Zadnji komentari

Vladu podržavaju i održavaju prebjezi, uhljebi i prevaranti, koji su izdali volju naroda na izborima

Pin It

Jednadžbu AMBICIOZNA REKONSTRUKCIJA = SABORSKI IZBORI trebalo bi dobro složiti. Ne samo matematički, već s više gledišta, naročito ne političkom trgovinom. Politička trgovina s vrha se raširi do najniže političke instancije, po principu: od složenog k jednostavnom, što s vremenom dovodi do rasula, urušavanja i propasti

najprije svojeg autora, njegovih bliskih suradnika, podržavatelja, oponašatelja i “stoke sitnog zuba”. Ako smiju oni, smijemo i mi, govore obespravljeni, potlačeni, osiromašeni, jadni i beznadni. Tako se stvorilo golemo nepovjerenje u narodu. Nitko nikome više ništa ne vjeruje. Svi lažu, svi kradu, svi su licemjeri, svi su nisti. Nisu svi isti. Nije lako niti jednostavno živjeti onima koji su drugačiji, u prvom redu pošteni, istinoljubivi, domoljubni, prirodni, jednostavni, obični dragi ljudi, naši sunarodnjaci, susjedi, prijatelji i kolege, s kojima dijelimo svakodnevicu, u većini jedva spajajući kraj s krajem spajajući. Ima poštenih, domoljubnih istinoljubivih, prirodnih i normalnih i među onima koji ne spajaju kraj s krajem, već su imućni, bilo das u dio svojeg bogatstva naslijedili ili stekli svojim poštenim radom.

Nije grijeh, niti sramota biti bogat, u granicama normalnog i općeprihvatljivog, sve dok to ne postane opsesija i kompenzacija za pojedine osobne nedostatke, necjelovitu iskompleksiranu ličnost, u vječitoj težnji bolesne ambicije, posebne asertivnosti, snova i želja: biti najbolji, što za njih znači imati najviše. To proizlazi iz straha da se ne vrate u siromaštvo iz kojeg su potekli i došli. Duh takvih bolesnika je već odavno izašao iz boce i nadvio se nad Hrvatskom. Teško će taj i takav duh moći vratiti u bocu iz koje je izašao. Godinama, okupljajući sebi slične i stvarajući ortačku platformu s koje će se bogatiti, premrežili su cijelu Hrvatsku i umrežili politiku i gospodarstvo, urušavajući društvo, rasprodajući vrijedne prirodne resurse, rušeći suverenitet države, neovisnost pretvarali u ovisnost, slobodu u ropstvo, bilo kakvo, najviše dužničko, demokraciju u svojevrsnu nakaradu, pod egidom odlučivanja naroda. Volja naroda je oduvijek prodavana za osobne ili stranačke uske interese. Što je dovelo do nekontroliranog kaosa. Umjesto staloženosti, stabilnosti, umjerene politike, europskih vrijednosti, slobode misli, riječi i pisanja, postali smo taoci “glembajevske ekipe kriminalaca”, kojom više neki kompradori i namjesnici ne mogu upravljati. Oteli se kontroli i samokontroli oni koji bi nam morali služiti i biti uzor, po svemu, naročito po poštenju, skromnosti i poniznosti.

“Imam hvala Bogu toliko nekretnina, da ne mogu na sve misliti i pobrojati”, rekao je bivši ministar graditeljstva i uprave, sadašnji saborski zastupnik HDZ-a. Tome se normalan, običan čovjek ne može niti smijati. Autora ove “mudre misli” i konstatacije bi trebalo žaliti. Mnogi pravi, autohtoni, pošteni, domoljubni HDZ-ovci, oni koji su osmišljali, ustrojavali i stvarali stranku, zajedno s dr Tuđmanom, se srame ovog vrijednog neimara s Braća, kao i mnogih drugih njemu sličnih, pogotovo onih pridošlih iz raznih pasivnih krajeva Lijepe naše, kao i iz našeg susjedstva, koji su se, na bilo koji i kakav način, nastojali “ubaciti” unutar državnih granica Hrvatske.

