Zadnji komentari

Može li ikad u Hrvatskoj znanstvena logika prevladati politički osjećaj i prazninu?

Pin It

Image result for vukovar ćirilica

Apsolutni simbol hrvatske obrane od srbijanske agresije i njezinog vojnog slamanja, feniks hrvatskog mitskog podizanja iz ratnog ponora, temelj hrvatskog modernog identiteta i uopće ključna strateška točka hrvatskog poimanja civilizacijske slobode pod sve je većim dalekometnim udarom. Strateško novovalno granatiranje ključne točke hrvatske obrane za ratnih vremena, danas je poprimilo paranoične obrise nalik iracionalnom ponašanju ratnih gubitnika

pri spoznaji o gubitku planski zacrtanog i unaprijed prisvojenog teritorija. Vukovarsku obranu i ratnu pjesmu branitelja i njihov nevjerojatni idealizam izravnim vojnim udarima nikad nisu mogli slomiti, pa čak i kad su cijeli grad razorili i pokazali svu raskoš ljubavi prikazane u nevjerojatnom filmu „Harrisonovo cvijeće“.

Dobro smišljen i planski pripremljen vukovarski je plan modernog prisvajanja također zamotan u cvijeće, slobodu, pravo, manjinske želja i slične obrasce unutar kojih se može podvesti svaki koncept i servirati europskom sebičnom birokratskom mehanizmu zaduženom uglavnom za pokrivanje interesnih sfera.

Grmljavina dolazi iz točno postavljenih smjerova i djeluje poput uigranog simfonijskog orkestra s nametnutim dirigentom koji daje ritam. Vukovar treba ćirilicu – ponavljajući je napjev koji ori Hrvatskom – uz jednoglasje poput ceterum censeo izgovaran u rimskom Senatu. Oporbeni mislitelji, ustavni suditelji, vječni nekorisni manjinski zastupatelji, vremenski zaleđeni ideološki tumačitelji prošlih vremena s filozofskog i uglavnom svi pozicijski stabilizirani bez promišljanja i bilo kakvog ozbiljnog znanstvenog utemeljenja uglazbljuju isti napjev.

Prošlo je 6 i pol godina…

Nema tu istraživanja, nema niti promišljanja, a još manje ima egzaktnosti toliko potrebne u dokazivanju i spoznaji društvenih i prostornih sadržaja, procesa, veza i odnosa. Cijeli orkestar ima problem izračunati jednostavni relativni broj koordinacije, a kamo li koeficijent korelacije. Politička misao na djelu u svom tradicionalnom nasljednom obliku. Može li, možda, upit znanstvenicima za pojašnjenja ili javni skup o dva pisma u Vukovaru? Može li ikad u Hrvatskoj znanstvena logika prevladati politički osjećaj i prazninu?

Nije ovo prva navala na ovu problematiku, počela je već u mjesecu objave rezultata popisa stanovništva provedenog 2011. godine, još tamo u početku 2013. s istim akterima, iako je popratni orkestar bio malo drukčiji. Ništa pritom nisu značila znanstvena upozorenja, statistički pokazatelji, niti umirujuća potreba razumijevanja vukovarske stvarnosti. Fiktivni popis, udjeli koji to nisu i vukovarska demografska stvarnost niti malo ne uzbuđuju političku pravovjernost.

Prošlo je od toga već 6 i pol godina brzinom koju nismo niti primijetili. Bio je četvrtak, 14. veljače 2013. godine kada smo s Dnevno.hr otvorili vukovarsku temu koja još aktualnija postaje danas. Sve je isto, samo je pitanje koliko se puta treba ponavljati kako bi prevladao razum. Valja se prisjetiti uz malo skraćeni oblik:

Razgovor s dr.sc. Stjepanom Štercom, 2013.

„Prošlog smo tjedna sa dr. sc. Stjepanom Štercom porazgovarali o uvođenju dvojezičnosti u Vukovar. Šterc nam je rekao kako metodologije kakva se koristila za popis stanovništva u Hrvatskoj 2011. godine nema ‘nigdje na svijetu’. Slijedom toga smo zatražili pojašnjenje od Državnog zavoda za statistiku. Odgovor koji je stigao može se sumirati u jednoj rečenici: ‘Gospodin Šterc ne poznaje metodologiju i ne razumije međunarodnu statističku definiciju ukupnog stanovništva’.

