Zadnji komentari

Stranačka i koalicijska previranja

Pin It

Svi govore o stabilnost i pozivaju se na nju. Stabilnosti, zapravo nigdje nema. Sve je u nekakvom previranju,  rastrojavanju, preslagivanju,  dogovaranju ispod stola, prodavanju, kupovanju, mešetarenju, obmanjivanju, čekanju, isčekivanju, glumatanju, izbjegavanju odgovornosti, prebacivanju krivnje, podcjenjivanju građana, ortačkom umreživanju, …

po sistemu: Tko će koga i to što prije.  Teško je to reći i očekivati. Oni svi jedni o drugima zavise i ovise , u mnogo čemz u zbog mnogo toga. Uvijek su jedni drugima držali lojtre, čak i onda kada su se javno napadali. Sve to treba gledati na više načina i čitati između redaka. Što god da se radi, bilo gdje, tko god to radi, sigurno je u pitanju osobni ili stranički interes, odnosno novac. Gospodin Bandić traži smjenu ministrice Divljak, navodno zbog preplaćenih tablet, diskriminacije vjeronauku i još koječega, što se njemu čini neprimjerenim, pa čak i nezakonitim. On se naime, u zakone razumije, stoga ih vješto zaobilazi i tumači onako kao mu o trenutno odgovara. Dosad je to sveštimalo. Kako će biti dalje vidjet ćemo, nakon preslagivanja u vladi, odnosno nakon parlementarnih izbora koji kucaju na vrata, ali nekima nisu dobrodošli, te će ih odgađati do zadnje minute. Mislim, da time ništa neće postići, samo trend rejtinga i podrške birača, kakav se pokazao na izborima za EU parlament. Ne mora nama gospodin Junker govoriti kako je Hrvatska napredovala u zadnje vrijeme. Mi to vidimo, osjećamo i znamo. Dovoljno je ići svaki dan u kvartovsku  trgvinu ili neki strani trgovački centar, kakvih je sve više svuda, da bi se znalo, kako smo napredovali. To se vidi po mnogim artiklima i po računu. Vidi se i po tome što se svaki dan nekoliko proizvoda povlači iz prodaje, što puno govori o kvaliteti koja nam se nudi, uglavnom iz uvoza, Uvozimo hranu žnj kvalitete, umotanu u celofan i šarenu svjetlucavu ambalažu. Neki dan sam negdje pročitala preporuku potrošačima da ne kupuju upakirane mješovite plodove mora, jer tamo ima svega, što se stvara u kalupima od raznih ribljih otpadaka. Sama sam se uvjerila kako se prodaju otopljeni patliđani iz dubokog leda, u mjesecu lipnju, kad  rastu na okućnicama i vrtovima, diljem Lijepe naše. Toga sigurno nema u domovini gospodina Junkera. Pogledajte samo krumpit u vrećama po 5 ili 10 kg. Pola trebaš baciti. Da ne govorim o kvaliteti pojedine vrste mesa. Kad se dinsta, puna je rajngla vode i ima nekakav čudan miris.

Koga briga? Neki lijepo zarađuju na uvozu takvog škarta i bogate se. Briga njih što se sirotinja truje, što seljak ne može prodati svoje proizvode, što je Slavonija i Lika poluprazna, odnosno prazna, oni dobivaju javna priznanja za svoje uspješno poslovanje. Postaju primjer drugima.

Isto tako primjer drugima postaju “super” odlikaši, odnosno učenici s općom ocjenom pet nula.  O tome pisem tridestak godina. Ljudi moji, to nije moguće. Svaka čast onima koji to zaista jesu. Njihov broj je vrlo mali 1-2 u razrednom odjeljenju. Osim toga posteje talenti u nekim područjima, koji ne prolaze s pet nula, ali se posebno ističu i nadareni. Zbog “poplave” petnulaša ne mogu se upisati u školu, gdje bi se ostvarivali I dali najbolje od sebe. Koga mi to lažemo i zavaravamo? Sami sebe i tu djecu, koja se već u prvom razredu srednje škole , uvjere kako ocjena ne pokriva njihovo znanje. Grdno se razočaraju. Sustav ocjenjivanja u osnovnoj školi se nužno mora promijeniti. Ne znam kako. Bilo je svakakvih modela. Neka ih usporede, evaluiraju, kombiniraju i odaberu najbolji.

To je tema o kojoj upravo sada bi trebali govoriti, pisati, raspravljati, a ne o tome što kome rekao Pernar, Bunjac, Vladimira, Maras, Culej, Zekanović, …

U srednje škole i na fakultete upisuje se nova generacija učenika, od kojih neki, zbog ustrojstva školskog sustava i nekih bezveznih pravilnika neće moći upisati ono što žele, što ih zanima,   u čemu su najbolji. Nakon završene škole ili fakulteta neće moći dobiti posao u struci, jer nije usklađen svijet rad, odnosno potrebe društva, s upisnom politikom.

