Zadnji komentari

Potezanje oružja Erdoganovaca na djelatnike zračne luke u Sarajevu

Pin It

Image result for erdogan sarajevo potezanje oružja

Nije trebalo dugo čekati, budući da je bilo i očekivano. Okupator, još kada mu je zemlja veleizdata u amanet, uvijek je gladniji, brutalniji, i spremniji za pokazivanje i dokazivanje tko je gazda u kući. Tko je sultan a tko je raja. Tko Turčin a tko kršćanin u Bosni i Hercegovini.

A Turčin, on ima tu, na toj zemlji koju je krvlju kršćana zalijevao pola tisućljeća, dugo krvavo iskustvo vladavine dankom u krvi, u 81. pokrajini Osmanskog genocidno konfesiocidnog carstva.

Oličenje tog strašnog vremena vidi se u osobi suvremenog turskog Sultana Erdogana, i u njegovim prijateljima Izetbegovićima, starijeg koji mu je na samrti ostavio Bosnu i Hercegovinu u amanet, i mlađeg koji mu organizira predsjedničke izbore u beha gradovima. Cijenu Izetbegovićevih veleizdaja Bosne i Hercegovine, danas vjerojatno jedinom diktatoru u svijetu Erdoganu, kako se i očekivalo, počeo je da plaća narod. I to zna se koji beha narod, kršćanski.

Naime, u koordinaciji Erdogan Izetbegović planski su namješteni kršćani da rade u Graničnoj policiji BiH, u zračnoj luci, gotovo sto postotnog, Sarajevo. U gradu u kojem više da i nema nemuslimana, gradu koji je u svim svojim kockicama i cjelokupnom mozaiku europski Kabul ili Teheran, Bošnjaci su pronašli nemuslimana i postavili ga za direktora Granične policije u sarajevskoj zračnoj luci. Postupili su isto kao kad su i nemuslimana postavili za direktora pogrebnog društva u tom gradu.

Napose je bošnjačkoj veleizdajničkoj vrhuški trebao nemusliman u zračnoj luci Sarajevo u vrijeme dolaska Erdogana na samit Procesa za suradnju zemalja jugoistočne Europe koji se održavao početkom srpnja 2019. u tom bošnjačkom gradu. A trebao im je iz dva vrlo važna politička razloga.

Prvi, da pokažu svijetu, koji će bilo kada dolaziti u taj grad, i na bilo koji način sudjelovati na nekim međunarodnim skupovima, napose na tom na koji dolazi Sultan, kako u Sarajevu još ima nemuslimana, i ne samo da ih još ima poslije vremena kada su i svoje mrtve morali iznijeti iz sarajevskih grobalja, već da su i na visokim mjestima, u posve zelenim gradskim ili federalnim institucijama.

I u tom prvom vrlo podlom, Izetbegović stariji se pokazao najpodlijim političarem na kraju Dvadesetog stoljeća, čovjekom koji se nikada nije držao dogovorenog i koji je podlo udario nož u leđa hrvatskom narodu, naumu su uspjeli, jer Bosna i Hercegovina kroz cijelu svoju stradalničku povijest ima Juda.

A kako Jude u Bosni i Hercegovini okončaju kada odrade posao za šakicu krvavih srebrenjaka, pokazao je Turčin kada je jednom od njih rekao: „jadniče jadni kad nisi služio svom kršćanskom narodu kako ćeš služiti meni Turčinu” i odrubljena Judina glava se zakotrljala ispred turskih nogu.

I drugi razlog zasigurno još važniji i bolje pripremljeniji da nemusliman bude direktor zračne luke u Sarajevu kada dolazi Sultan Erdogan, je da kršćani u BiH i javno vide tko vlada tom zemljom, i što ih čeka ako i pomisle da se na bilo koji način usprotive, ili odupru, turskoj okupaciji i turcizaciji.

Za demonstraciju moći i nedodirljivosti Sultan je sa sobom na samit doveo gotovo cijelu jednu manju vojsku. Naoružani do zuba kao i svi okupatori, pod nazivom „Erdoganovo osiguranje” izlaskom iz zrakoplova nasrnuli su na osoblje Granične policije, budući da su bili obaviješteni o krvnim zrncima, koja danas Bošnjaci broje nemuslimanima u Sarajevu, zaposlenika, napose na direktora te firme za kojeg su dobro obaviješteni tko je i koje je nacionalne krvne grupe.

Još jedan dokaz zbog čega se danas tako ustrajno u Sarajevu broje krvna zrnca nemuslimana, i zašto je taj grad toliko radikalno pozelenio da ga u velikom krugu zaobilaze mnogi stranci, a domaćim, nemuslimanima, je ionako zabranjen ulaz.

Da je Erdogan obećao Aliji čuvati ostavljeni mu amanet pokazao je demonstracijom sile, i

oružjem kojim su se opasali njegove Osmanlije, i gotovo potezali osmanlijske sablje na kršćansku raju u sarajevskoj zračnoj luci.

Tim okupatorskim činom nisu suvremene Osmanlije napale samo zaposlenike Granične policije u zračnoj luci Sarajevo, i agresivno se prema njima odnosili kao da su u Turskoj, oni su napali sve nemuslimane, u prvom redu Hrvate i Srbe u Bosni i Hercegovini. Nije to bio samo „veći incident” to je bila otvorena turska agresija na suverenitet BiH, i na nebošnjake koji u njoj žive.

A koliko su ovladali, i koliko su uistinu amanetiziranu zemlju pokorili govori činjenica da beha djelatnici na aerodromu nisu smjeli vratiti okupatora u avion, i zabraniti i njima i vođi svih muslimana svijeta, Erdoganu, da stupe na beha zemlju.

Ne, to se okupatoru nije smjelo reći i zabraniti. Prvo trebalo je nemuslimanima pokazati

tko je vladar i čija je Bosna i Hercegovina, te ih na taj način do zemlje poniziti, a u nebeske visine izdignuti babu Erdogana, i Bošnjake kao pobjednike, još jednom pokazujući da je Dedo pobijedio Đedu, Sabina Kristinu, isilovac branitelja.

Potezanje Erdoganovaca oružja na djelatnike zračne luke u Sarajevu, u suverenoj i od svijeta priznatoj Bosni i Hercegovini, posljedica je bošnjačke okupiranosti beha Predsjedništva, u kojem sjede dva Bošnjaka, Džaferović i Komšić, i jedan Srbin. Rezultat je to i radikalne islamizacije i unitarizacije Bosne i Hercegovine, zbog kojeg dolaze, nažalost, još crnja vremena bošnjačkog povlačenja oružja i onda ako se neki student odvaži da ne prekida nastavu kako bi išao klanjati, i onda ako se u beha gradovima počne prodavati alkohol i svinjsko meso, i onda ako netko ne želi slaviti neke praznike onako kako ih je propisao, i nametnuo bošnjački politički i vjerski vrh.

Nakon što su turski vojni brodovi uplovljavali, a time i povrijedili suverenitet luke Ploče, trebalo je osvojiti i zračnu luku Sarajevo, čime se osigurava slobodan ulaz turskim vojnicima u 81. pokrajinu Otomanskog carstva.

Vinko Đotlo/kamenjar.com