Stoga smo se ponovo obratili Stjepanu Štercu, proslijedivši mu odgovor DZS-a. On je ovaj put izašao s vrlo konkretnim prijedlogom – neka se u Vukovar uvede registar stanovnika.

Prije nego krenemo na Vaš odgovor Državnom zavodu za statistiku, volio bih da čitateljima iznesemo ovaj podatak. Naime, nedugo nakon objave rezultata Popisa stanovništva 2011. najavljeno je uvođenje dvojezičnosti u Vukovaru. Vi ste u isto vrijeme smijenjeni s mjesta člana Upravnog vijeća Instituta za migracije i narodnosti. Vaše mjesto zauzeo je – Slobodan Uzelac?

– Teško se mogu jasno pretpostaviti i uočiti zakonitosti političkog i društvenog djelovanja jer su stohastičke, ali se iz postupanja može slagati mozaik i uočiti logika i namjera djelovanja. To što ste naveli je točno. Kakvog je razloga bilo postavljati za člana Upravnog vijeća IMIN-a Slobodana Uzelca, koji s tom problematikom nema nikakve niti stručne, niti znanstvene poveznice? Ali možda ima političke… Bilo je to svjesno traženje koje ima neku pozadinu. Naravno da je njegova uloga u cijeloj koncepciji vidljiva. Bio je potpredsjednik Vlade RH u to vrijeme zadužen za društvene djelatnosti u koje ide i ta problematika. Zato bi bilo bitno hrvatskoj javnost reći tko je radio recenziju Zakona o popisu, tko je od znanstvenika sudjelovao u aktivnostima vezanim za popis i slično.

Nedvojbeno je kako je uvođenje dvojezičnosti u Vukovar podiglo tenzije. U tom kontekstu ste mi u razgovoru prije intervjua spomenuli narušavanje domovinske sigurnosti?

– Demografska problematika u Hrvatskoj postaje strateško, pa i pitanje domovinske sigurnost. Nije to moja paranoja, nego na to ukazuju svi demografski parametri i trendovi. Sukladno tome treba promatrati i ovo što se događa u Vukovaru pa pomalo i u cijeloj Hrvatskoj. Vukovar nije slučajno izabran. On je strateška točka djelovanja i nakon rata samo po drukčijem principu, nego što je to bilo vojnim udarom. To je pogranični prostor, prostor hrvatskog stradanja i dostojanstva i ima posebno značenje. Kad se promatraju sva poslijeratna postupanja vezana za optužbe Hrvatske jasno je uočljivo kako se uvijek išlo na hrvatske simbole obrane. Zato nam je o tim pitanjima potrebna javna scena, razum i znanstvena spoznaja u pojašnjavanju događaja. Vukovar sasvim sigurno to zaslužuje.

Rekli ste mi kako se zalažete za uvođenje registra stanovnika u Vukovar. Možete li potanko obrazložiti što je to registar stanovnika? Primjenjuje li ga neka zemlja iz okruženja?

– Na ovom ću pitanju predložiti logično rješenje za izlazak iz planski stvorene situacije. Svima je jasno kako Srba nema preko 35 posto u ukupnom stanovništvu Vukovara. Sve je to lako u argumentiranoj javnoj raspravi dokazati. Vidjeli smo i kakve su bile reakcije u samom Vukovaru. Razum nam nalaže kako su ovakva forsiranja nepotrebna, lako ih je razmotriti i otvoriti, pa bi ih valjda trebalo i lako razriješiti. Razumno je uvesti moratorij na uvođenje dvojezičnosti na najmanje 10 godina. Ne bi bio izuzetak. Vukovar bi trebao biti prvi grad u Hrvatskoj u kojem bi se uveo registar stanovništva, a upravo su posljednji događaji potvrdili tu potrebu. Registar stanovništva bi razriješio sve nedoumice, a kao način provođenja popisa stanovništva preporučuju ga i svi dokumenti koje ćemo spomenuti u nastavku. Vukovar za primjer Hrvatskoj.

Protijekom moratorija dočekali bi i novi popis stanovništva baziran na registru i bez svih nedoumica vezanih za definicije. Registar stanovništva i teritorijalnih jedinica trebala bi uvesti i cijela Hrvatska, kako bi se u svakom trenutku znalo kakva je struktura stanovništva i ostalih sadržaja bitnih za planiranja te kakvi su procesi u svakoj teritorijalnoj jedinici. Time bi razriješili sve upitnosti i proveli popis stanovništva, kao npr. Slovenija, s puno manje novca i s manje pritiska i očekivanja rezultata popisa.