Bliža i dalja povijest nam o tome govori, pokazuje i dokazuje kako smo u takvim situacijama i slučajevima prolazili. Ovih se dana povijest ponavlja. Oni koji bi nam trebali pomagati, štiti nas, brinuti se onama, stavili su sebe i svoje u prvi plan. Shvatili su sebe kao Bogom danog Mesiju koji radi što mu se prohtije, a državnu imovinu smatra djedovinom, te je dijeli, prodaje, prenamjernjuje po svojoj zamisli, u smislu najveće moguće osobne koristi, pogodovanju prijateljima, bivšim šefovima, onima kojima duguje infiltraciju u politiku, ulazak u Sabor i s vremenom u vladu, dobivajući resor koji sam kreiraš, o kojem se ništa ne zna, gdje je velika mogućnost razvoja svoje prioritetne djelatnosti i razvoja talentiranosti na polju nekretnina. Uz to je vrlo poželjno i djelotvorno učiniti poneko dobro djelo, naročito s visokim klerom i Crkvom, biti praktični vjernik, ugledan pater familias i pošten čovjek koji štiti svoju obitelj, te se žrtvuje radi njih. Podosta je žrtava u ovoj vladi, koja je došla na vlast pod motom: Vjerodostojno.

Otišli su, neki su izbačeni, pod raznim okolnostima, uglavnom jer ne žele biti uteg vladi. Lijepo i po njima primjereno, ali nije vjerodostojno, istinito i pošteno. Ponašaju se kao žrtve, a zapravo su svojim činjenjem i nečinjenjem, napravili žrtvu od premijera, koji je branio neobranjivo. To mu se obilo u glavu. Pitanje je samo je li premier Plenković znao ili nije znao koga bira u svoj tim i koga postavlja političkim tajnikom stranke kojoj je na čelu. Istina, premijer ima previše posla. Naročito ga zaokupljaju razni poslovi i zadaće u EU-u. Očito mu ne ostaje dovoljno vremena za sve ovo ovdje, što se malo pomalo pretvara u močvaru, koja već jako zaudara i treba je nužno očistiti i provjetriti. Za to nije dovoljna nikakva rekontsrukcija Vlade, pa ni ona najavljena ambiciozna. Nužno su potrebni novi parlamentarni izbori, što prije.

Ne znam je li u Vladi ostao ikoji ministar koji nema nekakvu mrlju i nije na neki način kompromitiran. Te mrlje i kompromitacije, pogotovo kad ih negira ili brani se spontano i sukcesivno prenose na premijera. On je dovoljno pametan, sposoban i vješt da zna stati kad je to nužnost, prerezati i krenuti dalje, po pravilima i zakonskim odredbama. Nije grijeh i sramota priznati neuspjeh. Jednostavno nije imao s kim napraviti išta više i bolje. Istina, bilo je tu i nekih uspjeha. Sve to pada u vodu, kraj blamaže, sramote, mnogo alertnativnih činjenica, spinova i PR uradaka, koji su se generirali u Vladi i kroz Vladu, koja je u početku puno obećavala, naročito premijer. Obilježila ih je nevjerojatna bahatost, samodopadnost, “uzvišenost”, samodostatnost, nedostupnost, nezajažljiva pohlepa, neosjetljivost, političko trgovanje, sukobi interesa, lažna solidarnost, razbacivanje našim novcem, sprega s tajkunima, neimanje i nepoznavanje nacionalnih prioriteta, pokušaj kupovanja “starih kanti” od Izraela, na čijem održavanju bi prosperirao glavni pregovarač…

Za premijera bi bilo najbolje da ga je, pri nedavnom dijeljenju, dopala neka visoka funkcija u EU-u. Sad bi sve ovo ovdje palo na nečija druga leđa. Što je tu je. Od toga se ne može pobjeći. Nema se više niti što skrivati. Ova vlada, odnosno većina njenih ministara, nije se sposobna uhvatiti u koštac s potrebama i problemima koji su pred njom i što im je posao. Sabor je također na niskim granama, po mnogo čemu. Sabornica stalno zjapi poluprazna, zapravo je najviše prazna. Mnogi saborski zastupnici nisu dorasli svojoj funkciji, što je evidentno iz njihova rada i ponašanja. Nema se tu što popraviti i što dobro očekivati. Vladu podržavaju i održavaju prebjezi, uhljebi i “prevaranti” koji su ulazeći u koaliciju, izdali svoj narod, jer su ukrali njegovu volju na izborima. Došlo je vrijeme za nove  parlamentarne izbore, Nije pet do dvanaest, nego je već trinaest. Nužno nam treba legitimna vlada. Pitanje je samo: je li premijer talac svoje vlade ili smo mi taoci premijera. Stranka na poziciji postaje svakim danom sve manje relevantna. Gubi rejting. Srame je se njezini autohtoni  tvorci.

Ankica Benček/hrvatski-fokus.hr