Koga to zanima? Na tome se ne ubire pinka i ne zarađuje. To ide spontano, svojim ustaljenim tijekom, desetke godina i nikom ništa, samo što stvara nesretne i neostvarene ličnosti., naročito ako kojim slučajem ostanu ovdje, da ih ne “grije sunce tuđeg neba”.

Takvi su osuđeni na osrednjost, iako su puno obećavali. Možda se na kraju opredjele za politiku, jer su tu najsigurniji, najbolje plaćeni ,Inajmanje rade, a ako i rade, rade isključivo za sebe.

Čitam tako u više medija kao je jedna naša europarlamentarka u svojim mandatima zaradila preko 5 milijuna eura. OK! Što smo mi  i država Hrvatska dobili od toga? Platila je porez, kaže? Ne ide ona tamo da bi državi plaćala porez, kao ni ostalih 11. Bilo bi dobro da svi naši euro parlamentarci javnosti podastru cjelokupni izvještaj, što su u EU parlamentu korisno napravili za Hrvatsku ili bilo koju drugu državu članicu EU. Očito se o njima nema prava percepcija, odnosno ne zna se što bi oni trebali raditi i što rade. To ne zna niti predsjednica države. Nedavno je neargumentirano napala gospodinu Mimicu kako ne radi što bi trebao. Pitam se zašto ga tamo drže i puno plaćaju oni koji dobro znaju što radi i kako to radi. Nije tamo došao po podobnosti, pripadnju nekoj “ latelari”, svojem izgledu, ulizivanju, uvlačenju pod šatore u Afganistanu, plesanju na kiši, već po znanju, sposobnosti i posebnim vještinama.

Takvi nam ljudi služe na čast. Oni dostojno i dostojanstveno brane naše boje, bren diraju nas i zasluže pošteno svaki cent. Nije gospodin Mimica jedini koji tako radi. 

Prepucavanjima, odabirom podobnih, obračunavanjem u javnosti, iznošenjem prljavog rublja pred građane, difamacijom, lažima, obmanjivanje, se ništa dobrog I na dulji rok neće postići.

Isčekivanjem i navijanjem tko će koga. Plenki Vasu ili obrnuto, Kovač Stiera, obojica Plenkija,…. Kad bi bilo dovoljno pragmatične i operativne  pameti, na drugoj strani, sve bi se okrenulo.  Sasvim mi je svejedno na koju stranu, ukoliko je bolja, radi i misli za pojedinca, narod i državu.

Vrijeme je sazrelo za promjene u društvu i politici. Gospodarstvo je po nekim pokazateljima napokon krenulo, odnosno pokrenulo se. To je uglavnom privatni sektor i one firme , gdje nema politike i politiziranja, već samo struka, rad, strategija i taktika, usmjerena na izvoz i pozitivan prepoznatljiv hrvatski brend.

Od toga uimamo koristi svi, a ne samo neki.

Stvarno volim nogomet. Nogometaši su mi dragi oduvijek, ali….Ne osporavam njihove goleme zasluge za Hrvatsku, ali uglavnom brendiraju za sebe i svoj klub. Pitanje koje  se nitko ne usudi pitati je: Gdje plaćaju porez? Ne samo nogometaši? Ni smo mi običan puk tak bedasti, da to ne znamo, kako i zašto baš tamo gdje plaćaju porez, to čine. Nema to veze s domoljubljem. Istina, novac je njihov, nikome ništa ne kradu, ali znaju što je gdje isplativije i bolje. Nije to u rangu off shore kompanija, ali ponekad  da čovjeku razmišljati i malo zaboli. Nisu oni krivi za to, već kompletni sustav, ustrojstvo države pojedinih resora i pojednih institucija.

To je puno  važnije od toga kome će sad “uletjeti” gospodin Pernar. To je važnije od eventualne  “špijunaže” ljubavnica. To je važnije od onoga što se Junkeru sviđa u Hrvatskoj, gdje je ručao, s kim je ručao, što je ručao, koga je uštipnuo, zagrlio. Poljubio, jedno po jedno ili sve najednom.

Gospodin Mamić poručuje kako neće živ u hrvatski zatvor. Mislim da hoće. Ubrzo će biti vani, bilo da se dokaže da nije kriv ili će biti pomilovan dok nije došlo do promjena na vrhu. Mnoge je on zadužio, za mnogo toga, ne samo novac. mnoge je stvorio i pomogao im da dođu na visoke funkcije, čak najviše., s mnogima je jeo i pio, mnogi su mu dužni. Dugove bi trebalo vratiti, kakvi god bili.

Osim toga, zar je najveći krimen ove države, na gospodinu Zdravku Mamiću? Što s onim ostalima, koji vladaju i misle da će vladati do prirodnog kraja.

Otišli smo predaleko Nikad nije kasno da se preusmjerimo i pokušavamo sve loše popraviti, za sebe, svoju djecu i unučad.

Ankica Benček