Zadnji komentari

Najezda predsjedničkih kandidata

Pin It

Image result for kolinda haljine

Državnik se ne rađa. Državnik se stvara, svojim radom, rješavajući probleme, predstavljajući i zastupajući dostojno i vjerodostojno svoju državu, bez podilaženja ikome, ikada, igdje.  Državnik ne trči na sumitima za svjetskim moćnicima. Državnik se ne gura pred kamere, ne ističe odjećom, obućom, frizurom, neprimjerenim ponašanjem, nametanjem, uvlačenjem, ulizivanjem, kinđurenjem, dodvoravanjem

Približavanjem  predsjedničkih izbora imamo sve više predsjedničkih kandidata. Mislim, da će ih ovaj puta biti više nego ikada. Dogođa će se prava najezda kandidata  za Pantovčak. Nije to bez razloga. Svaki od kandidata ima svoje razloge (opravdane i neopravdane). Neki se žele žrtvovati i spasiti Domovinu, izvuči je iz stanja u koje smo dovedeni, nemarom, nebrigom, neznanjem, nekompetencijom, neradom, miješanjem u tuđe domene, raznim “inovacijama” i “kreacijama”, čergarenjem, bezrazložnim (turističkim) putovanjima, komunikacijskim eskapadama, ispraznim govorima, nekonstruktivnim kritikama, oportunim dijalozima, nedoličnim, neprimjerenim i infantilnim ponašanjem, estradizacijom funkcije predsjednika države, …. Neki žele malo pozornosti i isticanja u javnosti. Neki se šale. Neki se rugaju. Znamo i zašto. Funkcija predsjednika države je difamirana, derogirana, marginalizirana, osramoćena i dovedena u stanje da sama sebe ukida, jer je postala nepotrebna, nebitna i nevažna, različitim, raznim, neprimjerenim činjenjem i nečinjenjem, u zadnjih pet godina, što nam zorno pokazuje kako je KGK nedorasla funkciji na koju je dovedena.

Unatoč toga, glasačka mašina se opet pokreće. Otpisani glavni strateg i terenski organizator, je krenuo u akciju. Zna se da bez njega HDZ, ne dobiva izbore, bilo koje. Mudar je on i strpljiv, pogotovo kad želi nekakvu satisfakciju ili ne daj Bože osvetu. Svima je jasno kako je  javna podrška  vodećih ljudi u vladi i vlasti,”njihovoj” kandidatkinji, tek reda radi, odnosno podrška  s figom u džepu.  Moglo bi im se to obiti o glavu. Sad doživljavaju osnovane i neosnovane kritike i napade. Mogu samo zamisliti što bude, ako se dobije drugi mandat.   Za to nisu nisu potrebne nikakve veće ovlasti. Dovoljno je lupetanje, iskakanje, glumatanje udaranja škom o stol, sramoćenje doma i vani, deepfake-ovi,  fake news, nesuradnja, solo rabota, plesanje na kiši, pjevanje iz želuca, spotikavanje i gubljenje ravnoteže, zbog jakog  sunca po noći,  smucanje po bircuzima uz škampe i šampanjac, …smjenjivanje onih u koje se izgubilo povjerenje,…,instaliranje uvoznog premijera, šetnje s Vučićem uz duž i poprijeko Hrvatske,  vođenje bosanske politike,  uguravanje u NATO zemalja istočnog Balkana,… lupetanje, lupetanje, lupetanje,…Da li je to Hrvatska zaslužila? Je su li to branitelji zaslužili? Je smo li svi mi to zaslužili ? Imaju li oni, koji se na birališta tjeraju poput stoke na pojilo, barem nekakvu predodžbu o tome, na što se svela funkcija predsjednika države i da se nešto, pod hitno mora promijeniti.

Treba izabrati osobu koja je u stanju te promjene napraviti. Uopće nije važno tko je on, čiji je, od kuda dolazi, gdje je bio 91. 95.,  gdje su mu bili preci 41. ili 45. Treba izabrati osobu u koju ćemo imati povjerenje, koja ima stav, karakter, obrazovanje, odgoj, iskustvo, iskrenu motivaciju (unutarnju i vanjsku), koja se pokazala i dokazala u radu, djelovanju, domoljublju, … s osjećajem za pravnu jednakost, pravdu, odgovornost,  istinu, poštenje,  odanost, stvarnom brigom za narod i državu, a ne samo verbalne egzibicije kakve se na određenim mjestima očekuju, dijametralno suprotne, oprečne, populističke, sramotne.

