pripasti taj mandat, zapravo za naše pojmove silna lova, benefiti i sinekure.

To sve spada i čini brend Hrvatske, gdje ipak prevladava brend zasnovan na ukorijenjenoj korupciji, koja se pretvorila u pravilo, odnosno zakon.

 Od korupcije nas ne mogu obraniti i iz nje izvesti oni koji su nas u nju doveli i dan danas se svakodnevno i stalno njome koriste.

Zar nije korupcija neprincipijelno političko ili bilo koje drugo koaliranje? Zar nije korupcija pretrčavanje iz kluba u klub, u saboru?

Zar nije korupcija i ucjena traženje osobne odštete za pristanak na neku visoku državničku funkciju. Oni koji su to napravili, smatraju to normalnim, čak nemaju niti imalo srama, brendirati Hrvatsku po sebi, što nije više ni smiješno, već žalosno i jadno.

Nimo svi mi debili, idioti i bedaki. Znamo da se na nikakvim lažima nitko, pa ni država ne može brendirati.

Zar se možda možemo brendirati po presedanu – “uvoznom” premijeru? Nemam ništa protiv gospodina Oreškovića. Zar je u redu da hrvatski premijer nije znao govoriti i nije razumio hrvatski jezik? Mnogima nije još uvijek jasno što se tada dogodilo. Gospodine Karamarko dugujete nam istinu. Zašto stranka – relativni pobjednik na izborima nije mogla imati premijera? Zašto vi niste dobili mandat za konstruiranje vlade?  Zašto je gospodin Petrov poput furije “izletio” iz ureda predsjednice? Čime ga je ucijenila?

 Vrijeme je za te istine, kao i za mnoge druge.

Gospodine Karamarko zašto šutite? Nije to uvijek najpametnije. Otjerali su vas oni koje ste stvorili i podržavali. Zar je toliki bio vaš grijeh?

 Možda će neki i na tome brendirati sebe, odnosno Hrvatsku?

“Besposlen pop i jariće krsti.” Tako i aktualna predsjednica  države izmišlja sebi i drugima poslove i zadatke, koji nisu u njenoj domeni, koji su nepotrebi i koji su jako skupi, baš kao i trošenje vremena na njih. Badava joj pozivanje na velik broj eminentnih stručnjaka koji  tu njenu idejnu “inovatnu kreaciju” pokušavaju osmislisliti i realizirati.

Hrvatska je takva kakva je. Unatoč, namjernog i nenamjernog devastiranja, denunciranja, derogiranaj, rasprodaje, uništavanja, iznmljivanja, ortačkog umreživanja, svrstavanja po odluci pojedinaca ili političkih grupacija, sluganskog mentaliteta većine vladajućih, jedna od ljepših, boljih, vrednijih, autohtonih, prirodnih, geostrateški i geopolitički bitnih i važnih, činitelja u Europi i svijetu.

Za sve što je u njoj loše su krivi političari. Od samog stvaranja suverene, neovisne, samostalne i demokratske države, mnogima u vlasti i pri vlasti, bez obzira kojoj političkoj opciji pripadaju, nisu bili primarni nacionalni interesi, nego njihovi osobni.

To je lako i jednostavno dokazati, jednim pogledom u njihove imovinske kartice, čak i onda kad u njima nije sva imovina, koju su stekli od ranih devedesetih do danas.

Trebalo bi samo imati volje i snage u to se upustiti, biti ustrajan i hrabar. Do sad nismo naišli na takve koji bi to htjeli i mogli otkriti, pokazati i dokazati.

Zbog toga je narod apatičan, depresivan, jadan i gladan. Ne vidi izlaza iz močvare u koju smo dovedeni. Guše se u smradu koji se širi iz te močvare. Nikme više ne vjeruje, naročito ne onima koji na dnevnoj bazi mijenjaju mišljenja, uvjerenja i stavove, okrečući se kako vjetar puše, plivajući nizvodno, u neskladu svojih misli, riječi i djela, verbalne  i neverbalne komunikacije. Ne možeš glumiti Majku Terezu, ako ti iz očiju šiklja dim ili je u njima mrak, dok plasiraš uvježbane osmijehe po brojevima. Osim toga odaje te elementarno neznanje, površne sposobnosti, slabe vještine upravljanja, slab odgoj, loše ponašanje, korištenje vjere i Crkve po potrebi, neprestane laži, nedoraslost dobivenoj funkciji, bolesne ambicije, neprezanje ni od čega i ni od koga za postizanje boljeg rejtinga, dobivanja glasova i penjanja po ljestvici društvenog i politčkog uspjeha.

Hrvatska je brend po mnogo čemu lijepom, dobrom, korisnom, tradicijskom, umjetničkom, sportskom, poduzetničkom, inovacijskom, kreativnom prirodnom, povijesnom, kurtulološkom, nacionalnom, znanstvenom, jedinstvenom,…

Pitanje je samo koliko je guši i umanjuje njene vrijednosti i vrjednote sve ono loše i negativno, napravljeno iz politike, za politiku, za pojedine stranke i za pojedince, koji su već odavno morali biti u Remetincu ili na nekadašnjem Golom otoku.

Ankica Benček