Zadnji komentari

Jelena Lovrić amnestira pokolj u Borovu Selu

Pin It

Pogledajte kako Jelena brani ubojice hrvatskih redarstvenika, a kroz njih sve srpske agresore na Hrvatsku

Evo nam opet Jelene Lovrić. Pojavila se u poslijepukanićevskom nekrofilskom Nacionalu.

Napada aktualnu hrvatsku predsjednicu. Napada ju prosto, primitivno i "antifašistički". Ovaj ju put napada što je opravdano p(r)ozvala aktualnu sudbenu vlast da već jednom kazni ubojice 12 redarstvenika u Borovu Selu početkom svibnja 1991. godine. A sada pogledajte kako Jelena brani ubojice hrvatskih redarstvenika, a kroz njih sve srpske agresore na Hrvatsku:

»Nije prvi put da se šefica države spotakne na Borovu Selu. Početkom svibnja, na obilježavanju obljetnice masakra hrvatskih specijalaca, posebno je istakla svoje nezadovoljstvo dosad provedenom istragom u tom mjestu počinjenog zločina. „Od pravde ne smijemo odustati! To je test ozbiljnosti naše države, prije svega moralni test koji država trajno polaže pred svojim narodom! Zločinci ne smiju mirno spavati, ali ne smije spavati ni hrvatska država!“. Velike riječi koje iz njenih usta posve lažno zvuče. Jer istine i pravde radi, valja podsjetiti da hrvatskoj javnosti nije nepoznato kako spirala zločina u Borovu Selu nije pokrenuta kada su početkom svibnja 1991. pripadnici srpskih paravojnih jedinica i teritorijalne obrane iz zasjede pobili hrvatske specijalce, nego se to dogodilo dvadesetak dana ranije kada su na to selo sa srpskim življem tri granate iz čista mira ispalili tadašnji ministar obrane Gojko Šušak, onodobni osječki gospodar života i smrti Branimir Glavaš te Vice Vukojević, jedan od najopskurnijih HDZ-ovih desničara, koji će ostati upamćen po tome što je u vrijeme hrvatsko-bošnjačkog rata, kada je Hrvatskoj prijetilo uvođenje sankcija, po hrvatskom Saboru paradirao u uniformi HVO-a. O njihovim granatama lansiranim na Borovo Selo, navodno, kako bi se isprovocirao rat, govorili su ne samo inozemni mediji, nego i domaći izvori. O toj je ludosti svojedobno svjedočio ratni ministar unutarnjih poslova Josip Boljkovac, ali detalje tog pohoda uredno je u svom izvještaju evidentirao i tadašnji šef osječke policije Josip Reihl-Kir koji je nedugo potom izgubio život u atentatu organiziranom s hrvatske strane«, napisala je ona (https://www.nacional.hr/linija-zivota-lazes-kolinda/).

I nakon ovih laži za koje bi se trebao zainteresirati i DORH, Jelena nastavlja s laganjem i vrijeđanjem Predsjednice: »Njene laži nisu neutralne. Tvrdnjama o neprocesuiranju ratnog zločina u Borovu Selu, kao i sijanjem straha od izbjeglica, predsjednica se ponaša kao diler antisrpskih i antimigrantskih raspoloženja. Raspiruje nepovjerenje i mržnju prema Srbima u Vukovaru i prema nesretnicima koji su zaglavili na granici Hrvatske. Njene su izjave huškačke«. Što reći nakon ovoga? Pozvati DORH da ju ispita od kuda to ona sve ovo „zna“ i otkuda je izvukla ove svoje „istine“ nakon 28 godina. U suprotnome ove će laži ostati nezaustavljene. I zato bi ju DORH trebao priupitati nije li joj te njezine „istine“ prišapnuo nekada i očito i sada (pre)dragi Miroslav Lazanski, koji je ovih dana nagrađen u Srbiji veleposlaničkim mjestom u Rusiji. A čime bi trebala biti nagrađena Jelena Lovrić, neka odluče oni kojima je u opisu posla čuvati dignitet države koja ih plaća.

A da ove protuhrvatske, odnosno velikosrpske laži Jelene Lovrić nisu bezazlene, potvrđuje i nedavna vijest u petlipačkom mediju 24 sata, pandanu jugo-srbijanskom pod nazivom 24 časa (https://www.24sata.hr/news/noc-prije-oluje-nismo-spavali-ujutro-su-nam-rekli-krece-se-642603?utm_campaign=Partnerski+portali&utm_medium=Widget&utm_source=Tportal). U napisu o Zdrugu koji je čuvao predsjednika Franju Tuđmana saznajemo kako su ga čuvali za posjeta Vukovaru nakon Oluje i kasnijem nasilnom „umirovljenju“ Zdruga od strane udbaša Stipe Mesića i njegovih nelustriranih satrapa. »Tijekom sastanka smo cijelo vrijeme bili skriveni u bolničkom helikopteru. U slučaju napada na predsjednika, plan je bio da ga izvlačimo i ostanemo se braniti u Vukovaru dok ne stigne pojačanje. Nakon smrti Gojka Šuška, a potom i Franje Tuđmana, nastala je prava hajka na pripadnike Zdruga. Dolaskom SDP-a na vlast i po zapovijedi tadašnjeg predsjednika Stjepana Mesića, postrojba Zdrug biva ugašena i njezini pripadnici raspoređeni su po raznim postrojbama - mirnim glasom priča Anri, koji je završio u 350. vojno-obavještajnoj bojnoj. Kako nam kaže, u toj bojnoj osjetila se velika netrpeljivost prema pripadnicima Zdruga. Prisilno je umirovljen 1. siječnja 2005. godine Anri Targuš (45). Ovaj pripadnik 1. hrvatskog gardijskog zdruga, najelitnije postrojbe HV-a, pod direktnim zapovjedništvom tadašnjeg predsjednika Franje Tuđmana, obrani domovine dao je svoju mladost. Velikogoričanin rodom iz Osijeka domovinu se prijavio braniti kao 16-godišnji mladić«, piše 24 sata.

Pavao Blažević/hrvatski-fokus.hr