Vratimo se na Državni zavod za statistiku. Kao reakciju na vašu tvrdnju da ‘se netko popisan izvan Hrvatske tko izjavi da će prebivati u Hrvatskoj, uključuje u stalno stanovništvo’ iz DZS-a su nam odgovorili kako oni nisu popisivali stanovništvo izvan Hrvatske. Rečeno nam je i kako je očito da ne poznajete metodologiju i međunarodnu statističku definiciju ukupnog stanovništva. Kako to komentirate?

– Baš lijepo što su se oglasili skoro dvije godine nakon popisa stanovništva s rezultatima popisa i s ovim odgovorom. Molim ih neka se oglašavaju što češće kako bi se otvorilo i razjasnilo niz nepoznanica vezanih uz popis i njegovo provođenje, kašnjenje i obradu podataka, te njegovu namjenu i namjeru ili ‘intention’, kako kažu. Odgovaraju kao dioničko društvo, umjesto kao operativna i tehnička institucija Republike Hrvatske zadužena za provođenje i obradu popisa. Tipičan odgovor birokracije koja si tepa i stavlja se ispred znanstvene logike i spoznaje, što je standardan pristup u društvu u kojem su vrijednosti posložene logikom političkog udvorništva spram domaće i europske političke elite. Kad si birokracija ili politika umisli da može definirati ključna, strateška i razvojna pitanja zemlje bez znanstvene zajednice tu počinje slom društvenih vrijednosti iz kojeg samo deriviraju problemi.

Odgovorom kažu kako su provodili popis isključivo na teritoriju Republike Hrvatske. Dakle, gospodo, popisivali ste i druge osobe izvan područja RH, ali ne kako ste to Vi jednostavno zaključili iz mog odgovora, ulazeći fizički u teritorij druge države. Vi ste ih popisali na teritoriju RH, konkretnije u Vukovaru i cijelom Podunavlju kroz posredno popisivanje, što je još gore. Iako ovim odgovorom potvrđujete sumnju da se u vrijeme popisa vjerojatno razvijala i ‘prekogranična suradnja’. Morala Vam je biti poznata dvojbenost takvog posrednog odgovaranja na pitanja iz popisnice jedne osobe za nekoliko drugih, koje u trenutku popisivanja nisu nazočne u mjestu popisivanja, a upravo je velik broj takvih osoba popisan u Vukovaru kao stalno stanovništvo, bio i izvan Hrvatske. Tu nastupa važnost namjere prebivanja (Vaše ‘intention’) i uobičajenog mjesta stanovanja koje dovodimo u sumnju. Naročito je takav pristup dvojben u Vukovaru i cijelom Podunavlju, iz niza razloga.

A kako komentirate odgovor DZS-a da je netočna vaša tvrdnja da je uvedena pretpostavka prebivanja usprkos preporuci komisije UN-a i Eurostata već kako je poštivana Uredba Europskog parlamenta i Vijeća Europske unije o popisima stanovništva, te Preporuke Konferencije europskih statističara?

– Ponovo smo dobili isti birokratski odgovor, kao da u svemu ništa nije dvojbeno, kao da se radi o nekoj stabilnoj i razvijenoj skandinavskoj pograničnoj regiji, kao da se u Vukovaru nije ništa događalo, kao da nisu živi svjedoci tamošnjih događaja, kao da ne znamo kakav je bio strateški cilj agresora, kao da ne znamo kakav je sad smisao uvođenja dvojezičnosti…

U odgovoru se spominju dva najvažnija dokumenta koji su oba prevedena i na hrvatski, ali Vama nisu poslani hrvatski prijevodi već engleski originali, kako bi ostali zadivljeni njihovom suradnjom i podanošću spram Unije. Nije Vam poslan treći dokument dostupan preko DSZ-a samo na engleskom, koji posebno naglašava specijalne slučajeve u primjeni uobičajenog mjesta stanovanja.

Problem fiktivnog stanovništva u Podunavlju vuče se još od UNTAES-a, međunarodne uprave tim područjem od početka 1996. do početka 1998. godine. Prema popisu stanovništva 1991. godine u bivšem je okupiranom području u Istočnoj Slavoniji živjelo 193.513 stanovnika (44,5 Hrvata i 35,0 Srba). Geostrateška koncepcija vojnog udara na Hrvatsku uključivala je vojnu kontrolu cijelog Podunavlja i osvajanje posebno strateško važne točke u Podunavlju – grada Vukovara. Rezultat je progon gotovo 80.000 Hrvata s tog područja i razaranje praktički cijelog grada. Upravo je ovaj postotak Srba od 35 iz popisa stanovništva 1991. godine bio ciljani granični postotak za uvođenje dva pisma danas.