Državnik se ne rađa. Državnik se stvara, svojim radom, rješavajući probleme, predstavljajući i zastupajući dostojno i vjerodostojno svoju državu, bez podilaženja ikome, ikada, igdje.  Državnik ne trči na sumitima za svjetskim moćnicima. Državnik se ne gura pred kamere, ne ističe odjećom, obućom, frizurom, neprimjerenim ponašanjem, nametanjem, uvlačenjem, ulizivanjem, kinđurenjem, dodvoravanjem. Državnik se ističe svojim znanjem, sposobnostima, kulturom, primjerenim ponašanjem poštivanjem protokola, uvažavanjem sugovornika, uvažavanjem drugačijeg, poštivanjem i čuvanjem svojega, povijesnog, tradicijskog, baštinskog, općeg i posebnog. 

Državnik ne lupa šakom po stolu. Njegov rad, djelovanje, utjecaj I žrtva, stvaraju mu autoritet i poštovanje  doma i vani.

Državnik ne dijeli narod i društvo, već okuplja,  smanjuje društvene razlike, omogućava svima moguć rast, razvoj i život, jednaku dostupnost školovanju, zapošlavanju i stvaranju obitelji. Dražavnik sve moguće poduzima da život tu i sada za sve bude bolji, uspješniji i ljepši. Državnik ne govori da oni kojima se ovdje nesviđa idu vani. To je nedomoljubno i nedržavnički. Dražavnik ne želi da njegova država bude neka druga, čak niti Švicarska, štogod se pod tim mislilo. Ovo je Hrvatska, koja to mora i ostati, na svakom pedlju svojeg teritorija, na svakom kamenu i drači. Ne treba nama nikakva amerikanizacija, ni u čemu, naročito ne u militarizaciji.

Imamo dovoljno svih resursa da bi dobro živjeli. Treba samo djelotvorno raditi. Treba proizvoditi, naročito znanje. Nije dovoljno dijeliti djeci laptope, tablete,…i pričati kako bi se trebalo raditi, odnosno podučavati. Kako djecu naučiti učiti, to je nacionalni problem. To će najbiolje napraviti stručnjaci (učitelji , profesori), uz stručno razvojne službe i osiguranu egzistenciju, dostojnu njihova zvanja.

Nacionalni problem je i jednaka dostupnost zdravstva. Naručili su me oftamologu pred kraj 2020. To još nekako mogu i shvatiti. Ne mogu shvatiti da gotovo umirućeg čovjeka naručuju za 6 mjeseci ili godinu dana.

Nacionalni problem je sve veća nesigurnost na našim ulicama, u gradovima, kvartovima, mjestima, selima,..

Nacionalni problem je poluprazna zemlja, prazne klupe u školama, gladna djeca, uvoz robe žnj kategorije, osiromašivanje sve većeg broja stanovništva, vjerska netrpeljivost, iživljavanje na manjinama,….laž, laž, nedopustiva laž, prevara i krađa, na svim nivoima vlasti, u svim područjima i segmentima, gdje mnogi prvenstveno gledaju sebe, svoju korist i nastoje se brzo, netransparetno materijlno obogatiti, steći moć, čuvati rezervni položaj negdje vani, gdje su velike plaće, benefiti i sinekure.  Do toga nije lako niti jednostavno doći, ukoliko nisi tuđi sluga,  poslušnik i plaćenik. Ta vremena su odavno trebala biti iza nas. Nismo rođeni, niti stvoreni, da vječno budemo “konjušari cara.”

Onaj predsjednički kandidat koji se planski i programski uhvati ovih i sličnih problema i ponudi barem, neka konkretna rješenja za to, zaslužuje naše povjerenje.

Za to mu ne treba proširenje predsjedničkih ovlasti. Dovoljno je da ima pravi uvid u naše prioritetne potrebe, da je svjestan svojih potencijala, da zna s čim raspolaže, da bira savjetnike po sposobnosti,  da mu je svaki građanin jednako vrijedan, da ne troši naš novac uzaludno, da maksimalno surađuje sa svima,  da postane državnik, u pravom smislu te riječi, s kojim ćemo se ponositi.

Ankica Benček