Procjenjuje se kako je prije dolaska UNTAES-a u okupirani dio Istočne Slavonije tamo živjelo (Vaš ‘place of usual residence’) oko 45.000 domicilnih Srba, a da ih je oko 20.000 napustilo Podunavlje i Hrvatsku za vrijeme rata i okupacije. Također se procjenjuje kako je u Podunavlje nakon akcija ‘Bljesak’ i ‘Oluja’ doselilo oko 18.000 osoba srpske etničke pripadnosti iz drugih dijelova RH. Dakle, do dolaska UNTAES-a početkom 1996. godine u bivšem okupiranom području bilo je oko 75.000 osoba, a dokumente je dobilo u tom području čak 138.000 Srba. Ukupno je dokumente dobilo oko 150.000 osoba, uključujući i njihovu malodobnu djecu. Valja spomenuti kako je na lokalnim izborima 1997. godine u tom području glasovalo 123.609 osoba, a da je SDSS dobio 58.763 glasa.

Vodeći u to vrijeme Radnu skupinu o operativnim postupcima povratka Vlade RH i svih predstavnika međunarodne zajednice u RH i kroz Program povratka i zbrinjavanja koji je razmatralo i Vijeće sigurnosti UN-a, stalno smo ukazivali na taj problem fiktivnog stanovništva u Podunavlju. Moguće je o tim migracijama pročitati i u radu ‘Hrvatska između imigracije i emigracije’, objavljenom u tjedniku ‘Globus’ od 10.04.1998., broj 383 koji je postao i službeni dokument Haaškog suda.

Iz svega je razvidna velika složenost i osjetljivost demografske problematike vukovarskog i šireg područja koja se provlači sve do popisa stanovništva 2011. i na koju su se primijenile vrlo upitne definicije ‘place of usual residence’ i ‘intention’. Pogotovo u uvjetima relativno velikog posrednog popisivanja, što je u ovakvim okolnostima bilo i očekivano. Zato tvrdim da tako ne bi postupila niti jedna zemlja, niti to ima igdje drugdje niti je pretpostavka prebivanja trebala ući u popis stanovništva 2011. godine.

Vratimo se sad na spomenute preporuke i uredbe. Uredba kaže kako je uobičajeno mjesto stanovanja mjesto gdje osoba obično provodi svoj dnevni odmor, bez obzira na privremenu odsutnost zbog rekreacije, odmora, posjeta prijateljima i rođacima, posla, liječenja ili vjerskog hodočašća. Uobičajenim stanovnicima određenog zemljopisnog područja smatraju se samo one osobe koje su do referentnog datuma živjele u svom uobičajenom mjestu stanovanja najmanje 12 mjeseci neprekidno (ovo je jako bitno) ili one osobe koje su pristigle u svoje uobičajeno mjesto stanovanja u razdoblju od 12 mjeseci prije referentnog datuma s namjerom (‘intention’) kako bi tamo ostale najmanje godinu dana.

I sad slijedi ono najvažnije. Ako okolnosti nije moguće ustanoviti uobičajenim mjestom stanovanja smatra se mjesto zakonskog ili registriranog prebivališta.

Dakle, svi koji su dobili dokumente ranije, a stvarno nisu prebivali u Podunavlju pa i Vukovaru, popisani su kao stalni stanovnici Vukovara. Svi oni koji nemaju dokumente, a netko posredno za njih izjavi da žive duže od godine dana neprekidno u Vukovaru popisani su kao stalni stanovnici Vukovara. Svi za koje netko posredno izjavi da su pristigli 12 mjeseci prije popisa u Vukovar s namjerom da tamo ostanu najmanje godinu dana popisani su kao stalni stanovnici Vukovara.

Koliko nepoznanica, nejasnoća i nemogućnosti potvrda, a baš je Vukovar izabran za testiranje hrvatske strpljivosti i to na osnovu popisa dvojbenog po nizu osnova. Doda li se tomu iskrenost popisivača kako je provođen popis, što smo mogli pročitati u dnevnim novinama, isključivanje cijele znanstvene zajednice ispred popisnih aktivnosti, silno kašnjenje s obradom, politički zahtjev za dva pisma već mjesec dana nakon objave rezultata i slično, jasno ukazuje na ‘intention’. I umjesto da se ispričaju cijeloj hrvatskoj, a posebno vukovarskoj javnosti, oni negiraju znanstveno razumijevanje i razmatranje te izuzetno složene problematike jednostavnim birokratskim odgovorom: ‘On ne zna i ne razumije europsku metodologiju’, iako je metodologija primarno dio znanstvenog pristupa i spoznaje, a ne političkog i birokratskog.

Je li DZS u pogledu definicije ukupnog stanovništva u Popisu 2011. godine trebao slijediti preporuku UN-a i Eurostata ili, kako oni kažu, uredbu Europskog parlamenta i Vijeća EU te preporuke Konferencije europskih statističara? Uredba Europskog parlamenta, rečeno nam je, obvezna je za sve zemlje EU, no Hrvatska to još uvijek nije?

– Uredba 763/ 2008, koja se navodi kao sveto pismo obvezuje sve članice EU na postupanje u pripremi, provođenju i obradi rezultata popisa, što je Hrvatska, odnosno njezini pregovarači, bez pogovorno i bez razumijevanja i uvažavanja složenosti hrvatske stvarnosti i mogućih posljedica prihvatila kao nečlanica EU. Uvijek je to tako, mi udvornički nudimo i ono što od nas ne traže.

Umjesto Uredbe za Hrvatsku su kao nečlanicu Unije mogle biti prihvaćene te već spominjane Preporuke (posebno naglašavam preporuke), iz kojih je u osnovi i derivirala Uredba. Najvažnija je ovdje točka 160: ‘Uobičajena zemlja stanovanja osobe je ona u kojoj se nalazi njeno uobičajeno mjesto stanovanja. Za većinu stanovništva ovo će biti jasno. Međutim kod osoba koje često sele iz jedne zemlje u drugu, ovaj se koncept može teško razumjeti’.

Može li se u točci 160 prepoznati Vukovar i Podunavlje? Naravno, i to vrlo jasno kao što to jasno i piše u preporukama, ali se ipak postupilo drugačije i prihvatilo ‘intention’. Sve bi se ovo znalo i prije popisa da se uključila znanost, ali nije. Kao što se izbjegava i u nizu drugih situacija koje kasnije opterećuju hrvatsko društvo i njegov razvoj.

Recenzirali ste Zakon o popisu stanovništva za 2001. godinu. Znate li tko je recenzirao Zakon o popisu stanovništva, kućanstava i stanova u Republici Hrvatskoj u 2011. godine? Tko uobičajeno recenzira zakone i zašto je to važno?

– Točno. Tadašnji direktor DSZ-a došao je s Ekonomskog instituta iz Zagreba. Znanstvenik je i kao svatko tko istražuje bio je svjestan koliko još toga ne znaš. Kao uostalom i ja. Međutim, znao je da je demografska problematika presloženo pitanje i posebno važno za Hrvatsku, i bilo mu je bitno mišljenje drugih, svjestan kako samo zaposlenici ne mogu nositi takav složeni projekt. Nije dovoljno dobro samo prevesti europske dokumente, nego je posebno bitno razumijevanje svih kategorija u popisu i imati širinu razumijevanja mogućih implikacija. Razumljivo je da recenziju rade znanstvenici, a tko je radio recenziju ovog zakona stvarno ne znam. Mogu samo nagađati.

I na kraju – vrijeme je o svemu progovoriti na otvorenoj javnoj sceni jedni drugima nasuprot. To smo dužni svi mi vukovarskoj ratnoj priči, a čitatelji će i slušatelji procijeniti tko se od nas u što razumije”.

… i ništa se nije dogodilo …

Šest je i nešto više godina prošlo od ove priče Dnevnog.hr i ništa se nije dogodilo. Otišao je samo ravnatelj DSZ-a za svojom ideologijom. I da. Ostali smo za to vrijeme samo prirodnim putem bez oko 95.000 osoba (više umrlih nego rođenih) i još 105.000 iseljavanjem, kaže migracijska bilanca Državnog zavoda za statistiku. Vjerojatno i preko 200.000 kažu statistike zemalja useljavanja. Ukupno gotovo 300.000 osoba! Dok se mi bavimo političkim impresijama na brodu spuštenih jedara i izgubljenog kompasa…

Autor:dr. sc. Stjepan ŠTERC/dnevno.hr